Hajduk ne smije "hajdučki", Dinamova veza mora raditi za obranu

Hajduk ne smije "hajdučki", Dinamova veza mora raditi za obranu

Foto: Hina

DINAMO i Hajduk u subotu će se od 17 sati na maksimirskom stadionu pohrvati za prvenstvene bodove, u ovom trenutku mnogo potrebnije Bijelima, koji još nemaju siguran plasman u Europu.
 
Modri dvostruko skuplji
 
Dinamo kao uvjerljivi novi/stari prvak za motiv ima tek produženje niza bez poraza, uz standardni motiv koji nosi svaki derbi, biti bolji od velikog rivala. Gledajući roster, pa i trenutnu formu, Dinamovci ne bi trebali imati problema, no naravno, toliko puta izrečena fraza kako ne igraju ni milijuni ni uvjeti ni forma je primjenjiva i u ovom slučaju.
 
Da igraju milijuni, Dinamo bi uvjerljivo slavio. Dvostruko je, naime, vrjedniji roster Modrih od rostera Splićana, 49,2 milijuna prema 23,9 milijuna eura. Najskuplji u redovima Dinama su Ademi i Soudani, prema Transfermarktu vrijedni po pet milijuna eura, dok se od hajdukovaca najviše cijeni Tino Sven Sušić, vrijedan 3,5 milijuna eura.
 
Hajduk mora igrati i glavom, ne samo srcem
 
Što, dakle, Vukas treba napraviti da se iz Zagreba vrati neporažen? Najkraće rečeno, ukrotiti napad domaćina. Točnije bi zapravo bilo reći napade, jer nije toliko bitna samo igra Hajdukove obrane protiv Dinamovog napada, već kompletna igra Bijelih u obrambenom bloku.
 
Možda glupo zvuči, ali Hajduk najveće izglede ima ako ne istrči s "hajdučkom" taktikom, što bi se moglo okarakterizirati kao otvoreni boj, izlazak spuštenog garda i nadigravanje, uz visoki izlazak obrane.
 
Hajduk, jednostavno, uz dužno poštovanje kreativcima, u toj igri nema izgleda prije svega zbog nekoordiniranosti vezne i obrambene linije, između kojih bi se potencijalno brojnim ubacivanja lako mogao napraviti nered, a koja bi u otvorenijoj igri bila znatno više razvučena, odnosno znatno teže držala kompaktnost i povezanost.
 
Obrana Bijelih ne može sama
 
Sudeći po ovoj sezoni, uža Hajdukova obrana nema izgleda ukoliko bude ostavljena na nemilost izuzetno pokretljivima i okomitima Soudaniju i Pjaci (ili Fernandesu), i vrlo inteligentnom centarforu kao što je Henriquez, ne spominjući ubacivanje bekova te Ćorića, pa i Machada iz pozadine. 
 
Bijeli će stoga do pozitivnog rezultata najlakše doći uz gledateljima nešto manje popularnu taktiku, nešto nalik onome što je Špaco postavio u remiju na Poljudu. Igrao je tada Hajduk kod kuće, tako da se vidjelo kako je Špaco svjestan da su inferiorni kvalitetom pa je uz osigurače u obrambenoj fazi, dao naputak Vršajeviću da trčanjem do iznemoglosti pokuša uloviti Modre napadima "u leđa", oslanjajući se pritom na kreaciju Sušića, Balića i Milevskog, koju je dobio najviše od potonje dvojice.
 
U tom susretu imao je Špaco i ponajboljeg igrača u vidu Nikole Vlašića, koji je sa 17 godina očitao gotovo svima lekciju iz čvrstine i upornosti.
 
Vlašić kao primjer
 
Vukas sad treba par Vlašića, koji neće alibi koracima pratiti dinamovce, već će "gristi" i na lopte koje se na prvu čine neuhvatljivima. S ovim kadrom Vukasu treba kompaktan dvostruki blok, pomoć Vlašića i još ponekog u dupliranju bokova po potrebi, i mirnoća Sušića, Mezge i Caktaša kod iznošenja lopti, u onih par sekundi od dolaska u posjed pogreške znaju biti neoprostive. I upravo u tom prvom ili drugom posjedu treba tražiti okomice na krila i otvarajuće bekove, odnosno Vlašića, Gotala i Maglicu, redom igrače koji vole prostor i dubinu, pogotovo prva dvojica. Pritom, dakako, bočni igrači, a pogotovo Jozinović kao nesigurniji, trebaju biti oprezni i ponekad taktički u tim izletima jer krila suparnika lako će kazniti izostanak pravovremenog vraćanja.
 
Pretpostavka temeljena na zadnjim susretima daje nam za pravo da očekujemo svojevrsno hajdukovo "drvce", standardnu četvorku iza, "radni" trojac ispred njih i Vlašića ili Balića i još nekog iza Gotala ili Maglice. U prilog tome da igra Maglica ide njegova znatno bolja igra bez lopte i količina agresije koju iskazuje na zadnju liniju protivnika.
 
U nedostatku Milevskog kao ofenzivca koji može sačuvati loptu ta uloga mogla bi najprije pripasti Maglici (ako zaigra), koji se zna zagraditi, ali i Balića, koji će uz Sušića biti glavni dirigent. Balić je ove sezone pokazao da ima lagan korak i varke tijelom kojima se zna osloboditi prvog naleta braniča, nešto kao Ćorić na drugoj strani, te odigrati ključan pas.
 
Domaćini bez Šimunovića, gosti bez Milevskog
 
Od izostanaka, dakle, na jednoj je strani tek Milevskij kao igrač iz skupine prvotimaca, dok ostali koji imaju probleme s ozljedama, poput Kurbanova, i tako nisu ostavili značajan trag u ovoj godini. Kod Dinama nema tek kartoniranog Šimunovića, što na stopere gotovo sigurno stavlja Taravela i Sigalija, dok se na život bez Antolića, Muse i Husejinovića Mamić već naviknuo.
 
Dinamo ne treba toliko gledati suparnika
 
Dinama treba očekivati u posljednje vrijeme klasičnom 4-3-3 rasporedu, uz jedinu dvojbu oko Fernandesa ili Pjace, ali hrvatskom reprezentativcu daju se veći izgledi uslijed indolentnosti koja krasi Čileanca zadnjih tjedana.
 
Možda zvuči i podcjenjivački, ali razlika između Dinama i Hajduka je u tome što se Modri više mogu posvetiti svojoj igri, a manje analizi protivnikove, jer ako njihovi napadački valovi budu stizali u naletima u skladu s igračkim potencijalom, a Henriquez bude ubojit kao inače, Bijelima trebaju Kalinićeva izdanja protiv Dnipra da ih spasi.
 
No, ono što Dinamo mora posebno pripaziti, u nekakvoj očekivanoj situaciji gdje će više boraviti na polovici Hajduka, je vraćanje u obranu. Tu su svojim protivnicima ovog proljeća, pa i cijele sezone, znali ponuditi prostora dovoljno da Eduardo ostane na streljani.
 
Ademi ne smije ispadati
 
Brojna ubacivanja i okomiti pokušaji rezultirat će i brojnim odbijenim loptama na područje oko centra, a tu pogotovo Ademi te Ćorić i Machado, ili tkogod zaigra, moraju biti ispred suparničkih vezista i napadača i u što većoj mjeri onemogućiti kako prestanak kontinuiteta napada, tako i mogućnost da Sigali i Taravel, pa i bočni igrači, ostanu na širokom prostoru čuvati jednak ili tek nešto manji broj Bijelih.
 
Oni zasigurno znaju da u toj brzoj tranziciji leži najveća slabost domaćina i riskirat će i pokoje krivo dugo dodavanje nauštrb mogućnosti da otvore kvalitetnu polukontru i kontru.
 
Dinamova veza, najkraće rečeno, mora na ničije lopte ići kao da je zadnja linija, bez razmišljanja kako im braniči čuvaju leđa, dok Hajduk mora suziti manevarski prostor u svojoj trećini, zatvarati prostor i radije pustiti ubačaje i udarce iz daljine, a bolje čuvati direktne prilaze prema golu.
 
Mada, realno, sve pada u vodu ako nastave s ovosezonskom tradicijom kikseva.
 
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara