PRVA HNL je došla do 22. odigranog kola, hit tjedna je izjava Stanka Poklepovića o spiralnoj impostaciji. Zasjenila je čak i još jednu neuvjerljivu izvedbu i novi poraz Hajduka, nakon koje se u kontekstu Bijelih može koristiti i pojam spiralna impotencija.

 

Međutim, u prvi plan vrijedi gurnuti i susret na terenu Parka mladeži. Ili u bazenu Parka mladeži. Gdje je iznenađujuće dobar nogomet promatrao ne toliko iznenađujuće malen broj gledatelja. 

 

O svemu u nastavku teksta.

 

 

"To je situacija u rasporedu kad igrači na terenu ne stoje paralelno i široko, nego jedan iza drugoga, i u obrani i u vezi i u napadu. U fazi obrane tako jedan drugome čuvaju leđa, a u napadačkom se dijelu pretrčavaju i otvaraju", objasnio je Špaco svoju tvrdnju da njegova momčad nije uspjela uspostaviti tu spiralnu impostaciju, već ju je mnogo zornije prikazala Lokomotiva.

 

"Cilj je onemogućiti protivnika da jednom loptom ili jednim driblingom izbaci pola momčadi", stigla su kasnije i dodatna pojašnjenja. Nakon kojih je postalo jasno da ne samo da spiralnu impostaciju ne prakticira momčad Bijelih, već da nešto nalik njoj ne postoji niti u ostalim segmentima funkcioniranja kluba s Poljuda. Trenutno barem.

 

Kao što bi jedna lopta i ispadanje jednog igrača u Kranjčevićevoj dovodilo Hajduk pred primanje pogotka, tako se i na ostalim poljima Hajduk često jednim potezom zna dovesti u poprilično kaotičnu situaciju. Bilo to prilikom odlaska jednog ili dva igrača, bilo to kod ostavke Tudora, bilo to zbog jednog poraza ili izostanka naplate jedne rate transfera. Ima još takvih situacija koje sugeriraju da Hajduk u praksi nije posložen klub, unatoč dobrom načinu funkcioniranja koji postoji. Zasad više u teoriji.

 

 

Preselimo li se na teren dolazimo do jedne loše izvedbe Hajduka protiv Lokomotive, a trenutno stanje Bijelih dobro će opisati i tvrdnja da je to možda i najmanje loša izvedba ovog proljeća u HNL-u. Bolja nego u Rijeci, a i zbog konteksta igranja na Poljudu protiv Slavena, možemo reći da su Hajdukovci više razočarali tada nego ovu subotu. Jedino je obrana uvijek jednako loša, opet je pogotovo Milović imao problema na širokom prostoru, a ono što vjerojatno iritira navijače je i učestalo bespotrebno širenje ruku i njega i Maloče i ostalih "darivatelja suparnika". Dosta će zapravo reći i činjenica da se Jozinovića čeka kao pojačanje.

 

O Milevskom je možda najbolje ne trošiti riječi dok nešto ne pokaže i na proljeće, još uvijek je u fazi "vidi se da zna", a nekako je poletnije izgledao na kraju jeseni. Priča za sebe je Gotal, koji se nakon stanke ponaša kao prva zvijezda momčadi, malo koji njegov potez ima za svrhu nešto drugo osim punjenja vlastite statistike. Nije cilj blatiti njegovu kvalitetu, ali od veće koristi je bio kad je igrao za momčad. I kad je znao sudjelovati i u fazi obrane. Definitivno nije dobro kad kao zvijezda igra onaj koji je tom statusu blizak jedino - frizurom.

 

 

Podosta impotentna igra Hajduka zadala je brige Špaci, a dašak optimizma ponudili su mu Vlašić i Balić, mladi dvojac koji ima što pokazati. Također, još jednom se pokazalo koliko znači izostanak Sušića, pa bi s povratkom njega i Mezge za subotu vezna linija trebala dobiti nešto ozbiljnije obrise.

 

Naravno, dosta zasluga za pobjedu ide, sasvim logično, Lokosima. Oni su izvedbom u zadnja dva kola pokazali da su trenutno zaista treća momčad u HNL, što je uostalom i mjesto koje trenutno zauzimaju. Na već uobičajenu tehničku potkovanost i razigranost Ivković je sad ugradio i čvrstinu u veznom redu, dobio je uz defenzivca Leku i od Andrijaševića igrača za oba smjera i gosti ni s igračem više nisu znali kako probiti taj dobro postavljeni dvostruki blok.

 

 

Skrenemo li s Hajduka, dolazimo do Dinama. I novog nastupa koji nije mogao potpuno zadovoljiti Mamića, kod agresivnog protivnika poput Osijeka Modri su imali dominaciju, imali i vodstvo, ali i manjak raspoloženih ofenzivaca. Opet su živjeli od poteza, a jedino je Pavičić pokazao da je sposoban odmah uletjeti u prvu momčad Dinama, dobrom izvedbom i mirnom realizacijom potvrdio je klasu. 

 

Padom u zadnjem dijelu susreta podsjetili su Zagrepčani na čuveni lanjski poraz u posljednjim minutama, no ovaj put su Osječani slavili i taj bod kao pobjedu. Prodrmao ih je definitivno Šušak, riječ je o mnogo aktivnijoj momčadi no što je bila u dobrom dijelu jeseni i na startu proljeća. Veliku ulogu u tome imao i činjenica da su povukli oni iskusniji, Vojnović i Jamak, i ako su nakon prvog proljetnog kola djelovali izgubljeno, sad djeluju sposobni ponovno ostati u Prvoj HNL.

 

 

Split i Rijeka su, pak, igrali ono što nisu trebali igrati. Sudac Mlakar je odlučio pustiti ih u lokve Parka mladeži i ma koliko bilo zabavno gledati poneke smiješne situacije u tim uvjetima, nogomet je tu bio na ivici propisanih pravila igre. Moramo se dotaknuti i gledatelja, kojih je prema splitskim novinarima na tribinama bilo 86. Negativni rekord Prve HNL? Lako moguće.

 

Nažalost, ne može se reći da je kiša glavni uzrok ove 86-ice. I po ugodnom vremenu na tribinama bi se okupilo vjerojatno najviše 500-injak gledatelja. Možda u budućnosti baš broj 86 možemo uzeti kao simbol problema Žužula s tribianam. No, o toj "boljci" smo već pisali pa nećemo dužiti s istom temom.

 

Selimo na teren, na kojem smo ipak vidjeli dosta toga, spomenut ćemo to i u rubrici "Utakmica tjedna", a pristup igrača bio je zaista za pohvalu. Balaj je još jednom pokazao da nije Kramarić, drukčiji je tip igrača, a i drukčije izvodi jedanaesterce. Prilikom izvođenja ovog u Splitu loptu je poslao visoko preko gola. Opet je sjajan bio Anas Sharbini, pamtiti ćemo njegov strašan udarac koji je odsjeo na vratnici. Sad već ima konstantu na početku proljeća i može se reći da je vuče Kekove trupe u 2015. godini.

 

Splitu, s druge strane, i ovaj bod puno znači. Nakon potopa u Gradskom vrtu pokazali su da mogu igrati s jednim od dva najbolja hrvatska sastava i bit će ih zanimljivo vidjeti protiv Dinama u idućem kolu. No, i dalje su Crveni bliže zoni ispadanja nego europskoj poziciji, od pretposljednje Istre su udaljeni pet bodova, a četvrtoplasirani Hajduk im bježi devet bodova.

 

 

U susretu u Koprivnici, vrlo bitnom za krojenje donjeg dijela poretka, vidjeli smo utakmicu s koje će se pamtiti samo bodovi. Odnosno sva tri za Slaven, što im ga je rijetko viđenom nespretnošću omogućio Šime Gregov. Bilo je tu i dobrih udaraca i neshvatljivih pogrešaka na obje strane, i kod izjednačujućeg gola Istre je Jo neshvatljivo ostao sam na pet metara od gola. Pamićeva ekipa bila je zapravo blizu boda, ali spomenuta greška gurnula ih je u još nešto lošiju poziciju, pet bodova iza Slavena.

 

 

U nešto boljoj poziciji sad je Zagreb, Medić se od debakla protiv Lokosa oporavio važnim slavljem u Zadru. Ona tvrdnja o "europskom Zagrebu" sad se opet može aktualizirati, Pjesnici su na dva boda iz Hajduka, a o budućnosti Bijelih u ovoj sezoni sad je zaista teško nešto reći. 

 

Zadru ostaju brige, ovaj put ni igra nije bila na razini, ako već u porazima od Splita i Dinama jest. Štimčev sastav je imao baš jalovu inicijativu, u punom smislu te riječi i protiv opet pametno postavljenog Zagreba nije znao pronaći put do prave prijetnje.

 

 

Zbog truda igrača obje momčadi u "bazenu" Parka mladeži red je da ovu utakmicu posebno izdvojimo. U uvjetima u kojima je vođenje lopte predstavljalo izuzetno zahtjevan zadatak mogli smo gledati susret sadržajniji od mnogih na normalnim travnjacima.

 

 

Teško je bilo izdvojiti jednog pojedinca koji je dominirao HNL travnjacima proteklog vikenda. Franko Andrijašević zaslužio je ovu titulu jer je bio ponajbolji u redovima Lokosa u najvažnijoj pobjedi kola, nad svojim bivšim klubom Hajdukom. Zabio je ovaj veznjak vodeći pogodak za domaćine, a dobar je bio i u nastavku susreta.

 

 

Najsmješniji trenutak kola dogodio se u Koprivnici. Krajem prvog dijela Gregov je tragikomičnom reakcijom zakomplicirao mirnu situaciju, napucao je loptom suigrača Bastosa i omogućio Miriću da izađe sam pred Brkića i zabije za pobjedu Slavena.

 

 

Za razliku od prethodnog, nije ovo kolo obilovalo lijepim pogocima. Pogodak glavom Balaja Splitu svakako nije spektakularan, ali zbog lijepe akcije, ubačaja Tomečaka, i visokog skoka koji je Rijeci donio bod, zauzeo je mjesto u ovoj rubrici.

 

 

"Spiralna impostacija nije urodila plodom", rekao je Špaco nakon poraza od Lokosa i zasjenio ne samo sve ostale izjave, već i sve ostalo što se dogodilo u ovom kolu.

 

 

Najviše prašine podignula su događanja u Kranjčevićevoj, gdje je Hajduk, realno oštećen. Znakovito je da od strane Bijelih nije bilo puno govora o tome, vjerojatno dijelom zbog činjenice što su stvarno pružili lošu igru, a dijelom su i poučeni prijašnjim iskustvima sa žalbama.

 

Prva situacija govori o prekršaju Leke nad Vlašićem na sredini terena, koji sudac Križarić nije kaznio niti žutim kartonom. Leko je tada već imao žuti i Križarić ga je trebao isključiti, mnogi bi mu možda dali i izravni crveni zbog činjenice da je očito rukom po licu udario Vlašića, nebitno je u toj situaciji što nema jasne namjere. Doduše, Vlašić je nekako nespretno pao tom prilikom, kao da se bacio, pa možda niti to nije pomoglo.

 

Druga situacija govori o igranju rukom Gržana prije nego što je zabio gol, no u toj situaciji je zapravo Hajdukov Pejić igrao rukom, tako sugerira snimka, što znači da Hajduk nije oštećen. U trećoj situaciji, kad je Gotal zabio vrlo lijepi pogodak, prema snimci su Hajdukov napadač i Lokomotivin zadnji igrač obrane u liniji i to je još jedna velika šteta na račun Bijelih.

 

Bunili su se i Zadrani zbog dosuđenog indirektnog udarca, a ne najstrože kazne. No, bila je to ispravna odluka Batinića jer je igrač Zagreba visoko podignutom nogom izbio loptu prije nego što je došlo do kontakta s igračem Zadra.

 

U Splitu je nedvojben jedanaesterac za Rijeku zbog igranja rukom Glavine, a ostaje dvojba je li raniji start Zagorca nad Jugovićem bio za bijelu točku. Mlakar je pokazao Jugoviću žuti karton za simuliranje, zbog malo prenaglašenog leta igrača gostiju moguće je da je bio u pravu.

 

Također, može se spomenuti i situacija iz Osijeka, u kojoj je Bruno Marić mogao pokazati crvene kartone Laštru i Henriquezu zbog međusobno iskazane agresije, naguravanja, pa i udaranja. Marić je veliku gužvu koja je potom nastala odlučio kazniti tek žutim kartonima za ovaj dvojac.

 

 

 

Zvonimir Mikulić (Osijek) - Zaustavio nekoliko pokušaja gostiju, što je dovelo do mogućnosti da Osijek uzme bod na kraju

Ivan Tomečak (Rijeka) - U izrazito teškim uvjetima Parka mladeži lijepom asistencijom omogućio Balaju izjednačujući pogodak

Mato Grgić (Slaven Belupo) - Pogotkom glavom načeo Istru 1961 u Koprivnici

Neven Laštro (Osijek) - Dobro se nosio s Dinamovim napadačima, pogotovo Henriquezom, iskazao potrebnu dozu agresije, u jednom trenutku čak i preveliku

Dino Bevab (Zagreb) - Dobar na svojoj strani protiv Zadra, nije dopustio puno prolazaka, a asistirao je i za pobjednički gol

Franko Andrijašević (Lokomotiva) - Odlična utakmica protiv Bijelih, zabio prvi pogodak, dobar bio i u nastavku susreta

Bernardo Matić (Zagreb) - Bio je dijelom čvrstog obrambenog bloka Zagreba na Stanovima, glavom lijepo zabio za pobjedu

Mario Kvesić (Split) - Mladi veznjak lijepo se snašao u bazenu Parka mladeži i zabio iskosa za vodstvo Splita

Marko Mirić (Slaven Belupo) - Iskoristio veliku grešku Gregova i iz blizine lijepo zabio za pobjedu Koprivničana

Jasmin Mešanović (Osijek) - Snašao se pred golom Dinama i jednu od rijetkih prigoda Osijeka pretvorio u pogodak vrijedan jednog boda

Anas Sharbini (Rijeka) - Još jedno sjajno izdanje najboljeg igrača Rijeke na proljeće, ni težak teren nije ga zaustavio kod brojnih razigravanja i opasnih udaraca