Foto: AFP

MARIO STANIĆ napisao je kolumnu o kampu reprezentacije za igraliste.hr. Prenosimo je na našem portalu.

Otišao je Bilić, došao je Štimac. Predsjednik HNS-a nije više Marković, sad tu funkciju obnaša Šuker…

sve su to već stare vijesti. Promjene su donijele svoje, u Čatež se više ne ide, izabrana lokacija za treninge i pripreme repke je Veslačka to jest Zagrebello.

Do jučer su se reprezentativci okupljali  u hotelu  Sheraton, sada je to mjesto zamijenjeno mirnijim kvartom  - novo okupljalište je hotel As. Nekad davno koristile su se usluge hotela Intercontinental itd. itd.

Sve u svemu, ako se ovako nastavi, neće biti hotela koji nije ugostio našu nogometnu reprezentaciju. Neću  namjerno pisati o početku kvalifikacija, neću komentirati niti osvojena četiri boda, neću analizirati izjave i odluke novog izbornika, sve to vam je bilo servirano na medijskom pladnju proteklih dana. Neću komentirati niti  utakmicu Lige prvaka između Dinama i Porta. Sramotan odaziv navijača na toj utakmici nije me previše iznenadio, jer je u vrijeme odigravanja utakmice na TV-u  igrao stari dobri kaubojski film. Zna se koliko naši ljudi vole kaubojce.

Ima li kamen temeljac rok trajanja?

Ja bih radije o nečemu nebitnom, sporednom ako hoćete. Mene zanima kamen temeljac koji je udaren, ako se ne varam, u Tuheljskim toplicama. Šta je s njim, ima li kamen temeljac rok trajanja?

Pitam se dokle će Vatreni lutati i upoznavati sve čari  hotelijerstva? Zar je nekome uopće važno što sve ove godine mi nismo izgradili (a koliko znam nismo ni počeli graditi) sportski centar?

Spominjala se gradnja famoznog nogometnog kampa za potrebe reprezentacije, i to u više navrata. Mediji su s velikim zanimanjem prenosili raznorazne izjave, bilo je govora o nekakvim investicijskim fondovima, tražene su i nuđene idealne lokacije, izrađeni troškovnici i onda odjednom muk, tišina... Osobno se pitam - tko je ugasio svjetlo?

Sada se više ne moramo potucati po Sloveniji, napredak je evidentan, odlaskom Markovića nekako je utihnulo i zanimanje javnosti za gradnju spomenutog sportskog centra...

Nemamo ozbiljan stadion osim Poljuda (koji se raspada), nemamo ni kamp, ali imamo još uvijek dobru reprezentaciju. Devetu po nekakvoj listi uspješnosti (FIFA ranking list.) I da ne provjeravam točno podatke, onako napamet mi se čini, da smo se od zadnjih devet velikih natjecanja plasirali na njih sedam. I kad se oduzmu sve premije koje su podijeljene između igrača i trenera, moralo je nešto ostati u kasi HNS-a… Skupi se ponešto i od televizijskih i drugih prava, a o potencijalu sponzora da i ne govorim – kad si stalno tako dobro plasiran, onda ima zainteresiranih i skupljanje novca ide lakše.

Na naslovnici jednih dnevnih novina osvanula je vijest da će se HNS, točnije rečeno sva birokracija Hrvatskog nogometnog saveza,  zbog manjka prostora ubrzo preseliti na neku novu  lokaciju. Čudan je posao birokrata, njima uvijek fali prostora za slaganje papirologije.  Najvažnije je da oni mogu raditi neometano i u komfornim uvjetima. Svi dosadašnji  uspjesi naših Vatrenih su ovisili o logistici birokracije i zato je ovo vrlo pametan potez.

Možda u komotnijim uvjetima, uz dobru volju i pomoć kalkulatora, izračunaju na koliko Eura i Svjetskih prvenstava moramo otići da bi  udarili još jedan kamen temeljac. Pretpostavljam da za onaj kamen u Tuheljskim toplicama nije odrađena statika, a možda je geometar nešto krivo odradio pa su zato radovi stali. Što ako su samo zaboravili lokaciju i ne mogu se sjetiti koji je geo položaj?!

Recesija je najbolji izgovor

Istina je da zapravo  nama nikad nije bilo važno ulaganje u budućnost, mi još uvijek ne znamo razlikovati prioritete od sporednih stvari. Točno prije trinaest godina bilo je važno što je rekao Ćiro, prije deset godina Jozić je odvlačio pažnju. Osam godina unazad Barić je taj koji pokušava razveseliti pučanstvo, poslije njega na red dolazi Cico, pa Bilić i sada Štimac.

Izbornici, kao i igrači, dolaze i prolaze, predsjednici dolaze i prolaze, ali što ostaje? Iza igrača i izbornika ostaju rezultati, iza predsjednika Saveza  ostaje  rezultat, iza navijača ostaju također rezultati... Sveukupan rezultat je taj da kampa svih ovih godina nema niti na mapi! Pardon, na trenutak zaboravih, imamo kamen temeljac.

Koga briga za buduća nogometna pokoljenja, neka se i oni potucaju po hotelima, motelima, mogu i po domovima, što studentskim, što privatno. Šta bi falilo da se ukine karantena pred utakmice koje igramo doma? Siguran sam da većina naših igrača ima stanove ili kuće u Zagrebu, pa mogu prespavati doma u obiteljskom okruženju. Može, recimo, netko tko ima veći stan ugostiti dobrog prijatelja suigrača, ili recimo da trener odluči tko s kime spava. Logično bi bilo da stoperski par skupa spava, ili  dva napadača - zbog bolje suradnje. U kućnoj atmosferi, bez pritiska, lako bi se dogovorili tko ide na prvu, a tko pokriva drugu stativu.

Sve su to prednosti, a da ne govorim koliko bi novca ostalo u kasi HNS-a.  Ne treba se zaustaviti na smanjivanju premija, ja bih ukinuo i dnevnice, a onda i putne troškove, neka sami sebi plaćaju skupe avionske karte, mogu stopirati ako im se teško odvojiti od eura. Tko je spreman na takve žrtve i tko ima para, bit će reprezentativac. Jebi ga, takva su vremena, treba se prilagoditi tržištu i recesiji.

Recesija je najbolji izgovor. Moramo znati da nije do nas, globalna recesija je krivac za sve stvari koje nismo napravili i koje nećemo nikad napraviti. Recesija je kriva za globalnu depresiju svih  navijača...

Na koliko još Eura i Svjetskih prvenstava  moramo otići da bi počeli graditi  nogometni centar za buduće reprezentativce?

Stvarno mislim da bi  preveliki šok bio početi konstruktivno razmišljati. Graditi nešto u ovo vrijeme može samo budala. Graditi sada da bi to koristio netko u budućnosti nema stvarno smisla. Mi ne znamo razmišljati na taj način.

Zašto bi to  nekome u budućnosti bilo bolje nego nama, neka se čeliče i navikavaju na režim skitnica, više će cijeniti dres i grb koji nose na plućima.

Ali evo prilike novom predsjedniku da se pokaže i da razuvjeri sve one koji sumnjaju u njegove namjere. Evo šanse u sudačkoj nadoknadi i evo  golgetera koji teško promašuje! Teška su vremena, težak je to zadatak, ali svejedno bih volio znati odgovor na pitanje 'na koliko još Eura i Svjetskih prvenstava moramo otići da bi počeli graditi  nogometni centar za buduće reprezentativce?' Bilo bi pošteno da se vodeći ljudi i predsjednik HNS-a makar očituju po ovom pitanju, koje po mnogima nije nikad bilo prioritet.

Slučajnost ili ne, ali pred samu objavu ovog teksta čitam na Indexu kako naša delegacija ide u goste predsjedniku FIFA-e gospodinu Blatteru. Tema razgovora je prvenstveno lobiranje i traženje financijske pomoći za gradnju nogometnog kampa. Ako je tome tako, onda sam ja djelomice promašio tematiku. Rado ću se ispričati onoga dana kada kamp bude u funkciji.

U jednu stvar sam poprilično siguran: ako naš predsjednik Saveza bude fokusiran na gradnju  kampa približno onako kako je bio fokusiran na zabijanje golova, onda nema razloga za brigu,  kamp je već tu, visi u zraku!!!