Mi bismo opet gledali ovakve scene, ali ne samo kada se ujedinite protiv Srba, policije ili Mamića!

Mi bismo opet gledali ovakve scene, ali ne samo kada se ujedinite protiv Srba, policije ili Mamića!

Foto: Čitatelji Indexa, Index, Zajedno za Dinamo, Torcida 1950, privatna arhiva

BBB i Torcida imaju dugu povijest, prvo bratstva ili u najgorem slučaju rivalstva, koje je zatim preraslo u žestoku mržnju, da bi posljednja dva mjeseca svjedočili primirju iz kojeg se izrodilo savezništvo.

Kao i svaki put u posljednjih 20 i nešto godina, dvije suprotstavljene i rivalske skupine ne ujedinjuju se za, nego protiv nekoga.

Tijekom rata ili u rijetkim bliskim susretima nakon što je oružje ušutjelo, razlog privremenog zakopavanja ratnih sjekira bili su Srbi, zatim su zajedno skandirali protiv policijske represije, a posljednji zaslužan za njihovo ujedinjenje je Zdravko Mamić.

Naravno, pripadnici dvije najveće i najpoznatije navijačke skupine reći će kako ustaju protiv svih omrznutih tekovina hrvatskog nogometa i njegove vrhuške, ali na piku im je najviše njegov prvi moćnik i personifikacija svega onog što im u njemu smeta.

Mamić je posljednjom u nizu demonstracija njegove svemoći u hrvatskom nogometu i nadzakonskog statusa, kojom je svojom odlukom i proglasom proglasio nevažećim ono što je (protuustavno) i isto tako jednostrano, odlučila država, samo na sebe navukao dodatni navijački bijes.

Što BBB misle o njemu, nije potrebno govoriti, a ni Torcidi nije ništa draži i zato nema nikakve sumnje da će i u nedjelju s tribina Maksimira dobiti porciju uvreda.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Kad smo već kod maksimirskih tribina, one bi ove nedjelje, zbog nužde koja zakon navijačke mržnje mijenja, u idealnim projekcijama trebale izgledati (ako već ne zvučati) kao od 60-ih do početka 90-ih godina, kada su na cijelom stadionu, a posebno na istočnoj tribini, tisuće navijača Dinama i Hajduka, izmiješane i ispod isprepletenih plavih i bijelih zastava, zajedno navijali, svatko za svoj klub, pri čemu su najveći "incidenti" bila međusobna podjebavanja ili naslađivanja ovisno o rezultatu.

To je bio slučaj s odnosom između simpatizera ovih klubova, a krajem 80-ih godina i sve većim jačanjem navijačke scene i skupina koje su klubove pratile, Torcida i BBB dodatno su dobre odnose učvrstili nastupom protiv zajedničkih neprijatelja - Delija i Grobara.

Ali, pogoršanje, do kojeg bi neminovno došlo raspadom Jugoslavije, njene lige i nestankom zajedničkih neprijatelja, ubrzano je tragedijom nakon splitskog derbija u proljeće 1990. Tada je Marijana Šimića, navijača Dinama, nepoznati počinitelj teško i trajno ozlijedio i "Hajduk i Dinamo dva su kluba bratska..", zamijenilo je "Gazi Purgere/Ubij tovara".

Sljedećih 15-ak godina, a posebno 90-ih, obilježavaju neprijateljstva i brutalni okršaji između navijača Dinama i Hajduka. Dalmatinskim studentima na dan derbija u Zagrebu bilo je pametnije ne hodati previše gradom, kao što su zagrebačke registracije na dan derbija u Splitu, gotovo bile jamac pucanja šajbe.

Posljednjih godina srećom više nije tako, iako se Boysi i Torcida i dalje ne vole, a odvojeni su čak i na utakmicama reprezentacije, kada BBB okupiraju sjever Maksimira, a Torcida na onim rijetkim splitskim, sjever Poljuda, dok "gosti" na najvećim stadionima idu na istok.

Nitko ne očekuje da se BBB i Torcida ljube i jedni druge zauvijek na derbijima dočekuju s ulaznicama, pivom i sendvičima, ali koliko god rivalitet i nadmetanje bili potrebni, osnovno je to da mržnja i nasilje donose samo zlo i nesreću, a i Hrvatska je premala zemlja da bi bili zakrvljeni neprijatelji.

Ne samo što će mnogi Dalmatinci hajdukovci neminovno doći na faks ili za poslom u Zagreb, kao što će Boysi Zagrepčani cijelog života ljeta provoditi u Dalmaciji, nego zato što poticanjem destruktivnog antagonizma između sjevera i juga, odbijaju ljude od stadiona i hrvatskog nogometa

A zaustavljanje upravo toga (ali što rade drugi likovi, s perfidnijim metodama) razlog je zbog kojeg su se ujedinili.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara