Johan Cruyff bio je uvjeren da tu utakmicu ne može izgubiti. Ipak, 18. svibnja 1994. u Ateni, dogodilo se upravo to, izgubio je. U jednom od najčudnijih finala Lige prvaka u povijesti, apsolutni autsajder Milan (koliko to glupo zvučalo, tako je bilo) pregazio je i ponizio Cruyffov ''Dream Team'' s 4:0 i osvojio naslov prvaka Europe.

 

Cruyff je te atenske večer bio uvjeren da će u prah i pepeo smrviti Milanovu hegemoniju i započeti eru europske vladavine Barcelone. Međutim, blamaža koju je doživio na stadionu ''Spiros Louis'' imala je za posljedicu raspad čitavog sustava koji je slavni Nizozemac godinama gradio u Barceloni. Nakon Atene Cruyff više nije osvojio niti jedan trofej s Barcom i na ljeto 1996. smijenio ga je potpredsjednik kluba Joan Gaspart.

 

Bio je to ogroman šok koji nitko nije očekivao. Naime, Barca se te sezone prošetala Europom do finala. Igra koju je stvorio ''Leteći Nizozemac'' bila je avangarda na koju nitko u Europi nije imao odgovor. Četiri uzastopna naslova prvaka Španjolske i jedan naslov prvaka Europe bili su Cruyffovi rezultati do atenskog finala. Nizozemac je već uoči utakmice položio ruke na "klempavi" pehar. 

 

''Nema dvojbe, mi smo apsolutni favoriti. Kompletniji smo, konkurentniji i iskusniji od njih. Milan se ne može uspoređivati s nama. Dok oni svoju igru temelje na obrani, mi napadamo. Pogledajte samo Romarija, on je zabio više golova nego cijela ekipa Milana'', sprdao se bahati Nizozemac s talijanskim prvakom.

 

Bila je to prva Cruyffova taktička pogreška. Na San Siru bili su svjesni igračke limitiranosti u odnosu na Barcu, no svaka posprdna Cruyffova riječ dodatno ih je mobilizirala. 

 

''Sve što je Cruyff pričao mi smo dobro zapamtili. Nismo istupali u javnost, niti smo se prepucavali s njim. Puštali smo ga da priča svoje, no itekako smo pamtili svaku izgovorenu riječ'', rekao je jedan od junaka utakmica, Francuz Marcel Desailly.

 

 

Na dan utakmice katalonski ''El Mundo Deportivo'' osvanuo je s naslovnicom na kojoj je vrištalo:

 

''Ovo je najgori Milan u Berlusconijevoj eri'', napominjući da su Talijani posve drugačija momčad bez zlatnog nizozemskog trojca (Ruud Gullit, Marco van Basten i Frank Rijkaard), a da nevolja po Milan bude veća, zbog ozljeda nisu mogli igrati ključni igrači obrane Franco Baresi i Costacurta.

 

''Naravno, oni su veliki favoriti. Možemo samo obećati da ćemo dati sve od sebe, pa što bude'', rekao je prije utakmice Paolo Maldini.

 

Nakon finala na Wembleyu 1992. i pobjede nad Sampdorijom, kad je u Kataloniju donio prvi europski naslov, Cruyff je slavljen kao nogometni genij. Nakon atenske blamaže postao je "budala i nogometni diletant".

 

Milan je od prve minute uništavao Barcelonu. Zbunio je Katalonce koji su očekivali lagan posao. Prevarili su se. Igrači Fabija Capella letjeli su travnjakom. Vezni red Milana ugušio je sredinu Barcelone, tako da su glavne napadačke uzdanice Barce, Romario i Stoičkov, ostali bez iti jedne lopte.

 

 

Boban, Albertini i posebno Desailly odigrali su utakmicu života, a vezni red Barcelone samo ih je u čudu promatrao.

 

''Nismo igrali loše, već uopće nismo igrali", rekao je nakon utakmice Cruyff, koji se prema tadašnjem pravilu o tri stranca u momčadi morao odlučiti između Romarija, Stoičkova, Koemana i Michaela Laudrupa.

 

Viškom je proglašen danski majstor, a za Capella bio je to ključan detalj pobjede.

 

''Od svih njihovih igrača jedino me brinuo Laudrup. Za njega nismo imali odgovor. Kada sam shvatio da ga nema u sastavu, odahnuo sam. Tada sam znao da nemaju šanse'', nakon utakmice izjavio je trener Milana.

 

Milan je već u prvom poluvremenu vodio s 2:0. Oba gola je zabio Daniele Massaro. Kada je u 47. minuti Dejan Savičević zabio jedan od najljepših golova u povijesti Lige prvaka, bilo je jasno da trofej putuje u Milan. Fantastičnu večer ''rossonera'' zaključio je Marcel Desailly za nevjerojatnih 4:0.

 

''Bila je ovo fantastična noć'', odmah nakon utakmice rekao je Capello, dok je dvostruki strijelac Massaro izjavio:

 

''Nosim tri stvari sa sobom. Dva gola i dres Hriste Stoičkova. On je moj idol.''

 

 

Dok su Talijani slavili veliku pobjedu, svlačionica Barce bila je u šoku. 

 

''Vladala je mrtvačka atmosfera. Satima nitko nije rekao ni riječ. Bilo je užasno'', pričao je poslije jedan član Barceloninog tima.

 

Pukotine koje su se nazirale u Cruyffovom ''Dream Teamu'' nakon Atene postale su jame, a međusobne razmirice uništile su momčad.

 

Brazil je tog ljeta s Romariom u naslovnoj roli postao svjetski prvak, a Brazilac se i tada obratio Cruyffu:

 

''On nikada nije bio svjetski prvak. Ja jesam.''

 

Popucale su čak i veze između najboljih prijatelja Stoičkova i Romarija.

 

''Romario se zapravo nije ni vratio s Mundijala. Njegovo tijelo možda je tu, no um je ostao tamo'', rekao je Stoičkov, priznavši da se momčad nakon atenske blamaže nije oporavila.

 

Ipak, slavni Bugarin nije krivio ni Romarija, ni bilo kojeg drugog igrača za krah. Za njega je pravi krivac bio samo jedan, a to je i dokazao u jednom intervjuu kad su ga novinari pitali ostaje li u Barceloni.

 

''Ako Cruyff ostaje, ja odlazim'', jasan je bio Hristo.