Alex Ferguson je znao ime svake osobe u klubu. Nitko ga ne može zamijeniti
NAJUSPJEŠNIJI britanski trener svih vremena i jedan od najboljih trenera na svijetu svih vremena, Sir Alex Ferguson posljednjeg dana 2019. godine proslavio je 78. rođendan. Čovjek koji je genijalnim liderskim osobinama od Manchester Uniteda napravio dinastiju i ostvario brojne snove prije šest i po godina oprostio se od trenerskog posla. Tijekom karijere osvojio je 49 trofeja.
"Proučavao sam i analizirao lidere tijekom cijelog svog života. Nikada nisam vidio nekog približno uspješnog kao što je Sir Alex Ferguson", kazao je novinar BBC-a Nick Robinson koji je nedugo nakon Fergusonova kraja trenerske karijere snimio sjajan dokumentarac o tom legendarnom škotskom stručnjaku.
Lider kakav se rijetko rađa
S Robinsonom se možda neće svi složiti, ali njegova tvrdnja nije daleko od istine. Zaista je teško pronaći osobu koja je uspjela toliko dugo raditi jedan posao i pružati rezultate na vrhunskoj razini. Za prvi trofej u Unitedu trebale su mu tri i po godine, a nakon toga nikada mu se nije desilo da čeka duže od dvije godine na novi uspjeh.
Tijekom svih tih godina nogomet se mijenjao, igrači su se mijenjali, rivali su se mijenjali, ali United i Ferguson su od njegova prvog trofeja osvojenog 1991. godine, kada su u finalu Kupa pobjednika kupova savladali Barcelonu (2:1) koju je vodio Johan Cruyff, sve do oproštaja 2013. godine, neprestano boravili u vrhu engleskog i europskog nogometa.
Za takav unikatni uspjeh Ferguson je u klubu morao izgraditi kulturu koja će biti važnija od pojedinca. Morao je donositi odluke u kojima je samo on vidio smisao. Naravno, bilo je i pogrešaka jer bez njih nitko ne može ni uspjeti.
Taktika je važna, neophodno je skicirati akciju za korner i prekršaj te objasniti koliki razmak treba biti između prednje i zadnje linije. Ovisite o bodovima i golovima ali, razmišljao je Ferguson, od toga ne živite. Naravno da je izgarao za pobjedama i uspjesima, ali one su dolazile kao nagrada jer Ferguson je u Unitedu gradio nešto više od nogometnog kluba.
U dokumentarcu BBC-a sjajan opis koji otkriva Fergiejev utjecaj u klubu dao je Ryan Giggs kojeg je impresioniralo to što je Ferguson znao ime svake osobe u klubu. Od malih dječaka do najstarijeg pomoćnog osoblja. Takvim stavom, kao prvo ime kluba, Ferguson je svima dao do znanja kako se trebalo ponašati.
"Imao je nevjerojatnu sposobnost pamćenja svih imena. Znao je Cath koja radi na recepciji, žene u praonici, kuhare, čistače. U klubu imate 65-70 igrača. Treba zapamtiti sva ta imena. Tu su i dječaci, što je dodatnih 30-40 imena. Znao je sva njihova imena jer ga je to zanimalo. Znao je što rade u klubu i kako napreduju. Bio je glavni čovjek i ako on to radi, onda bi svi drugi trebali raditi isto", poentirao je Giggs.
Gradio je nogometni klub
Mnogi igrači i suradnici koji su radili s Fergusonom od mnogih su dobivali isto pitanje - u čemu je tajna? Mnogi su ga proučavali i pozivali ga da gostuje na najpoznatijim sveučilištima svijeta i drži predavanja jer ono što je on činio bilo je primjenjivo u mnogim oblastima života, a ne samo u nogometnim klubovima. Svi su nudili manje-više slične odgovore – čovjek je stvarao obitelj.
"Mnogi treneri stižu u klubove jer je to industrija koja traži rezultate. Oni dolaze da bi donijeli uspjeh prvoj momčadi. Zato dobivaju poslove. Moja filozofija je izgraditi nogometni klub", govorio je Ferguson.
On je kristalno jasno znao što želi, kako njegova momčad treba izgledati i kako se igrači trebaju ponašati. Najbolji primjer za takav stav dolazi iz vremena dok je radio kao trener Aberdeena, kluba s kojim je osvojio čak 11 trofeja za samo osam godina. Nakon što je s ovim škotskim klubom 1983. godine osvojio Kup Škotske, gdje je u finalu rezultatom 1:0 savladao Rangerse, nije skakao od sreće i igrače obasipao komplimentima. Bio je razočaran.
"Mi smo najsretnija momčad na svijetu. Danas smo odigrali sramotnu utakmicu. Nije me briga ni za što, osvajanje kupa nije mi važno. Naši standardi su davno postavljeni i ne pristajem na nešto ovako ni od jednog igrača Aberdeena. Ne trebamo ovakvom igrom dolaziti do slave", s gorčinom u glasu govorio je Ferguson.
Ne bi te riječi možda ni bile čudne da Aberdeen tom titulom nije obranio titulu iz Kupa 1982. godine, odnosno da se to nije desilo samo 10 dana nakon što je u finalu Kupa pobjednika kupova poražen veliki Real Madrid. Međutim, Fergusonu je bilo važno samo tih 90 minuta 21. svibnja 1983. godine. U Fergusonovim očima neki igrači su padali čak i kad bi se popeli na tron, obranivši titulu u nacionalnom Kupu samo 10 dana nakon što su osvojili europsko natjecanje u kojem su srušili Real Madrid.
Naslov koji nikada nije zaboravio
Od takvih stavova polazio je Ferguson. Na Old Trafford je stigao 6. studenoga 1986. godine, a prvu titulu osvojio je 12. svibnja 1990. godine. Trebale su mu tri i po godine da osvoji prvi trofej. Sljedećeg dana morao je pročitati naslov u jednim novinama: "Ok, dokazao si da možeš osvojiti FA Cup, hajde sad nazad u Škotsku".
Od tog svibnja do svibnja 2013. godine, kada je završio karijeru, u te 23 godine osvojio je preostalih 37 trofeja, ali nikad nije zaboravio naslov tog 13. dana u mjesecu.
Manchester United je njegovo životno djelo, klub s kojim je pronašao pravu vezu i u kojem je svoju viziju prenio u stvarnost te tako ispunio snove.
Svojom filozofijom Ferguson je uspijevao Juana Sebastiana Verona zamijeniti Darrenom Fletcherom, Erica Cantonu nadomjestiti Teddyjem Sheringhamom i Oleom Gunnarom Solskjaerom, Davida Beckhama zamijeniti malim klincem Cristianom Ronaldom, Cristiana Ronalda zamijeniti Antonijom Valencijom, ozbiljno računati na Johna O’Sheaja, Wesa Browna, Toma Cleverleya, Darrena Gibsona, pa opet osvajati Premiership i igrati finala Lige prvaka, u kojima je imao dvije pobjede i dva poraza.
Postavljanjem temelja koji počivaju na ljudskim vrijednostima, Ferguson je United pretvorio u momčad koja nikad ne odustaje i uvijek vjeruje u pobjedu. U mnogim utakmicama je njegova momčad u posljednjim trenucima stizala do izjednačenja i pobjeda, a kruna svih tih utakmica zauvijek će ostati finale Lige prvaka 1999. godine, kada je United preokrenuo rezultat u svoju korist u sudačkoj nadoknadi protiv Bayerna (2:1). Tako je i nastao izraz "Fergie time".
Kao i o mnogim drugim velikim ljudima, tako su i o Fergusonu stvoreni razni mitovi, što nije čudno.
Njegov odnos s ljudima bio je sjajan, ali ne uvijek i ne sa svima. Najbolji primjer za to je nekadašnji kapetan Manchester Uniteda Roy Keane koji se s Fergusonom nije rastao na lijep način. Keane je kasnije o Fergusonu, osim pohvala, iznio i nekoliko stvari koje dokazuju da ni legendarni stručnjak nije bio imun na greške.
"Ljudi govore o njegovu vođenju kluba. Nemojte da vas sve te priče varaju. Bio sam u klubu kada je Bryan Robson otišao i kada je Steve Bruce otišao, dva briljantna čovjeka koja su služila United. Nije mi se sviđalo to kako se ophodilo prema njima. Ferguson je govorio da je uvijek činio najbolje za United. To su besmislice. Njegov sin Darren je igrao za klub i osvojio ligašku medalju. Njegov brat je bio šef skautske službe dugo vremena. Čudno mi je da njegova žena nije radila u klubu. Darren je bio trener Preston North Enda i dali su mu otkaz, a United je imao nekoliko igrača koje je posudio tom klubu. Znate što se desilo nakon Darrenova otkaza? Igrače s posudbe United je povukao nazad. Je li se tako najbolje radi za United? Ma dajte", govorio je Keane.
Jedan od mitova su priče i o "napadačkom Unitedu". Fergusonov United igrao je napadački nogomet, osobito do kraja 2000. godine, ali daleko od toga da je bio poznat samo po tome, kao primjerice danas Manchester City, Barcelona ili Liverpool. No argument da Ferguson nije uvijek igrao napadački ne govori protiv njega jer teško je i zamisliti da netko toliko dugo igra na vrhunskoj razini, a da se ne prilagođava okolnostima. Sve to pokazuje njegovu genijalnost.
Tijekom sezone 2008/09. United je imao nevjerojatan niz od čak 14 utakmica bez primljenog gola u Premiershipu. Čak osam puta je slavio rezultatom 1:0, dok su dvije utakmice okončane bez pogodaka. Dvije sezone kasnije, Ferguson je u susretu FA kupa protiv Arsenala poslao postavu s čak sedam obrambenih igrača: Wes Brown, Chris Smalling, Nemanja Vidić, Patrice Evra, John O'Shea, Rafael i Fabio. Na kraju je slavio rezultatom 2:0.
Unikat nakon kojeg United ne prestaje patiti
Ferguson je vremenom postajao sve pragmatičniji, što pokazuju još neke brojke. Kada je 1997. godine osvojio četvrti naslov prvaka Engleske, njegov United je imao najbolji napad, ali tek sedmu najbolju obranu lige. To je dokaz da se na Old Traffordu tada velika pažnja davala igri za gol više. Slično je bilo i tri godine kasnije kada je United titulu osvojio ponovno s najboljim napadom prvenstva, ali s tek šestom najboljom obranom. U povijesti Premiershipa, od 1992. godine, to su dvije najslabije obrane u konkurenciji svih momčadi koje su osvajale naslov engleskog prvaka.
Usporedbe radi, tijekom osvajanja šest naslova prvaka Premiershipa od 2003. godine, United je tri puta imao najbolju obranu lige (2003., 2008., 2009.), jednom drugu najbolju (2007.), jednom treću najbolju (2011.) i jednom petu najbolju (2013.).
U posljednjoj godini na klupi Uniteda Ferguson je ponovno imao momčad koja je osvojila trofej, ali opet je primila mnogo golova. No to je možda bio najbolji način za oproštaj. Njegova posljednja utakmica na Unitedovoj klupi okončana je rezultatom 5:5, u gostima protiv West Bromwicha.
"Da sam trebao utakmicu koja bi poslužila kao sažetak toga kakav je bio United, to bi bila moja 1500. utakmica, ona posljednja. West Bromwich Albion - Manchester United 5:5. Ludo. Lijepo. Zabavno. Nečuveno. Ako ste na putu da gledate United, vi idete gledati golove i dramu. Vaše srce je spremno za avanturu. Ne žalim što smo protiv West Bromwicha ispustili prednost od 5:2 za samo devet minuta. Igračima sam rekao: 'Hvala momci. Pružili ste mi krvav i sjajan oproštaj'", napisao je Ferguson u svojoj autobiografiji.
Svijet nogometa vjerojatno više nikada neće imati trenera koji je sličan Fergusonu. U vrijeme kada i najbolji treneri rijetko potraju duže od pet godina u jednom klubu, nezamislivo je da se ponovno pojavi čovjek koji na čelu jednog kluba provede skoro 27 godina i nekoliko puta osvoji sve moguće trofeje.
Najbolji pokazatelj Fergusonove veličine je Unitedov život nakon njegova odlaska. Na klupi kluba sjedi četvrti trener nakon što je Ferguson otišao u mirovinu, ulaže se veliki novac u pojačanja, osvojeno je skromnih pet trofeja (FA kup, Europa liga, EFL kup i Community Shield dva puta), a titula prvaka Engleske i Europe ponovno su postali nemogući ciljevi.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati