INTERVJU

Vukušić: Brbić me prodao da spasi klub, a Kosova ekipa me prevarila. Nisu ni nazvali

Vukušić: Brbić me prodao da spasi klub, a Kosova ekipa me prevarila. Nisu ni nazvali
Foto: Pixsell, EPA, Getty Images

OD SVIH hrvatskih nogometaša u Europi teško je pronaći nekoga tko je u boljoj formi od Ante Vukušića. 

Za manje od tri mjeseca proći će deset godina otkada je tada 19-godišnji Vukušić zabio za pobjedu Hajduka nad Anderlechtom u skupini Europa lige.

Dobio je nadimak Sinjski Dijamant, no ubrzo je protiv svoje volje morao napustiti Poljud. Doživio je i prometnu nesreću koja mu je umalo upropastila karijeru.

Sad ponovno igra na tragu tog deset godina starog nadimka, samo što su mu ga modificirali u Ljubljanski Dijamant. Vukušić je, naime, u dresu Olimpije prvi strijelac slovenske lige i smiješi mu se naslov prvaka, a samo u protekla dva kola postigao je čak sedam golova.

Svi u Ljubljani ga poštuju, od ljudi iz vrha kluba do navijača

"Igramo stvarno odlično pred kraj prvenstva, imamo četiri boda prednosti četiri kola prije kraja. Imamo pozitivnu energiju u klubu, od vrha do dna, a pod vrhom mislim na predsjednika Milana Mandarića. Bili smo u maloj krizi, ali onda je za trenera došao Dino Skender s kojim smo ostvarili fantastične rezultate i prekinuli negativnu seriju. Njegov nam je dolazak dao novu injekciju, opet smo počeli super igrati i izvukli se iz krize. Ja sam zabio sedam golova u dvije utakmice, što nisam nikad u životu, ali to je uspjeh i mojih suigrača jer bez njih ne bih došao do tih brojki. Odlični su igrači i fenomenalni momci, to je naša tajna uspjeha, kao obitelj smo. Od svih klubova u kojima sam bio, tu se najviše osjećam kao kod kuće, svi me poštuju, od ljudi iz kluba do navijača", rekao nam je Vukušić, kojem je nakon dugogodišnje kalvarije sa zdravljem konačno krenulo.

Iz Hajduka je otišao na ljeto 2012., nešto manje od dvije godine poslije utakmice s Anderlechtom, koja ga je lansirala. Nije želio otići, ali Hajduk je bio u financijskim problemima i njegova prodaja bila je jedino rješenje za spas kluba. Otišao je u Pescaru, klub koji je ispadao iz Serie A i koji mu nikako nije odgovarao stilom igre, a uskoro je doživio prometnu nesreću koja se na prvu nije činila tako strašnom, ali je ostavila dugotrajne posljedice na njemu.

"Imao sam prometnu na autoputu s curom, današnjom suprugom. Osjetio sam bol ispod lopatica, ali nisam išao doktoru jer sam računao da sam mlad i da mi ništa ne može biti. Međutim, ispostavilo se da mi je stradalo desno plućno krilo, unutra je ulazio zrak i nakon nekoliko godina je kolabiralo. Vukao sam to godinama, uništilo mi je karijeru. Nisam izgubio kvalitetu, nego spremnost, nakon 60 minuta više ne bih mogao igrati. Posebno mi je smetalo na vrućinama, na ljetnim pripremama. U Italiji sam klubu rekao da imam problem, ali mislili su da mi se ukliještio živac u leđima i da mi to smeta. Tek kad sam došao u Rusiju, skoro pet godina kasnije, poslali su me na rengen i vidjeli da mi je cijelo plućno krilo zatamnjeno. Specijalist za plućne bolesti rekao mi je da zahvalim bogu što me čuva i što još uopće igram. Bila je to moja kalvarija. Velik sam vjernik i da nije bilo vjere, mislim da danas ne bih bio tu. Sad me bog vodi za ruku kroz život. Mene, ženu i djecu", kaže Vukušić.

Snažno srce mu je spasilo karijeru

Objasnili su mu da ga je spasilo snažno srce koje je olakšavalo rad oslabljenom plućnom krilu i sprječavalo ga da potpuno otkaže.

"Specijalist mi je rekao da bi i običnim građanima to smetalo, a kamoli profesionalnim sportašima i da mu nije jasno kako sam mogao tako dugo igrati s tim. Bilo je posljedica, htio sam i odustati jer sam znao da mi se nešto događa, ali nisam znao što. Danas opet uživam i imam ogroman žar, kao da sam tek počeo igrati."

Hajduk će mu kao klub uvijek biti u srcu, ali više ni ne mašta o povratku. Razočarali su ga ljudi koji ga vode, i to ne samo jedna garnitura.

"Nisam htio otići jer sam još bio mlad i igrali smo dobro, htio sam čekati klub u kojem ću se moći razvijati kao igrač, ali gurnuli su me u Pescaru. Predsjednik Brbić rekao mi je da moram otići jer će klub dobiti novac koji će ga spasiti. Žrtvovao sam karijeru odlaskom u klub za koji sam znao da će ispasti i koji nije za mene. Ali žrtvovao sam se zbog Hajduka, a ne zbog Brbića. Kad se vratio u klub, mogao je i mene vratiti, ali nije se usudio. Sad sam u Olimpiji, tu mi je kao kod kuće i baš uživam."

"Kos, Branco i Bjelanović pokazali su kakvi su ljudi"

Nije ogorčen samo na Brbića nego i na prijašnju vladajuću skupinu.

"Kad sam išao u Njemačku, imao sam razgovor s predsjednikom Kosom, Brancom i Sašom Bjelanovićem. Rekli su mi uvjete, a ja nisam tražio velik novac, nego sam se samo htio vratiti jer sam smatrao da bi to bio odličan potez. Otišao sam u dobrim odnosima i samo sam htio priliku da se od nule ponovno izborim za mjesto. Njima se to svidjelo, rekli su mi da će mi se javiti i ja sam dogovorio raskid ugovora u Njemačkoj. Ali nikad se više nisu javili. To me razočaralo jer su pokazali kakvi su ljudi. Kad te trebaju, zovu te pet puta, a inače se ne javljaju."

O povratku više ne razmišlja, iako se drži one "nikad ne reci nikad". Zna samo da za Dinamo nikad ne bi zaigrao.

"Nikad se ne zna što donosi sutra. Hajduk mi je u srcu, normalno da ga volim i nemam problem s Hajdukom, nego s ljudima koji ga vode. Dinamo? Imao sam kontakt i s njima, ali nisam htio ići, nisam ni razmišljao. Ja sam hajdukovac, najljepše uspomene vežu me za Hajduk i to je sve što ću reći na tu temu."

Kek bi u Dinamu bio uspješniji nego Bjelica i bolji nego što je bio u Rijeci

Dinamovu klupu uskoro bi mogao preuzeti Matjaž Kek, bivši trener Rijeke i aktualni izbornik zemlje u kojoj Vukušić igra. Kako Slovenci komentiraju tu mogućnost?

"Nismo u klubu previše razgovarali o tome, ionako je tu puno Hrvata i drugih stranaca, samo nekoliko Slovenaca. Ali svi kažu da bi to za Dinamo bio pun pogodak, da bi napravio bolje rezultate nego Bjelica. Svi znamo što je napravio s Rijekom, a s Dinamom bi vjerojatno bio još bolji", priča Vukušić. 

Dinamo i Hajduk u nedjelju igraju novi derbi, a dočekuju ga u potpuno drukčijim okolnostima. Zagrepčani su već odavno osigurali novi naslov prvaka, ali posljednjih tjedana igrali su loše i opet smijenili trenera te privremeno vratili Zorana Mamića na klupu. Splićani su pak izgubili četiri od posljednjih pet utakmica i samo ih kiksevi konkurenata još drže u igri za Europu.

"Žao mi je što je Hajduk u tako nelagodnoj situaciji, ali svaka sezona je ista. Žao mi je što se tako muči protiv manjih klubova. Ne želim nikog podcjenjivati, ali zna se tko je Hajduk na ovim prostorima, a oni ne mogu prijeći polovicu protiv Varaždina. Svake godine dođe po 5-6 stranaca koji se nigdje nisu dokazali, dobiju ugovor ne znam na račun koga i čega, a onda ih potjeraju i ništa ne zarade na njima. Hajduk živi od prodaje mladih igrača. Pokušavaju biti što bliže Dinamu, a nikako ne uspijevaju. Nije lako igrati u Hajduku, svi od tebe i ekipe očekuju top rezultate i igru, a kad je u momčadi puno mladih igrača, kad su bez samopouzdanja, pritisak je još veći. Kad si mlad, samo toneš još dublje, ali baš zato ovakva utakmica može biti prekretnica. Dinamo je pak riješio svoj status, možda će rotirati ekipu, ali s druge strane, vratio im se trener Mamić, tu su pokazali ozbiljnost da im se ne smije događati ovo što im se događalo i sigurno će se htjeti pokazati u pravom svjetlu. Svatko želi pobijediti u derbiju i mislim da nas očekuje zanimljiva utakmica", najavio je.

I danas ga kod kuće svi zovu Dijamante 

Na tragu priče o pritisku na mladim igračima, Vukušiću je sad 29 godina i sigurno bi drukčije funkcionirao u Hajduku nego prije odlaska davne 2012. godine.

"Bilo bi mi sigurno lakše, puno toga sam prošao u životu, imao pogotovo negativna iskustva koja tek sad prelaze u pozitivu. Osjećam se puno bolje kao igrač i sazrio sam kao čovjek. Puno sam trenirao individualno i osjećam da sam sad na vrhuncu, da sam potpun igrač. Puno ljudi podcjenjuje slovensku ligu, ali garantiram da bi se moja Olimpija u HNL-u borila za Ligu prvaka. Dinamo je prejak, ali protiv Hajduka, Rijeke i Osijeka igrali bismo ravnopravno", tvrdi Vukušić.

Unatoč kalvarijama koje je prošao u karijeri, nadimak se održao.

"Dandanas, kad dođem u Split, svi me tako zovu. Ne sjećam se kad me netko posljednji put zovnuo 'Ante', svi me zovu Dijamante", uz smijeh je zaključio.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara