Barcelona ima loptu, ali nema igru
Foto: Getty Images / Guliver Image
LIONEL MESSI svojim prvim golom protiv Chelseaja donio je Barceloni izrazito vrijedan rezultat pred uzvrat na Camp Nou (1:1) u osmini finala Lige prvaka. Ali to je jedina stvar koja je sinoć kod Barcelone bila vrijedna spomena.
Nefunkcionalan posjed
Teško je sjetiti se utakmice u kojoj je jedna ekipa uživala toliki posjed lopte, a toliko malo iz njega kreirala. Unatoč činjenici da su imali čak 73% posjeda, Barcelona nije to kapitalizirala. Stvorila je manje šansi, manje izglednih šansi i imala je manje udaraca od suparnika. I gol je zapravo posljedica Chelseajeva, a ne Barcelonina posjeda. I premda posjed uvijek u najmanju ruku ima defenzivnu svrhu, jer vam suparnik ne može zabiti gol dok je lopta kod vas, priča oko njegove funkcionalnosti u sinoćnjoj utakmici za Barcelonu je tu prestala. Dva visoko i široko postavljena beka ponudila su mogućnost dvojici bočnih veznjaka da se uvuku u sredinu terena, ali takvo prekrcavanje igračima samo je olakšalo kontrolu sredine terena domaćoj momčadi. Barcelona ne samo da nije stvarala šanse, nego nije ni dolazila u situacije da stvori ikakav višak. Paulinho, Busquets, Rakitić i Iniesta mogu držati loptu vrlo dugo uz pomoć ostatka ekipe, ali jedini pravi okidač njihova napada je i dalje Messijeva nadnaravna individualna kvaliteta.
Savršena obrana
S druge strane, možda naglasak ne bi trebao biti na bezidejnosti gosta, koliko na perfektnoj obrani domaćih. Plitko postavljenih 5-2-3 u kojoj je svih 10 igrača u polju aktivno igralo obranu omogućili su im brzo pomaganje i postavljanje dvostrukog, pa i trostrukog bloka ispred predvidljivog Barcelonina protoka lopte. Morat ćemo posegnuti u daleku 2010., kada je Mourinho gostovao s Interom u Barceloni, da nađemo utakmicu u kojoj je Barcelona izgledala kao da nikada neće zabiti gol, a suparnik je u ključnim trenucima uvijek malo brži i bolje postavljen. Messi je imao tek jedan uspješan dribling, ali uzrok tome nije njegova indisponiranost, koliko pravovremeni izlazak i udvajanje domaćih igrača. Chelsea i Conte prepustili su Barceloni malo više prostora na bočnim pozicijama, a sasvim zatvorili sredinu terena i najopasnije zone. Pokazalo se to opravdanim – u onim izrazito rijetkim situacijama u kojima je Barca tražila prodor po krilu, dugačka peteročlana obrana uvijek je stigla na vrijeme u blok. Zbog nemogućnosti da napadnu tamo gdje žele i nevoljkosti da napadnu tamo gdje mogu, gosti su morali uvijek iznova resetirati napad, ali Chelsea je bio psihički na to spreman. Cijelu utakmicu su strpljivo držali raspored bez veće greške u pozicioniranju.
Willian, neopjevani genije
Willian kao igrač ima tek dvije mane. Prva je ta što igra u ekipi s Edenom Hazardom, jednim od najtalentiranijih igrača svoje generacije, zbog čega svi ostali u ekipi Bluesa padaju u drugi plan. Druga je ta da igra u ekipi koja se u velikom broju utakmica ne nameće dominantno kao većina najjačih svjetskih klubova. I dok to može rezultirati velikim prostorom u kontranapadu gdje on blista, postoji velik broj utakmica gdje jednostavno mali volumen napada prolazi kroz njegove noge, pa nema uvijek priliku pokazati koliko može. A može nevjerojatno mnogo. Izrazito je defenzivno odgovoran, ima sjajan dribling i udarac, odličan je izvođač prekida i posjeduje vrhunski osjećaj za prostor. Vjerojatno je, gledajući sve segmente igre, najkompletniji krilni igrač na svijetu. Conteov plan bio je forsirati napade na desnu stranu, gdje se dugim loptama tražio Moses koji je fizički nadmoćan Albi, a najbliži veznjak za pomoć bio je defenzivno manjkavi Iniesta. To je Brazilac sjajno koristio i u nekoliko navrata je u potpunosti razlomio Barcelonine linije prodorom između njih, a pravo je čudo da za svoju ubojitost i konkretnost i ranije nije nagrađen pogotkom.
Barcelona u jedinoj brzini
Barcelona Ernestea Valverdea razara ligu, ali i dalje ostaje veliki upitnik koji im je objektivan domet u ovogodišnjoj Ligi prvaka. Njegovo "prevođenje" Enriqueove ekipe u stabilniju formaciju s dodatnim veznim igračem i novom ulogom u kojoj se sjajno snašao Paulinho izgleda kao pogodak, ali Barcelona i dalje igra u samo jednoj brzini. Onoj Messijevoj. Dojam je da su bez Argentinca ekipa koja ne može stvarati šanse i pobjeđivati najbolje na svijetu. Jučer su s dosta sreće stigli do dobrog rezultata i možda im je to poziv na buđenje koji im je trebao. Komotna situacija u prvenstvu stavlja ih u idealnu šansu za dvostruku krunu. Ali za tu utrku trebat će im još pokoja brzina.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati