U TRENUCIMA najveće kalvarije i najgorih rezultata, klubovi i drugi sportski entiteti mogu reagirati na dva načina. Prvi je pokušati detektirati uzrok problema i riješiti ga u skladu s mogućnostima. Drugi je udarati glavom u zid i nadati se da će zid puknuti prije glave.

Njemačka je, nakon što su je Jarni, Vlaović i Šuker pobijedili u Francuskoj i debakla na idućem Euru, odlučila promijeniti način na koji selektira i trenira igrače. U njemački nogomet ušli su ljudi koji razmišljaju drugačije i koji su bili spremni za prelazak u novu epohu.

Belgije jako dugo nije bilo nigdje nakon Europskog prvenstva kojem su bili sudomaćin 2000. godine. Odlučili su organizirati svoje nogometne škole, prilagoditi trenažni proces zahtjevima modernog nogometa i organizirano posegnuti u bazen talenata koji su im donijele bivše kolonije. Rezultat je bio spektakularan. Zemlja od 11 milijuna stanovnika u jednom je trenutku imala čak 12 igrača među 100 najvrjednijih na svijetu i ima reprezentaciju koja je prva na Fifinoj ljestvici.

Njemačka i Belgija su trenutak u kojem su bile na dnu iskoristile da okrenu novu stranicu, pokušaju afirmirati nove ljude i uobličiti nove ideje. Nasuprot njima stoji Barcelona, klub koji i dalje gura dokazano loša rješenja i politiku. Kada je prije četiri mjeseca doživjela najveću sramotu u klupskoj povijesti i izgubila od Bayerna 8:2, to je trebao biti kraj jedne ere i početak iduće.

Messi, čovjek koji ih je toliko puta iščupao na terenu, sada im je ponudio rješenje problema i izvan njega. Htio je otići svim silama, ali Barcelona mu nije dozvolila. Sapunica u kojoj su se tumačile fusnote pravnih dokumenata, vršili medijski pritisci s obje strane i u kojoj je svatko odabrao tabor trajala je mjesec dana. Epilog je poznat - Messi je ostao u Barceloni.

Poraz od Juventusa (0:3) pokazao je da je to najgora moguća odluka. Ona nije poštena prema Messiju ni dobra prema Barceloni.

Barcelona je i dalje rasulo

Barcelona ima jedan od najgorih startova u klupskoj povijesti. Manje bodova u prvih deset kola imala je u sezoni 1991./92., ali tada je pobjeda vrijedila dva boda, što znači da je i tada osvojila veći postotak bodova nego danas. Barcelona danas ne igra kao momčad koja je favorit protiv bilo koga, a rezultati to i potvrđuju. Nakon malo više od četvrtine prvenstva, za liderom Atleticom zaostaje 12 bodova.

Grafika: Sofascore za IndexSport

U Ligi prvaka je osigurala prolaz, ali pobjedama nad "trećeligašima" u europskim okvirima - Ferencvarošem i kijevskim Dinamom - dok joj je susret protiv Juventusa pokazao kako stoji u odnosu na najveće klubove.

Poraz od 3:0 nije nikakva anomalija. Barcelona je u zadnje četiri i pol sezone skupila više takvih (i gorih) poraza nego ijedna druga vrhunska momčad. Juventus dvaput, Liverpool, Roma, PSG, Bayern. Tako izgleda popis momčadi koje su u tom periodu Barcelonu pobijedile s barem tri gola razlike u utakmicama Lige prvaka.

Barcelona je najskuplja momčad modernog nogometa. S gotovo pola milijarde eura godišnje troši na plaće više od svih drugih klubova, a u posljednjih deset godina tek je City potrošio više na transfere od njenih 1,6 milijardi eura.

Barcelona je primila tri gola od Juventusa koji proživljava najveću igračku i rezultatsku krizu u četiri ili pet godina. Od početka prošle sezone odigrao je 48 utakmica u Seriji A i sedam puta pobijedio nekog s tri gola razlike.

Messi je i dalje odličan, ali njegov pad je naglašen zbog okoline u kojoj igra

S druge strane, Messi je svoje brojke i učinak održao na odličnom nivou. I dalje je čovjek koji driblingom i dodavanjem najlakše stvara prednost pred suparničkim golom, ali ove sezone se jako muči sa završnicom.

Grafika: Sofascore za IndexSport

U Ligi prvaka sva tri gola dao je iz penala. U prvenstvu je na taj način dao dva od četiri gola, što znači da je Messi ove sezone samo dvaput zabio iz igre. Utakmica protiv Juventusa bila je dobra preslika njegove sezone. Odigrao je vrlo dobar susret u kojem je imao daleko najviše driblinga i udaraca na gol, ali nije mogao zabiti. Imao je i tri ključna dodavanja i najviše dugih lopti (4) od svih ofenzivnih igrača na terenu.

Andrea Pirlo je u pravu kada kaže: "Messi se nalazi u posebnom trenutku u životu, ne samo u karijeri, zbog problema prošlog ljeta. Muči ga hoće li ostati u Barceloni ili ne. Pokazao je i ove sezone svoju vrijednost i mislim da ima više psiholoških problema nego nogometnih".

Za očekivati je da će se sve brojke, pa tako i one golgeterske, unormaliti u sezoni koja zbog rasporeda i specifičnih okolnosti ima puno statističkih anomalija. Messi je (čak i protiv Juventusa) pokazao da još ima motiva za igru i da i dalje može biti centralna točka napada na elitnom nivou. Njegov učinak je slabiji nego prethodnih godina, ali dodatno je naglašen jer igra u disfunkcionalnoj momčadi.

Barcelona nema definiran stil igre ni ideju kroz koju stvara višak na terenu. Kad momčad nema igru koja daje sustavna rješenja, onda se oslanja samo na individualni talent i inspiraciju. Nema talenta na koji se lakše osloniti od Messijevog, ali posljednjih nekoliko godina je pokazalo da i takva strategija ima rok trajanja. Koji je odavno prošao.

Iz tog aspekta klupska odluka da zadrži Messija još je pogubnija.

Barcelona je bila nepoštena prema Messiju, a sebi je pucala u nogu

Prije četiri mjeseca Barcelona je dobila idealnu šansu da krene od početka. Ovime nije dobila ništa.

S Messijem je vjerojatno lošija nego što bi bila bez njega. Ne zbog toga kakav je Messi, nego zato što i dalje ima identične probleme u igri koje uporno skriva iza Messijevog talenta. Messi je igrač koji mora biti centralna točka napada. Ekipa koja to zna iskoristiti na pravi način i dalje može od toga imati ogromne koristi. Ekipa koja to ne zna iskoristiti, poput Barcelone, neće imati problema samo s rezultatima.

Imat će problema i s trenerima jer ni Valverde ni Setien ni Koeman nisu pokazali znanje i karizmu da u Barcelonu ugrade sustav koji će naglasiti Messijeve vrline. Umjesto toga, sva trojica su imali sustav koji bez Messija ne postoji. To je dovelo do kulture u kojoj je Messi veći od momčadi. Zbog toga se na svakoj Barceloninoj utakmici može vidjeti barem 10 situacija u kojima igrači preskaču bolje i opasnije opcije u dodavanju i guraju loptu Messiju. Igrati napad pri čemu se gleda samo gdje je Messi, a ne gdje je suparnik i kakav je tijek akcije, već je jako dugo u Barceloni normalno.

Takvo okruženje cijedi Messija do krajnjih granica i blokira ostatak momčadi. Griezmann je karijeru izgradio tako što je igrao u istim zonama i sa sličnim navikama kao Messi. Da ne bi smetao, u Barceloni ga se šalta po ostalim pozicijama, a na njima Griezmann ne može igrati ni približno dobro kako je to radio u Atleticu. Fati i Pedri su pozitivan znak da se Barcelona ponovno odlučila osloniti na La Masiju, ali upitno je koliko dugo mogu biti treća ili četvrta napadačka opcija i uz to napredovati.

Konačno, takva odluka nije poštena ni prema Messiju. Barem dvije godine vrhunskog nogometa dao je momčadi koja ne zna maksimizirati njegov učinak. Velika je šansa da će Barcelona i drugu sezonu zaredom završiti bez trofeja, iako ima najskuplju momčad na svijetu i igrača koji i dalje radi najveću razliku.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Upitno je i koliki voljni moment ima Messi samo par mjeseci nakon što je htio otići iz kluba. Najbanalnije rečeno, koliko bi obeshrabrujuće bilo da je Juventusu dao dva gola, kad je njegova momčad opet primila jedan više? Messi odaje dojam čovjeka koji je svjestan da mu nije preostalo puno velikih sezona i želi ih iskoristiti na najbolji mogući način. A nakon Rome, Liverpoola i Bayerna jasno je da Barcelona nije idealan izbor.

"Sramota, ništa drugo ne mogu reći. Ovo nije prvi ili drugi put... Ovaj klub treba promjene svih vrsta. Dotaknuli smo dno. Ako ja moram otići da bi došli mlađi igrači i nova krv, otići ću. U Europi nismo kompetitivni, a više nam ne ide ni u ligi. Ovaj se neuspjeh ne može maskirati ničim", rekao je Pique nakon Bayerna. Suprotno njegovim željama, Barcelona je još jednom neuspjeh pokušala maskirati Messijem. I zato se nije pomaknula ni milimetra.