NA VALENTINOVO 2000., točno prije 19 godina, pred zapadnom tribinom Maksimira okupile su se tisuće navijača Dinama. Slavili su jednu od najvećih pobjeda kluba, koja se nije dogodila na travnjaku. Bad Blue Boys pobijedili su politiku i tiraniju i dobili su ono što su tražili više od osam godina - povratak imena Dinamo.

1993. godine Dinamo im je oteo Franjo Tuđman. Klub je nazvao Croatia. Oni koji su ga i dalje zvali Dinamo označeni su kao anti-Hrvati. Vlasti su promovirale diskurs da Dinamo postoji u Pančevu, Tirani, na istoku Europe i u srpskim vukojebinama. Navijači nikada nisu prihvatili Croatiju. Osjećali su se kao stari Purgeri kojima su oteli HAŠK Građanski.

Što je represija bila veća, otpor je bio jači. Navijači su primali batine i prijetnje. Protiv njih je bio cijeli državni aparat, zvali su ih teroristima. Na Valentinovo 2000. godine konačno su dočekali svoj dan.

Na Skupštini kluba održano je tajno glasanje, a 43 od 44 člana glasali su za povratak imena. Velimir Zajec izašao je pred navijače ispod zapadne tribine, digao je ruke u zrak i rekao:

''Imamo Dinamo!''

Jedan od navijača Dinama odmah je krenuo trgati ploču s imenom Croatia u Maksimirskoj ulici. Ostao je bez zubi. Dinamovo Valentinovo bilo je krvavo.

Tog dana prisjeća se Krešimir Barić, fanatični kolekcionar i navijač kojem je Dinamo način života. On je toga dana bio na Maksimiru. Ovo je njegova priča.