Foto: Index, Screenshot

DINAMOVI NAVIJAČI postojali su naravno i prije 17. ožujka 1986. Čak tog dana nisu ni dobili ime.

Ali, zašto se onda današnji dan smatra njihovim rođendanom?

Prema tada popularnom filmu Bad Boys, ime su dobili pet mjeseci kasnije, kada su osnovani kao grupa u kolovozu iste godine u Splitu. Prema priči jednog od svjedoka vremena, Dinamovi navijači ime svojoj skupini nisu dali po spomenutom filmu, nego po nazivu njemačke glazbene grupe Bad Boys Blue i to na sastanku u svibnju te godine.

Kako bilo, BBB nisu osnovani ni kršteni 17. ožujka, ali već dulje vrijeme kao njihov rođendan obilježava se upravo taj datum, jer na današnji dan 1991. Dinamo je igrao derbi s Partizanom, a Boysi, tada na vrhuncu moći i brojnosti, odabrali su upravo tu prigodu da nezapamćenom bakljadom proslave prvih pet godina.

BBB organizirali su se u vrijeme kada njihovom klubu nije išlo najbolje, točnije, nalazio se u konstantnom padu nakon mitske '82., ali s godinama rasli su reputacija Dinama, koji se vraćao u jugoslavenski vrh, kao i Boysa, koji su se u navijački vrh bivše zemlje uspeli brzo po osnutku.

Vrhunac brojnosti i ustrojstva u bivšoj državi dosegnuli u razdoblju 1989. - 1991., kada Dinamo na gostovanja po svim republikama ex Yu prate stotine, a na one najveće utakmice i tisuće navijača. Spomenuli smo kako su BBB dobili ime i odlike organizirane skupine u vrijeme kada je klub stajao loše, tako da nisu imali prilike izaći na europsku scenu i pokazati se na kontinentu, gdje je u to vrijeme bujao navijački, ali i huliganski pokret.

I tu su BBB brzo nadoknadili relativno kasni osnutak, jer u vremenu puno prije interneta i društvenih mreža, usmena predaja i "šeranje" fotografija i kolaža od slika putem pisama (koliko god to sada pretpovijesno zvučalo) od njih su napravili "regionalnu silu", pa se o Boysima u to vrijeme naveliko piše, te ih se veliča po fanzinima i specijaliziranim europskim navijačkim magazinima.

O prvom pravom izlasku u Europu nakon njihovog osnutka, invaziji na Bergamo u jesen '90, "još se i danas priča" na sjeveru Italije. Dakako, ne samo o velikoj brojnosti gostujućih navijača, nego i o njihovim nedjelima, ali s BBB-ima je to tako oduvijek bilo. Uostalom, "loši" ili "zli", prva je od tri riječi njihovog imena. Transparenti i poruke s tim nazivom postaju još vidljiviji, jer dio skupine zauzima mjesto na odavno srušenom stajanju istok.

Proljeće '90. pokazuje što će biti sljedeće i u godinama koje slijede, upravo na Dinamovom stadionu, kada se BBB jedini suprotstavljaju divljanju Delija i povodom neodigrane utakmice sa Zvezdom vode žestoki rat s milicijom, koja se bori s Boysima, dok Delije pušta da devastiraju Maksimir i mlate malobrojne navijače Dinama na južnoj tribini.

Nažalost, upravo u vrijeme kada je Dinamo pod vodstvom Bobana, Šukera, Ladića, Shale na terenu, te Zajeca kao sportskog direktora bio potpuno na putu povratka na staze stare slave, a BBB pokazivali da su itekako napredni za jednog petogodišnjaka, počeo je rat, najjača momčad u deset godina se raspala, a navijači s tribine krenuli na ratišta širom Hrvatske, odakle se mnogi nisu vratili.

BBB Fan Club kao primjer navijačke organiziranosti, deseci novih transparenata, zastava, selidba na veću, komforniju, akustičniju, terenu i ostaku stadiona bližu južnu tribinu, sve to pada u drugi plan.

Dinamom sljedećih 27 godina vladaju dva čudna čovjeka s kojima će BBB biti u stalnom sukobu. Prvi od njih je pokojni, a drugi je još uvijek aktualan.

Konstantna borba i stalni boravak u oporbi obilježja su BBB-a cijelo to vrijeme, pa tako i sada.

Reći da BBB, posljednjih godina desetkovani zabranama, samovoljnim bojkotom i samovoljom gazde kluba koji je iznad zakona, "proživljavaju najteže trenutke u povijesti" ne bi bilo netočno, ali opet, kada im je bilo lako i kao da je ikome ikada s njima bilo lako?