MALO je toga nagovještavalo da će se ovog ljeta elitni europski klubovi upuštati u veliku potrošnju na prinove. Ako je neuspjeli pokušaj pokretanja Superlige bio dokaz ičega, onda je to da nogometna ekonomija nije u dobrom stanju. Već više od godinu dana osjećaju se učinci pandemije covida-19, a financijska budućnost nogometa još uvijek nije jasna. Klubovi će imati niže proračune, a traženi će biti zajmovi i besplatni transferi, piše ESPN.

Međutim, nedavna velika promjena trenera u europskim vodećim ligama trebala bi rezultirati time da i neki nogometaši zamijene momčadi. Kako će Massimiliano Allegri oblikovati Juventusovu momčad? Što se sprema Real Madridu nakon odlaska Zinedinea Zidanea? Teško je povjerovati da se Jose Mourinho pridružio Romi bez obećanja da će moći dovesti nove igrače. Potom su tu višegodišnji visoki potrošači kao što je Paris Saint-Germain, koji bi mogao skratiti eru Mauricija Pochettina ako mu dopusti povratak u Tottenham.

Novi igrači neće biti najplaćeniji

Sve ove promjene na trenerskim pozicijama mogle bi potaknuti tržište transfera. Iako su dani transfera vrijednih više od 100 milijuna eura zasad vjerojatno gotovi, još uvijek postoje povoljne ponude. Liverpoolovo dovođenje braniča RB Leipziga Ibrahime Konatea za 41.5 milijun eura te posebno pronicljivo Leicesterovo angažiranje veznjaka Lillea Boubakaryja Soumarea za 25 milijuna eura pokazuju da još ima dobrih prilika.

"Tražit ćemo pojačanja ovog ljeta. Ono što mogu sa sigurnošću reći je da oni koje potpišemo neće postati naši najbolje plaćeni igrači. Plaće moraju ići dolje, nema druge mogućnosti. Mnogi klubovi očajnički se žele riješiti svojih najbolje plaćenih igrača, ali to je teško. Vrlo teško. Čak i na posudbu", rekao je za ESPN izvršni direktor jednog kluba srednje veličine u najvišem europskom rangu.

Većina klubova planira rezati troškove. U siječnju smo vidjeli primjere. Arsenal je otpustio svog najplaćenijeg igrača Mesuta Özila (zarađivao je 375.000 eura tjedno) bez odštete unatoč tome što mu je preostalo šest mjeseci ugovora. Sokratis Papastathopoulos i Shkodran Mustafi slijedili su njihov primjer i klub se odlučio za kratkoročni financijski gubitak kako bi ih se riješio.

Odluke o novim transferima 2022. godine neće se donositi olako, kaže spomenuti izvršni direktor. Igrači koji budu mijenjali klubove možda će morati prihvatiti niže plaće i kraće ugovore. Klubovi u pet najboljih europskih liga u ljeto 2020. godine zaključili su 1422 transfera u vrijednosti od tri milijarde eura, a u ljeto 2019. godine vrijednost transfera bila je 5.5 milijardi eura. Chelsea je potrošio više od 240 milijuna eura za šest igrača, uključujući Kaija Havertza i Tima Wernera, Arsenal je doveo Thomasa Parteya iz Atletico Madrida za 50 milijuna eura, dok je Napoli potrošio 70 milijuna kako bi doveo Victora Osimhena. Ove godine možda će ukupna vrijednost transfera još pasti.

U posljednjih nekoliko godina novac je nestajao u samo jednom velikom transferu. Barcelona je tako 2018. godine potrošila 160 milijuna eura za Liverpoolovog Philippea Coutinha pa su Redsi s tim prihodom potpisali Virgila van Dijka iz Southamptona za 80 te vratara Alissona iz Rome za 75 milijuna eura. Financijska kriza zbog covida-19 znači da klubovi ne mogu dovoditi skupe igrače i reinvestirati na isti način.

Barcelona dovodi tri igrača besplatno

Barcelona je dobar primjer. Nakon što je nagomilao dug od 1.2 milijarde eura, klub je bio prisiljen ograničiti potrošnju. Smanjuju se plaće, uključujući i onu Lionela Messija ako ostane i potpiše novi ugovor, dok će transferi koje je obećao novi predsjednik Barcelone Joan Laporta biti bez odštete: dvojac Manchester Cityja Eric Garcia i Sergio Aguero, Liverpoolov Georginio Wijnaldum i Memphis Depay iz Lyona trebali bi doći na Camp Nou (Aguero se složio u ponedjeljak). Izvrsni su to besplatni transferi.

Barcelonin glavni suparnik Real Madrid želi dovesti Erlinga Halanda ili Kyliana Mbappea, ali njegova financijska situacija znači da bi dolazak Davida Alabe bez odštete iz Bayerna mogao biti najviše što se može postići ovog ljeta. A to će biti moguće samo ako Real snizi plaće ili se riješi Raphaela Varanea ili Sergija Ramosa. Alaba je odlično pojačanje, ali Real Madrid sputavaju visoke plaće Garetha Balea, Isca i Edena Hazarda i mora se riješiti tih igrača prije nego što ikoga dovede.

Messi je očito najbolji nogometaš koji je i dalje dostupan bez odštete, a Manchester City i PSG najvjerojatnije će ga angažirati ako odluči napustiti Barcelonu, ali vratar AC Milana Gianluigi Donnarumma vjerojatno je traženiji s obzirom na to da ima 22 godine i pred njim je cijela karijera. Svaki će vrhunski klub u Europi pristupiti talijanskom reprezentativcu prije nego što on donese odluku. Među igračima kojima ugovori istječu 2021. godine su Lucas Vazquez iz Real Madrida, Hakan Calhanoglu iz Milana i Napolijev branič Elseid Hysaj. Bit će interesa i za premierligaški trio Olivier Giroud (Chelsea), Ryan Bertrand (Southampton) i Juan Mata (Manchester United).

Korištenje tržišta posudbi također će biti ključno. Igrač poput veznjaka Real Madrida Martina Odegaarda mogao bi biti na cijeni ako Zidaneov nasljednik odluči da mu nije neophodan, a madridski klub možda će još jednom moći ponuditi Balea, Luku Jovića i Brahima Diaza. Iako će uvijek postojati tržište za igrače koji žele ponovo igrati ambiciozan nogomet, možda postoji i druga vrsta posudbe, ona namijenjena uklanjanju igračkih plaća iz knjigovodstva dok financijska kriza ne popusti za otprilike godinu dana.

Posudbama se može uštedjeti, ali i podignuti vrijednost igrača

Primjerice, Manchester United mogao bi pustiti vratara Davida de Geu (koji zarađuje 400.000 eura tjedno) na posudbu jer je Dean Henderson spreman preuzeti njegovu poziciju. Desnom beku Arsenala Hectoru Bellerinu ovog je ljeta bio obećan transfer, ali klub mu možda neće moći ponuditi više od posudbe Real Betisu, dok bi Barcelonin Miralem Pjanić, pred kojim su još tri godine ugovora, također mogao ići istim putem nakon razočaravajuće sezone na Camp Nouu.

Mnogi se nadaju da će se vrijednost igrača povećati dobrim igrama na posudbi, kao što je Manchester United uspio s Jessejem Lingardom u West Hamu, a kratkoročno se može i uštedjeti. No ništa nije bez rizika. U vrijeme krize isplati se imati kreativan tim skauta. Pronalaženje igrača koji su još uvijek na niskim plaćama u Premier ligi ili Serie A razumna je ekonomija. Čak i rijetko korišten igrač premierligaške momčadi zaradio bi više nego što bi prinova tražila ili očekivala. Baš kao što je West Ham bio uspješan okrenuvši se Češkoj - 26 milijuna eura za dovođenje Tomáša Součeka i Vladimíra Coufala teško je nadmašiti - a postoje i druge manje razvikane zemlje koje vrijedi proučiti.

"Kao posebno zanimljiva tržišta držimo Dansku i Poljsku. Igrači iz tih liga imaju tendenciju da se dobro prilagode našem nogometu. Poljska ima zaista zanimljivih mladih igrača, koji sada zbog izazovnog financijskog stanja u poljskom nogometu počinju dobivati minutažu i na višoj razini. I ne koštaju bogatstvo", rekao je za ESPN glavni skaut jednog kluba iz vodećih pet europskih liga pa je nastavio:

"Danska U-21 reprezentacija jedna je od najboljih u Europi. Plasirala se na završnicu U-21 Europskog prvenstva sa 100-postotnim učinkom u skupini, pobijedivši čak i Francusku. To dosta govori. U danskoj ligi nije nikakav problem omogućiti 17-godišnjacima i 18-godišnjacima da igraju. Prosječna dob prve momčadi FC Nordsjaellanda je manja od 20 godine. To je nevjerojatno."

Naravno, ograničenja radnih dozvola nakon Brexita znače da su neka od ovih tržišta zabranjena za Premier ligu, ali klubovi na europskom kontinentu već su vidjeli priliku i mogu tim igračima kasnije ponuditi pristup Premier ligi.

"Već osjećamo određeni učinak Brexita. Igrači iz Skandinavije, istočne Europe i šire uvijek su nas doživljavali kao odskočnu dasku za Englesku, ali nakon Brexita nama se pojavila zanimljivija poslovna prilika", objasnio je jedan sportski direktor s kojim je ESPN razgovarao.

Jasno je da svaki klub u Europi želi potpisati zvijezde poput Halanda iz Borussije Dortmund (180 milijuna eura), PSG-ovog Mbappea (150 milijuna eura) i Tottenhamovog Harryja Kanea (150 milijuna eura), ali šanse da si netko priušti ovakvu odštetu vrlo su male. Stoga će klubovi morati potražiti jeftinije opcije. Uz sredstva prikupljena otpuštanjem igrača i možda novcem iz džepova vlasnika, neki bi klubovi mogli potrošiti relativno velike iznose za transfere, ali to vjerojatno znači potrošnju od 50 do 80 milijuna eura.

Igrači koji bi mogli promijeniti klubove (50-80 milijuna eura)

Jadon Sancho (Borussia Dortmund, 80 milijuna eura): krilni napadač imao je izvrsni drugi dio sezone jer je imao ključnu ulogu u Borussijinom proboju do Lige prvaka i pobjedi u finalu kupa. Borussia će ovog ljeta biti sklonija osluškivati ponude, najviše interesa pokazao je Manchester United, a 21-godišnji Sancho jedan je od rijetkih koji mogu opravdati tako veliku odštetu.

Declan Rice (West Ham, 70 milijuna eura): engleski reprezentativac nastavlja raditi ono što najbolje zna - igrati obranu i davati stabilnost u sredini veznog reda. Malo je igrača koji mogu obavljati zadaće defenzivnog veznjaka kao ovaj 22-godišnjak, zbog čega su i United i Chelsea vrlo zainteresirani.

Jules Kounde (Sevilla, 70 milijuna eura): jedan od najboljih mladih središnjih braniča svijeta dobro bi došao vrhunskom klubu koji momčad gradi straga. Ugovor mu istječe 2024. godine i Sevilla će tražiti veliku odštetu da bi ga pustila.

Jack Grealish (Aston Villa, 70 milijuna eura): kreativan i zabavan, s primjesom arogancije, Grealish ostaje u matičnom klubu još četiri godine, ali ima sjajan potencijal i Manchester City je zainteresiran.

Eduardo Camavinga (Rennes, 60 milijuna eura): ovom 18-godišnjaku su se udvarali svi klubovi koji si ga mogu priuštiti, na čelu s Real Madridom. No navodno je rekao Rennesu da neće potpisati novi ugovor (sadašnji istječe 2022. godine) i da želi ostati u Ligue 1, vjerojatno u dresu PSG-a.

Igrači koji bi mogli promijeniti klubove (25-50 milijuna eura)

Raphael Varane (Real Madrid, 50 milijuna eura): francuski reprezentativac prošle sezone nije bio dominantan u dresu Real Madrida kao što smo navikli. Preostala mu je godina dana u klubu, ali mogao bi postati žrtva financijske konsolidacije.

Houssem Aouar (Lyon, 45 milijuna eura): iako je imao promjenjivu sezonu u Lyonu, Aouar ostaje izuzetno nadaren ofenzivni veznjak. Igrač koji ima osobine i osobnost za nastupe u europskom velikanu.

Max Aarons (Norwich, 40 milijuna eura): energični desni bek rijetko kada ima lošu izvedbu. Iako novopromovirani Norwich i dalje nudi respektabilnu platformu za nogomet na najvišoj razini, to možda neće biti dovoljno za odbijanje interesa vrhunskih klubova.

Nikola Milenković (Fiorentina, 35 milijuna eura): dominantni središnji branič koji je posebno jak u skoku i dobro se postavlja u obrani i napadu. Ugovor srpskog internacionalca istječe 2022. godine, a tek su mu 23 godine, tako da ima dovoljno prostora za razvoj.

Yves Bissouma (Brighton, 30 milijuna eura): veznjak je imao izvanrednu sezonu s Brightonom i na radaru je niza vrhunskih klubova, uključujući Arsenal i Liverpool. Pokriva puno terena, pobjeđuje u duelima i dobro se snalazi s loptom.

Igrači koji bi mogli promijeniti klubove (25 milijuna eura i manje)

Remo Freuler (Atalanta, 25 milijuna eura): švicarski reprezentativac možda nije najzaslužniji za postupni uspon Atalante tijekom posljednjih godina, ali malo centralnih defenzivnih veznjaka nudi više u smislu energije, oštrine i učinkovitog presinga. Preostala mu je samo godina dana ugovora pa bi ovaj 29-godišnjak mogao biti dostupan za znatno manje od odštete koja se inače plaća za takvog igrača. Dobar nastup na Europskom prvenstvu mogao bi ga učiniti posebno zanimljivim.

Sergio Roberto (Barcelona, 25 milijuna eura): iako ga je Ronald Koeman uglavnom ignorirao tijekom prošle sezone, svestrani veznjak/desni bek mogao bi drugdje ispuniti visoke standarde. Ovaj 29-godišnjak ima 199 nastupa u Barceloni, što dovoljno govori.

Jonathan Bamba (Lille, 25 milijuna eura): egzodus iz Lillea nakon osvajanja titule već je započeo i vrlo utjecajni Jonathan Bamba mogao bi biti sljedeći koji će otići. U dobi od 25 godina ovo lijevo krilo možda neće donijeti odštetu kakvoj bi se Lille isprva nadao.

Joachim Andersen (Lyon, 20 milijuna eura): jedan od rijetkih igrača Fulhama koji se mogu osvrnuti na prilično respektabilnu sezonu na individualnoj razini. Unatoč posudbi koja je završila ispadanjem iz Premier lige, Andersen je pokazao fine obrambene i konstruktivne sposobnosti. S obzirom na stanje na tržištu i opću percepciju da će francuski klub dati prednosti drugim središnjim braničima, malo je vjerojatno da Lyon može očekivati više od 24 milijuna eura, koliko je za ovog igrača platio 2019. godine, unatoč interesu Tottenhama.

Federico Bernardeschi (Juventus, 15 milijuna eura): reprezentativno krilo Italije koje se nikada nije pravilno smjestilo u Juventusovu prvu postavu nakon kontroverznog transfera iz Fiorentine prije četiri godine. Još je uvijek dobar igrač kombinacije u zadnjoj trećini, a s vraćenim samopouzdanjem mogao bi ponovo zabijati lijevom nogom.