Foto: Luka Šangulin/Index

DUGO, gotovo 15 godina, čekali su Slovenci ovakav derbi dvaju svojih najvećih klubova. Derbi koji je tri kola prije imao ovakvu težinu u raspletu slovenskog prvenstva.

Zadnji put su se Maribor i Olimpija ovako izravno i neizvjesno za naslov borili davne 2004., godinu dana prije nego što će stara Olimpija biti ugašena, a nova započeti svoj put u najnižoj ligi. No tada je prvak bila Gorica, koja je u utrci s Olimpijom i Mariborom bila najmanje loša i osvojila je svoju drugu od ukupno četiri titule.

U 14 sljedećih sezona nogomet u Sloveniji potpuno se promijenio. Gorica će sljedeće sezone obraniti naslov i osvojiti ga još jednom, a onda će na scenu s dvije titule stupiti Domžale. Nakon jedne titule Maribora, 2010. je prvak bio Koper, a onda je krenula dominacija Viola osvajanjem pet titula zaredom.

Za to vrijeme nova Olimpija hrvatsko-američko-srpskog tajkuna Milana Mandarića je iz pete lige polako išla prema vrhu i 2009. se vratila u prvoligaško društvo. Nisu Ljubljančani bili nikakva prijetnja Mariboru sve do 2016. godine kad su zahvaljujući rijetko viđenom samouništenju Maribora u zadnja tri kola osvojili prvi naslov prvaka od 1995. Kolika je to anomalija bila, dovoljno govori činjenica da je u sezonama prije i poslije Maribor osvojio naslov s ukupno 31 bodom prednosti.

No dolaskom Igora Bišćana na klupu početkom ove sezone, Olimpija je potpuno druga momčad. S njim su stigli i golman Aljaž Ivačić kao slobodan igrač, Dario Čanađija došao je na posudbu iz Rijeke, a iz druge argentinske lige stigao je slovenski Argentinac Andres Vombergar. Iz Dinama je za 200.000 eura došao mladi stoper Filim Uremović (21), a kao metak brz Issah Abass otkupljen je od ganske Asokwe za manje od 150.000 eura. Stefan Savić došao je iz nizozemske Rode, a Mitch Apau stigao je kao slobodan igrač iz belgijskog Westerloa.

Takva internacionalna Olimpija pod vodstvom mudrog Bišćana prvenstvo je otvorila s 15 utakmica bez poraza, a jedina dva susreta dosad je izgubila u 16. i 18. kolu od Maribora, odnosno Domžala. No s nekoliko nesretnih remija prosula je sedam bodova prednosti koje je imala krajem ožujka i dopustila Mariboru da je uoči subotnjeg derbija preskoči bodom viška.

A derbi je bio za pamćenje. Ulaznice su bile rasprodane osam dana uoči susreta u Ljudskom vrtu, a Maribor je od ranih poslijepodnevnih sati bio prepun domaćih navijača koji su se u gradskim kafićima i trgovima zagrijavali za utakmicu. Maleni, ali oku ugodni Ljudski vrt primio bi i trostruko više od 12.660 gledatelja, koliko se natiskalo na tribine. Cijelo vrijeme prije utakmice grad i stadion nadlijetao je policijski helikopter koji se dosta nisko spustio u trenutku kad je policija pred tribine dopratila nešto manje od 800 gostujućih navijača.

“Ljubljana je metropola, vi ste kurac!”, orilo se tribinom nakon što su Green Dragonsi sat vremena prije početka ušli na stadion, gdje ih je dočekala jednaka količina uvreda Mariborčana. Po tome se najveći slovenski derbi ni po čemu ne razlikuje od našeg. Dapače, možda je čak i gori. Slovenija vjerojatno jest modernija zemlja od Hrvatske po mnogim pitanjima, ali kad je stari, dobri seljakluk u pitanju, tu smo manje-više svi u regiji isti.

Ljudski vrt renoviran je 2010. godine kad su izgrađene tri nove tribine, a opći je stav da je riječ o prekrasnom novom stadionu koji može biti primjer ostalim gradovima u regiji. Zaista i može, ali samo kad je riječ o novim tribinama. Ona stara zapadna na kojoj su i novinarski prostori je, blago rečeno, nesigurna. Preko dvije rampe stiže se do jednog jedinog ulaza na kojem se stvara usko grlo. Toplo se nadamo da nikada neće biti potrebe za evakuacijom te tribine jer bi moglo doći do prave katastrofe.

Stadion jedva prošao inspekciju, ali će u njega uložiti još 2,5 milijuna eura

Iz tog razloga je stadion 2014. godine jedva prošao Uefinu inspekciju, a ove godine su im uoči Lige prvaka jedva progledali kroz prste. Na tom dijelu stadiona nema ni sanitarnog čvora pa su gledatelji i novinari prisiljeni koristiti kemijske WC-e ispod stadiona. Nije to prevelik problem, ali kad se nađete u masi od tisuću-dvije ljudi koji pokušavaju ući u jedan od pet WC-a, situacija postane kaotična. Na sreću, uskoro se sprema velika 2,5 milijuna eura vrijedna rekonstrukcija zapada koja će Ljudski vrt zaokružiti u pravi europski stadion.

Paradoksalno je što je tik do WC-a ulaz u hospitality centar kojeg se, sigurni smo, ne bi posramili ni Nou Camp i Santiago Bernabeu. Bakanalije i hrana koja se ondje nudi mogla bi se uvrstiti u ponudu najskupljih gradskih restorana, a članovima kluba i VIP gostima nudi se nešto što na Maksimiru ili Poljudu nikad niste vidjeli.

No zanemarimo li probleme s ulazom i kemijskim WC-ima, ambijent u Mariboru je sjajan, osobito kad zagrmi jedna ili druga navijačka tribina. Prva se radovala ona gostujuća nakon što je Dario Čanađija već u 3. minuti malo ramenom, malo glavom uspio zabiti za vodstvo gostiju.

Utihnuo je Ljudski vrt, a gostujući Zmajčeki urlali su od oduševljenja i “nabijali” domaće navijače, koji su od njih bili udaljeni možda pet metara. Nezamisliva je scena da, primjerice, Torcida bude na Maksimiru smještena na zapadu i kordonom od nekoliko redara i malom ogradom bude odijeljena od Dinamovih čak i najblažih navijača.

Upravo tako izgledala je spomenuta zapadna tribina koja je uskoro eksplodirala od oduševljenja kad je Luka, sin poznatijeg tate Zlatka Zahoviča, iz čistog ofsajda zabio za 1:1. Mali Zahovič je u nastavku potpuno okrenuo utakmicu lijepim golom glavom i Bišćanova Olimpija djelovala je potpuno izgubljeno.

Stadionom se već deseti put zaorilo “Ubi žabara!” i Mariborčanima očito omiljena “Olimpija, Olimpija, pizda ti je materna! Jebemo te mi, jebemo te mi! Maribor in Štajerci”. Spremala se proslava velike pobjede kojom bi Maribor dva kola prije kraja otišao na četiri boda, s tim da bi im bod i dalje jamčio prvo mjesto.

“Kad smo primili drugi gol, pogledali smo se svi na centru i netko je rekao. ‘Jebemu mater, ajmo nešto napraviti, dajte, trgnite se!’” otkrio nam je nakon utakmice Dario Čanađija.

I Olimpija se stvarno probudila. Prvo je Abass krasnim udarcem pogodio gredu, a Maribor je u tim trenucima igrao kao da vodi u predsezonskoj utakmici. Kao da ni trener Darko Milanič ni itko od igrača nije bio svjestan uloga u utakmici i vodstva 2:1 pa se igralo neodgovorno i opušteno, a nakon što su promašili jednu dobru šansu, zamirisalo je na preokret.

Kao da su to osjetili domaći navijači koji su postajali sve tiši, Olimpija sve goropadnija, a Maribor sve neodgovorniji. Dopustili su si da im u 78. minuti Stefan Savić potpuno sam pobjegne prema golu Handanoviča, koji nije imao izbora nego ga srušiti u kaznenom prostoru. Još je i dobro prošao što nije dobio crveni karton, još jedna greška sve slabijeg suca Damira Skomine. Sjetite se samo utakmice Roma - Liverpool…

Bišćan tjerao igrače prema naprijed

Penal je realizirao Kronaveter, domaćini u sljedećem napadu pogodili stativu iz mrtve-šanse i stigao je završni udarac. Bišćan, koji je nanjušio da bi se Maribor mogao raspasti, skupa s klupom tjerao je svoje igrače prema naprijed, mahao rukama da jurnu po pobjedu i to mu se isplatilo u 90. minuti. Dino Štiglec, bivši igrač Slaven Belupa, odlično je ubacio, Vombergar još bolje skočio, a Handanovič loše reagirao i Argentinčev udarac glavom mu je preko ruke završio u golu.

Sličan delirij i kretanje mase ljudi poput rijeke na tribini jednog tako malog stadiona zadnji put sam vidio u Varaždinu 2004. godine kad je Branko Strupar u 88. minuti zabio za veliki Dinamov preokret protiv Varteksa i pobjedu 4:3.

Ljubljančani su tresli ogradu, bacali se jedni po drugima, palili baklje, a sad su oni nabijali Viole, ali su se još dobro stresli u 92. i 94. minuti kad je prvo Mešanović pogodio stativu, a Pihler prebacio i gol i tribinu.

Po završetku utakmice, revoltirani Mariborčani su s istočne tribine svim i svačim gađali suca Skominu i njegove pomoćnike, iako nije baš najjasnije zašto su ih naljutili. Osim sad već tradicionalno lošeg suđenja, u kojem je na trenutke puštao pregrubu igru, Skomina je priznao Mariboru gol iz ofsajda, nije isključio Handanoviča kod penala, a mogao je mirne duše suditi još jedan penal nakon što je domaći branič u kaznenom prostoru vidno potezao Savića.

Za to vrijeme se dio Viola pošibao sa zaštitarima, a sredinom drugog poluvremena nastala je i gužva na gostujućoj tribini, gdje se nekoliko sad već dobro pijanih gostiju pomlatilo s redarima prije nego što su ih specijalci smirili pendrecima. Ljubljančani su euforično slavili sa svojim navijačima do kojih je došao i inače mirni Bišćan, koji je s cijelim društvom pljeskao i pjevao.

Maribor se ove sezone u skupini sa Spartakom, Sevillom i Liverpoolom nije osramotio. Dapače, osvojio je tri boda, a u zadnjem kolu je do 75. minute vodio protiv Seville. No dojma smo da su i Maribor i Olimpija puno slabiji od Dinama, Rijeke, čak i Hajduka. Intenzitetom, kvalitetom i potezima, zadnji derbi Hajduka i Dinama je “televizija u boji” za ovaj slovenski derbi koji smo imali priliku gledati.

No Slovenci dosta ulažu, većina klubova ima nove, kvalitetne travnjake, a i sama atmosfera oko klubova je puno zdravija nego kod nas, što nam je potvrdio i Bišćan. Najbolji Mariborov igrač i dalje je Marcos Tavares, kojeg se često povezivalo s Dinamom, ali eno ga u Mariboru već deset godina. Živa legenda kluba odigrala je 457 utakmica u ljubičastom dresu i zabila 182 gola uz 85 asistencija.

Zahovičev sin mogao bi biti igračina

Olimpija će vjerojatno biti novi prvak Slovenije, a kiksa li Maribor, titulu može proslaviti već u srijedu kad na njihovim Stožicama gostuje Krško. Olimpija igra na novom prekrasnom stadionu izgrađenom 2010. godine. Gradnja je stajala 25 milijuna eura, a vlasnik je Grad Ljubljana. Izgrađen je iste godine kad je renoviran i Ljudski vrt. Dakle, prije osam godina, a i u Mariboru je stadion u vlasništvu - grada. Ima li novca više u Mariboru ili Zagrebu - prosudite sami.

I u Sloveniji su kasnili rokovi, a bilo je i preplaćivanja radova, ali glavno je da su se novi stadioni izgradili. Mala “smiješna” Slovenija tako ima dva ili jedan i pol supermoderni i funkcionalan stadion i dobre travnjake u ostalim gradovima. U prijevodu, Slovenci su napravili sve preduvjete da im se nogomet kvalitetno razvije u dobar proizvod i da oni zbog kojih ti klubovi na kraju i postoje, a to su navijači, mogu uživati u utakmicama ne razmišljajući pritom hoće li pasti kiša i hoće li na stadionu puhati. I da nema toliko otrova u i oko nogometa, kao kod nas. A to što je nogomet manje kvalitetan od našeg na kraju priče nije toliko ni važno.

Ako mene pitate, ja bih se sa Slovencima odmah mijenjao.