Bilić je stalno imao "slatke napadačke brige", ali nije pronašao novog Eduarda

Bilić je stalno imao "slatke napadačke brige", ali nije pronašao novog Eduarda

Foto: AFP, Cropix / Drago Sopta

IZ LATVIJE smo se prije nešto više od godinu dana vratili s osmijehom. Hrvatska je slavila 3:0 na početku kvalifikacija, ostavila dobar dojam i zabilježila ugodnu gol razliku. Još u momčadi nije bilo ni Luke Modrića, jedinog hrvatskog reprezentativca koji odskače.

To je bitna stavka ako uspoređujemo sastav i sustav s kojim je Bilić otvorio svoj treći kvalifikacijski ciklus nakon SP-a na kojem se našao tek u ulozi snimača grčke reprezentacije. Pitamo se, što je izbornik snimio?

Grci su nas u čistoj antinogometnoj predstavi namučili i u Maksimiru (0:0), kada je Bilić startao s filozofijom "bod je velik, a poraz nije tragedija", što mu u konačnici nije donijeli puno toga dobroga. Vratili smo se u Izraelu, odigrali tradicionalno vruću utakmicu i odlučili da je ta pobjeda zapravo veliki korak prema Euru. Izrael je s dva gola pobijedio Niko Kranjčar, nadahnut ignorantskim odnosom u Tottenhamu, uz pomoć Vedrana Runje. Tada su naš napad predvodili Olić i Eduardo, dok su protiv Grka od prve minute igrali Petrić i Olić, dok se s Pranjićem eksperimentiralo na lijevom krilu.

Nema veze što primimo gol, jer nakon toga pokažemo karakter

Uslijedila je nova dizalica protiv Malte, 3:0. Kranjčar je opet zabio dva, ali kakva pogotka. Ubacio se na ljestvicu i Nikola Kalinić. Otputovali smo u Gruziju u ožujku i doživjeli šok. Smatrali smo tada da je to bila jedna od najgorih utakmica reprezentacije, dok se nije dogodila Grčka. Gruzija je bila otrježnjenje, a uzvrat u Splitu tek maska. Tada nas je izbornik uvjerio da to što se vraćamo nakon gola minusa nije problem, već pokazatelj karaktera (Hrvatska je slavila nakon blitzkriega Mandžukića i Kalinića u Splitu). Tu je mantru izbornik u filozofiju službeno ugradio protiv Izraela u Zagrebu. Još jedna mučna predstava, u kojoj smo se čupali, i naravno - pokazali karakter.

Varljivo prvo mjesto u skupini

Iako smo bili na prvom mjestu skupine, sve je bilo klimavo. Uostalom, publika je izborniku koji je "na korak do Eura" vikala - odlazi, a igrači su svoju porciju dobili na Malti, gdje također nismo briljirali, posebno obrana koja je nekad bila velika prednost hrvatske reprezentacije. Na čemu smo uopće gradili optimizam prije odlaska u Grčku, pitanje je koje se nameće danas, na dan kada se zatvara kvalifikacijski krug.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Sve se okrenulo od Latvije, do Latvije. Promijenio se i sustav Bilićeve igre, a upravo ga mnogi kritiziraju što je napustio sustav 4-4-2. Velimir Zajec nakon Grčke je rekao: Ako u momčadi imaš pet napadača, to ne znači da igraš napadački. Bilić je napadače pretvorio u krila.

Presjek kroz kvalifikacije nudi još neke "detalje". Bilić se u istom ciklusu odrekao prvog vratara Vedrana Runje i dao novi kredit Stipi Pletikosi. Odrekao se i Mladena Petrića, što se nikako ne uklapa u njegovu filozofiju dosljednosti, a vrata su zatvorena Danijelu Pranjiću. Previše potresa za jednu friendly atmosferu kakvu je Bilić forsirao. Igrači su mu se "zahvalili" načinom na koji su odigrali u Grčkoj. 

Protiv Latvije u Rigi igrali smo u sljedećem sastavu:

Runje, Strinić, Šimunić, Ćorluka, Srna - Rakitić, Vukojević, Kranjčar, Eduardo, Petrić - Olić

Večeras na Kantridi kvalifikacije zatvaramo, konačno, s dva napadača:

Pletikosa - Ćorluka, Lovren, Šimunić, Strinić - Srna, Rakitić, Modrić, Kranjčar - Mandžukić, Eduardo

Niko Kranjčar prvi je naš strijelac u kvalifikacijama. Bravo za Niku, ali to znači i još jednu stvar: da Bilić uz sve te "slatke napadačke brige" nije pronašao novog Eduarda. Hrvatska nema strijelca među prvih 20 u ovim kvalifikacijama, zapravo nema nijednog igrača pri vrhu bilo koje statističke kategorije.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara