HRVATSKA je u "dogovorenom remiju" preplašenih izgubila dva boda, ali je zato srednjoročno dobila mnogo više: Ivicu Križanca.

Predana borba za prvo mjesto

Izbornik je protiv ukrajinskih bunkeraša postavio alibi taktiku 4-2-3-1, taj mračni predmet želja svih trenera koji bi na papiru htjeli izgledati kao Barcelona, ali u stvarnosti im je miliji katanac oko vrata i Ivica Olić koji se samoubilački troši kako bi nabacio samom sebi.

Dok se za početak takva postava mogla opravdati psihološkim sunovratom i strahom nakon debakla protiv Engleza, od kojeg se trebalo liječiti u gostima kod glavnog konkurenta za 2. mjesto skupine, kao i činjenicom da je Bilić imao neuigrani par braniča (zbog čega je na centar stavio dva terijera: Vukojevića i Kovača), drugi dio utakmice je pokazao koliko je Ukrajina limitirana momčad u odnosu na Hrvatsku i slaviti remi protiv takve momčadi stvarno nema smisla.

Kakav je to bio dvoboj najbolje svjedoči situacija iz prvog poluvremena u šesnaestercu domaćih: Ćorlukin nabačaj je od hrvatskih igrača čekao jedino Ivica Olić okružen sa točno šest ukrajinskih igrača.

Petrić koji je u velikoj formi je utakmicu prosjedio na klupi, a pokretljivi Mandžukić je uveden kada je već bilo prekasno jer Bilić je po bod došao, sa bodom se vratio.

Nismo iskoristili ni što su zakazali glavni ukrajinski igrači

Kada bi samo Križanac ili Šimunić krenuli par koraka naprijed, čak se i Ševčenko vraćao preko centra, a zgusnuti žuti zid u kojem su nekad i na 35 metara od gola stajali baš svi domaći igrači, nikako se nije moglo probiti samo sa Olićem. Osim toga, nije se iskoristilo ni to što su Timoščuk i opjevani Nazarenko potpuno podbacili.

Jedina ukrajinska opasnost dolazila je od Ševčenka i Alijeva u kontrama, ali za to nam definitivno nije trebala toliko obrambeno nastrojena momčad. Kontinuitet pritiska ni igre ne bi patio da je umjesto razbijačkog dvojca na centru uveden još jedan napadač, a momčad presložena.

Pranjićevo krpanje rupa i dva igrača manje sa defenzivnim veznjacima protiv bunkera

Secirajući igru i postavu naše reprezentacije, prvi je dojam kako se nepotrebno žrtvuje i troši Danijel Pranjić. Igrač koji briljira u Nizozemskoj i poigrava se s Ajaxom, na lijevom boku djeluje potpuno izgubljeno, ali kad izbornik ne želi rotirati igrače, pa Srnu kada mu ne ide poslati na desni bok, umjesto indisponiranog Rakitića na lijevo krilo postaviti upravo Pranjića, a u napad Petrića.

Jedinom napadaču Oliću se nitko nije priključivao, a posebno su u tom segmentu podbacili Srna i Rakitić. Općenito su zakazali krilni napadači zbog čije neaktivnosti se Olić kao i toliko puta do sada previše trošio.

Bilićev novi početak u Harkivu kao i prvi u Moskvi

Utakmica je po medijskoj ili psihološkoj pripremi prilično podsjećala na prvi službeni Bilićev ogled prije dvije godine u Moskvi, a nema nikakve dvojbe da će i rezultat biti popraćen jednakom aklamacijom kao i bod protiv strašnog Hiddinka. Po "kvaliteti" izvedbe oba suparnika, meč je bio preslika drugog kvalifikacijskog ogleda sa Rusima: onog u Maksimiru. Poslije se pisalo kako smo odlično prošli protiv jakih Rusa, ali ta Hiddinkova momčad ni po sastavu ni po igrama, nije bila ni sjena onoga čemu smo se ovo ljeto divili na Euru.

Hvala Fifi na kazni

Kao i prije te dvije utakmice, tako je i prije "sudbonosne", "odlučujuće" "teške" Ukrajine stvorena atmosfera kao da od Engleza grogirana Hrvatska ide Capellu na Wembley, a nije nedostajalo ni apologija i oplakivanja u slučaju da izgubimo "jer neće biti tragedija da se ne plasiramo na SP" e da bi se onda bod izboren "hrabrom igrom" protiv Ukrajine koja nijednom ne puca u okvir gola, slavio kao primjer hrabrosti i vizije.

Kao što je brojna sljedba Slavena Nepogrešivog nakon Moskve slavila sjajno rješenje i iznenađenje - Ćorluku na desnom boku, zaboravljajući da je jedan istaknuti član selekcije javno poručio da ne želi igrati na tom mjestu pa izbornik nije ni imao drugih rješenja, tako će se sada na sva pera hvaliti kako se sjetio Ivice Križanca, za kojeg je prije Eura govorio da mu ne treba.

Večeras je on bio igrač utakmice i sve ono što onaj kojeg mijenja više nije - koncentriran, točan i prije svega miran, ali bi i pored svega toga Križanac i dalje trunuo pored Kneževića i Kovača da potonjeg nije "isključila" Fifa i tako, mada to nitko neće glasno kazati, ustvari napravila uslugu hrvatskoj reprezentaciji.

Zvonko Alač
Foto: AFP