U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30, 50 ili više godina.

"Možda bih postigao više bez nesreće, a možda nikada ne bih postao broj jedan. Mogao sam i biti mrtav", kaže Thomas Muster osvrćući se na najmračniji dan svog života. Pijani vozač zabio se u njega, smrskao mu koljeno i doveo u pitanje nastavak njegove karijere.

Dok su mu liječnici predviđali kraj karijere, dolazio je na treninge vezan za stolicu i udarao lopticu. Unatoč procjenama da više neće zaigrati tenis, pogotovo ne na vrhunskoj razini, napravio je jedan od najvećih povrataka u povijesti. Izrastao je u "Kralja zemlje" i postao najbolji igrač na svijetu.

Ljubav prema Hrvatskoj od ranih dana

Thomas Muster rođen je 2. listopada 1967. godine u malom austrijskom gradu Leibnitzu, daleko od glamura velikih teniskih središta. Njegov otac Heinz bio je profesionalni nogometaš, a potom i trener te je radio u austrijskim oružanim snagama, dok je majka Inge radila u trgovini sportskom opremom. Bili su obitelj srednje klase.

"Moji roditelji nikada nisu imali puno novca, ali uvijek je nešto bilo ispod bora i uvijek je bilo dovoljno", prisjećao se Muster koji je zapravo trebao postati nogometaš: "Moj otac je trenirao lokalne nogometne ekipe. Vodio me na treninge, dodavao mi loptu i govorio: 'Igraj malo da i ti postaneš dobar nogometaš.'"

Nogomet ga ipak nije dugo zanimao. Zaljubio se u narančasti Snauwaert reket koji su mu roditelji kupili za 600 šilinga. Bila je to sigurno najbolja investicija u njihovim životima. S osam godina upisali su ga u teniski klub, čiji su tereni bili udaljeni pet minuta pješice od njegova doma.

Već tada, u ranom djetinjstvu, Muster je stvorio neraskidivu vezu s Hrvatskom. Njegova obitelj ljetovala je u Istri i Dalmaciji, a upravo u Umagu je kao petogodišnjak naučio plivati. Tada je večeri provodio igrajući nogomet s lokalnom djecom. Dugi niz godina kasnije, rado će se vraćati u Hrvatsku te osvojiti i poneki trofej.

Uspon prije tragedije

No, vratimo se na početak. Ljevoruki Muster isprva nipošto nije bio smatran budućim brojem jedan u svojoj domovini. Günter Bresnik, tadašnji trener njegova sunarodnjaka i kasnijeg suigrača iz reprezentacije Horsta Skoffa, u svojoj knjizi "Metoda Dominica Thiema" piše da je Musteru već u mladosti iskazivano veliko međunarodno poštovanje.

Međutim, na austrijskoj teniskoj sceni nije bilo tako. Njegov agresivan stil igre odbačen je kao glupo, monotono udaranje. "Gotovo nitko nije smatrao posebno značajnim to što je Thomas posjedovao najvažniji sastojak za uspjeh, a to je strast", napisao je Bresnik. Muster je napustio školovanje s 14 godina, a njegov učitelj mu je "prorekao" da će završiti na ulici ako odustane od škole. Proročanstvo koje se nije ostvarilo.

Već kao junior probijao se prema vrhu, a 1984. godine završio je deseti na svjetskoj juniorskoj ljestvici. Šesnaestogodišnji Muster je iste godine debitirao za Austriju u Davis Cupu, pobijedio svoj prvi ATP meč i zaigrao na Olimpijskim igrama u Los Angelesu gdje je prošao prvo kolo. Bio je to jasan signal da Austrija dobiva igrača kakvog dotad nije imala.

Muster je 1985. paralelno igrao na juniorskom i seniorskom Touru. Tako je na Roland Garrosu nastupio u glavnom turniru u obje konkurencije. Nakon što je zapeo u prvom kolu seniorskog turnira, došao je do finala juniorskog, u kojem je nakon tri seta poražen od Peruanca Jaimea Yzage (2:6, 6:3, 6:0).

Igrao je i finale najpoznatijeg juniorskog turnira Orange Bowla, no u drugom dijelu sezone u potpunosti se posvetio profesionalnoj karijeri. Brzo je počeo skupljati bodove te je mjesec dana prije svog 18. rođendana ušao u Top 100, dok je 20 dana poslije rođendana osvojio svoj prvi Challenger u karijeri, onaj na zemlji brazilskog Belo Horizontea.

Bio je to prvi korak na putu ka nadimku "Kralj zemlje". Musterova igra nije bila elegantna, a njegovi udarci nisu bili razorni. Igrao je prašinarski. Rudario je, borio se za svaku lopticu, konstantno je tjerao suparnike na udarac više, a k tome je bio i ljevak, što je samo po sebi nezgodno za protivnike. Bio je poznat po nevjerojatnoj radnoj etici, brzom radu nogu i ekstremnom topspinu. Morao je biti najbolji ili barem najžilaviji. Igrač kakvog nitko ne voli vidjeti nasuprot mreže.

Sve te karakteristike doprinijele su tome da do kraja 80-ih godina prošlog stoljeća postane ozbiljno ime na Touru, koji je tada bio pun velikih imena. Ivan Lendl, Mats Wilander, Stefan Edberg, Boris Becker, John McEnroe, Jim Courier, nadolazeće zvijezde Andre Agassi, Pete Sampras, Michael Chang te Sergi Bruguera bili su neki od njegovih najvećih rivala.

Godine 1986. osvojio je svoj prvi ATP naslov u nizozemskom Hilversumu, dok je iste godine ostvario prvu Top 10 pobjedu, nakon što je u Barceloni svladao tada devetog tenisača svijeta Joakima Nystroma.

Dvije godine poslije doživio je strelovit uspon. Osvojio je četiri ATP titule, izgubio još dva finala i imao omjer od 51 pobjede i 16 poraza na ATP razini te je došao do 13. mjesta na ATP ljestvici. Posebno je briljirao na zemlji, na kojoj je ostvario 43 pobjede i tek devet poraza te se spremao za najveće dosege.

Pijanac mu je zamalo uništio život

Muster dotad nije bio samo "Kralj zemlje", već i "Kralj malih turnira". Svih osam finala igrao je na turnirima koji su ekvivalent današnjim 250-icama, dok mu je najveći domet na Grand Slamovima bilo treće kolo Roland Garrosa (1987., 1988.) te US Opena (1987.).

Sve se promijenilo na Australian Openu 1989. godine na kojem je iskoristio dobar ždrijeb i sa samo jednom pobjedom nad Top 50 igračem (Magnus Gustafsson - 49.), ušao je u četvrtfinale. U toj fazi natjecanja trebao je igrati protiv Stefana Edberga, četvrtog nositelja i igrača kojeg nikad u karijeri nije dobio (0-10), no Šveđanin se ozlijedio u četvrtom kolu te je predao meč bez borbe zbog ozljede leđa.

Muster je tako prošao u polufinale, no tamo je izgubio od drugog nositelja i kasnijeg osvajača Ivana Lendla. Čeh je u neljudskim uvjetima i temperaturi koja je dosezala i 40 stupnjeva Celzijusa slavio sa 6:2, 6:4, 5:7, 7:5.

Austrijanac je bio blizu da odvede meč u peti set i tko zna što bi bilo da je na gem-lopti kod 5:5 u četvrtom setu pogodio smash te da nekoliko trenutaka kasnije nije poklonio gem dvostrukom pogreškom. "Imam žuljeve po cijelom stopalu i volio bih uskočiti u kadu punu leda", rekao je opečeni Muster nakon poraza i dodao: "Nikad u životu nisam igrao u takvim uvjetima. Nisam umoran, ali Lendl se jako umorio i da je otišlo u peti set, možda bismo dobili drugačiji rezultat."

Muster je dva mjeseca kasnije zaslužio priliku za revanš protiv tada prvog tenisača svijeta. No, na tragičan način ju nije dobio.

Spektakularnim preokretom svladao je Yannicka Noaha (5:7, 3:6, 6:3, 6:3, 6:2) u polufinalu Miamija te je ostvario najveću pobjedu karijere, koja mu je osigurala prvi ulazak u Top 10 na ATP ljestvici. Muster je briljirao. Postao je prvi Austrijanac u Top 10 te na tome nije mislio stati. Bio je u pohodu na vrh i baš tada se dogodila nesreća koja mu je život okrenula naglavačke.

Dva sata nakon pobjede tog 1. travnja 1989. godine te noć prije najvećeg finala Musterove karijere, pijani vozač bez važeće vozačke dozvole izgubio je kontrolu nad svojim Lincoln Continentalom te se zakucao u Mustera dok je vadio opremu iz prtljažnika i smrskao mu lijevo koljeno. Druge dvije osobe u parkiranom automobilu, fotograf Wolfgang Ritschke i volonter turnira Michelle Boyd, koji je bio vozač, ozlijeđene su i prevezene u bolnicu, dok je vozač uhićen.

Robert Norman Sobie (37) dan kasnije je optužen za vožnju pod utjecajem alkohola, vožnju sa suspendiranom vozačkom dozvolom, korištenje nezakonite vozačke dozvole i napuštanje mjesta nesreće.

Muster je tada čak uvjeravao svog tadašnjeg trenera, Ronnieja Leitgeba, koji je bio svjedok nesreće, da će biti dobro za finale. Bio je to samo adrenalinski šok. Kolateralni i križni ligamenti su pukli te je hitno prevezen u bolnicu, dok je zbog opasnosti od infekcije operiran tek po povratku u Austriju.

"Ležao sam na podu i mislio: 'To je to. Ovako završavam. Ne porazom na terenu nego na parkingu zajedno s pijanim vozačem nakon najveće pobjede u karijeri.' Sjećam se da sam nekoliko godina kasnije pomislio da sam mogao biti mrtav u Key Biscayneu. Ne dramatiziram, već je to činjenica. To se zamalo dogodilo", prisjetio se Muster kasnije.

Povratak otpisanog

Liječnici nisu bili optimistični. "Možda više nećeš igrati tenis", bile su bolne riječi koje je izgovorio liječnik. Kraj karijere sa samo 21 godinom? Ne bi išlo. Prve mjesece nakon operacije proveo je u mukotrpnoj rehabilitaciji, no ubrzo je uz Leitgebovu pomoć napravio i posebnu stolicu s koje je mogao udarati loptice dok je imobilizirana noga zacjeljivala.

Snaga koju je tada uspio steći udarajući na tisuće loptica forhendom s osnovne crte, generirajući silu isključivo iz gornjeg dijela tijela, pomagala mu je do kraja karijere. Naporni treninzi u toj stolici služili su mu za održavanje osjećaja za lopticu, a pritom je dodatno izbrusio spin koji će mu donijeti velike uspjehe u budućnosti.

"Najznačajniji dan koji sam ikada imao s Thomasom bio je onaj kada sam ga prvi put stavio u tu stolicu na terenu. Dva tjedna ranije mislili su da više nikada neće trčati, ali kada je počeo udarati loptice, vidio sam vatru u njegovim očima. Od tog trenutka znao sam da će se vratiti na teren", rekao je Leitgeb.

Njegov povratak bio je nevjerojatno brz s obzirom na težinu ozljede. Vratio se u rujnu, nakon svega pet mjeseci pauze, i to protiv Lendla, koji je samo zbog tog egzibicijskog meča doletio u Beč. "Želim si nešto dokazati, nadam se da će mi koljeno izdržati", rekao je Muster voditelju ORF-a prije meča.

Tadašnji svjetski broj jedan pobijedio je 6:3, 7:5, ali austrijska legenda pokazala je iznenađujuću spremnost nakon teške ozljede pred oduševljenom publikom. Natjecateljski povratnički meč odradio je nekoliko dana kasnije, kada je sa 6:4, 6:2 pobijedio meksičkog kvalifikanta Agustina Morena u prvom kolu ATP turnira u Barceloni. Do kraja sezone došao je i do polufinala u Beču, a godinu je okončao kao 21. tenisač svijeta.

14 mjeseci nakon nesreće bio je blizu Grand Slama

Muster je do prve ATP titule na tvrdoj podlozi stigao u siječnju 1990. godine kada je osvojio Adelaide. Nakon prvog naslova poslije nesreće došao je na Australian Open gdje je branio prošlogodišnje polufinale, no ispao je u trećem kolu porazom od Simona Youla, koji je na turnir stigao s pozivnicom organizatora.

Cijela karijera "Austrijskog drvosječe", kako su mu tepali u Francuskoj zbog stila igre koji bi pomalo "rezao" noge protivnika, vezana je za zemljanu podlogu pa se ekspresno vratio na nju te je s dvije pobjede pomogao Austriji u senzacionalnoj pobjedi 3:2 protiv Španjolske u Davis Cupu. U Barceloni srušio je Emilia Sancheza te Sergija Brugueru.

Bio je to početak sjajne godine tijekom koje je osvojio četiri ATP titule, uključujući Masters u Rimu, svoj prvi Masters u karijeri. U finalu je svladao Andreja Česnokova, od kojeg je mjesec dana ranije izgubio finale Mastersa u Monte Carlu.

Roland Garros 1990. bio je prvi Grand Slam turnir na koji je došao kao Top 10 igrač. Osvajanjem Rima skočio je na deveto mjesto ATP ljestvice te je bio jedan od glavnih favorita za naslov. Šanse su mu značajno porasle nakon što su prva dva nositelja, Stefan Edberg i Boris Becker, ispali u prvom kolu.

Do četvrtfinala je stigao sa samo jednim izgubljenim setom, a onda je svladao Gorana Ivaniševića s 3:1 u setovima za plasman u prvo polufinale Roland Garrosa. Bilo je to prvo polufinale nakon Australian Opena 1979. godine u kojem nije sudjelovao niti jedan Grand Slam pobjednik. Muster se tako, suprotno svim očekivanjima, samo 14 mjeseci nakon užasne ozljede našao u velikoj prilici za osvajanje Grand Slama.

Preko puta mreže bio je Ekvadorac Andres Gomez, četvrti nositelj i igrač kojeg je Muster tri tjedna ranije pobijedio u napetom polufinalu Mastersa u Rimu. Nažalost po Austrijanca, taj meč bio je jednosmjerna ulica pa je Gomez slavio sa 7:5, 6:1, 7:5 i izborio finale protiv Andrea Agassija u kojem je došao do svog prvog i jedinog Grand Slam naslova. Muster i Gomez nakon tog meča susreli su se tri puta i svaki put je slavio Austrijanac.

Igrao je protiv Maradone u Novom Vinodolskom

Muster je 1990. godinu zaključio sa 61 pobjedom i 18 poraza te je bio sedmi tenisač svijeta. Izborio je i prvi nastup na ATP Finalu, gdje je imao omjer 1-2 u grupnoj fazi. Veliki uspjeh doživio je s reprezentacijom Austrije, koju je doveo do prvog i jedinog polufinala u povijesti Davis Cupa.

Dobio je svih šest pojedinačnih mečeva tijekom godine, no trijumfi protiv Agassija i Michaela Changa nisu bili dovoljni za plasman u finale jer je SAD slavio 3:2. Austrija je bila na samo jedan set od ulaska u finale. Horst Skoff vodio je 2:0 u setovima protiv Changa u odlučujućem petom meču, no nije uspio dovršiti posao te su Amerikanci slavili u Beču i na kraju osvojili to izdanje Davis Cupa.

Od 1991. do kraja 1994. godine, Muster je osvojio 15 ATP titula te izgubio još dva finala. Svih 15 naslova osvojio je na zemlji, dok je finala izgubio na tvrdoj podlozi Sydneya i tepihu Beča, na kojem ga je pobijedio Ivanišević. U tom razdoblju ostvario je 159 pobjeda i 47 poraza na zemlji (77%), dok je na ostalim podlogama bio na učinku od 54 pobjede i 43 poraza (56%).

Njegova dominacija na zemlji očitovala se i u Umagu, gdje je obilježio ratne godine turnira. Nastupio je tri puta, pobijedio u svih 15 mečeva i dominantno osvojio tri naslova (1992., 1993. i 1995.). Samo su rekorder Carlos Moya (5 naslova) i Muster osvajali turnir više od jednom.

Muster je često u intervjuima isticao kako obožava Hrvatsku te da je njezinu obalu preplovio puno puta. Ta veza kulminirala je time što je 1999. godine postao počasni građanin Umaga. Sedam godina kasnije kupio je i kuću u Cavtatu od bivšeg američkog veleposlanika u Hrvatskoj Williama Montgomeryja.

Godine 2005. u Novom Vinodolskom igrao je humanitarnu nogometnu utakmicu za bivši Dom za nezbrinutu djecu "Braća Mažuranić" kao gost Davora Šukera. Uz njega igrali su i Diego Armando Maradona, Zvonimir Boban, Giovanni Rosso, Slobodan Živojinović, Andrea Gaudenzi, John McEnroe, a ekipe su vodili Miroslav Ćiro Blažević i tadašnji trener HNK Rijeke Elvis Scoria.

Utakmica je bila organizirana u sklopu teniskog turnira "Novi Classics", koji je kao dio teniskog Senior Toura održan u Novom Vinodolskom. Na tom teniskom turniru, uz Mustera i Gorana Ivaniševića, nastupili su i McEnroe, Andres Gomez, Emilio Sanchez, Gilad Bloom, Andrea Gaudenzi te Cedric Pioline, koji je uskočio umjesto Borisa Beckera.

Bijeg od Wimbledona

Unatoč svemu, izostao je uspjeh na velikim turnirima. Na Mastersima i Grand Slamovima tih godina uspio je osvojiti tek Monte Carlo, dok ni na jednom ostalom turniru nije stigao dalje od četvrtfinala. Iako Wimbledon nosi neslužbenu titulu najvećeg teniskog turnira, Muster je bježao od istog. Na wimbledonskoj travi pojavio se četiri puta u karijeri i svaki put ispao u prvom kolu.

Muster je prvi put nastupio na Wimbledonu 1987. kao 19-godišnjak, ali je pretrpio poraz u tri seta od Francuza Guya Forgeta. Austrijanac se nije vratio na Wimbledon sve do 1992., kada je ponovno pretrpio poraz u prvom kolu u tri seta, ovaj put od sretnog gubitnika Granta Stafforda.

Oliver Delaitre bio je sljedeći igrač koji je pobijedio Mustera u tri seta 1993. godine, prije nego što je imao posljednji nastup 1994. godine. Muster je najbliži pobjedi bio na Wimbledonu 1994., čak je imao i meč loptu u teškom porazu od kvalifikanta Alexandera Mronza u pet setova.

Godina života i osvojeni Grand Slam

Početak 1995. godine i porazi u prvim kolima Sydneya i Dubaija, drugom kolu Stuttgarta i trećem kolu Australian Opena nisu upućivali na to da slijedi jedna od najboljih sezona nekog tenisača u povijesti.

Čim se dočepao zemlje, počela je dominacija. Naslovi su se samo redali. Mexico City, Estoril, Barcelona te Mastersi u Monte Carlu i Rimu. Na Roland Garros stigao je s nizom od 28 uzastopnih pobjeda na zemljanoj podlozi te kao peti tenisač svijeta. Na turnir je došao kao favorit s obzirom na posljednje rezultate, posebno jer nitko od glavnih konkurenata nije briljirao na zemlji pred početak French Opena.

Dolazio je i prethodnih godina kao favorit, no nije uspijevao doći do kraja. Godine 1991. izgubio je od Petea Samprasa unatoč vodstvu 2:0 u setovima. Jim Courier mu je bio nesavladiv '92. i '93., dok je '94. u trećem kolu ispao od Patricka Raftera.

Nakon tih poraza polako se uvukla sumnja. Uz pomoć trenera Leitgeba, radio je na mentalnoj snazi. "Uzeo sam vodič za igrače i pogledao koga sam već pobijedio, koga mogu pobijediti i tko zapravo nije bio ništa bolji. Mentalno sam ih eliminirao. Ostalo je samo nekoliko kandidata za naslov, a ja sam se ubrojao među njih. Kliknulo je, vrlo kasno u mojoj karijeri, ali jest", opisao je Muster što se odvijalo u njegovoj glavi.

Na početku turnira - šok za Mustera. Igrač koji je pomeo sve na zemlji izgubio je prvi set prvog kola protiv domaćeg kvalifikanta i 191. igrača svijeta Gerarda Solvesa. Bio je to samo kratki posrtaj pa je preokrenuo i slavio 3:1 u setovima.

Potom je upisao tri uzastopne pobjede bez izgubljenog seta protiv Cedrica Piolinea, Carlosa Coste i Andrija Medvedeva. Problemi su nastali u četvrtfinalu, kada je gubio 2:1 u setovima protiv 19-godišnjeg Alberta Coste. Preokrenuo je taj meč i posljednja dva seta dobio 7:5, 6:2 za novo Grand Slam polufinale. Kasnije je istaknuo da je to bio prijelomni trenutak turnira.

Muster je u polufinalu pomeo Jevgenija Kafeljnikova sa 6:4, 6:0, 6:4, a sve je kulminiralo finalom protiv Michaela Changa, Amerikanca koji je sa samo 17 godina osvojio Roland Garros 1989. godine. Chang je tada postao najmlađi Grand Slam pobjednik u povijesti, a Austrijanac je taj turnir gledao od kuće, dok mu je noga bila imobilizirana i dok je iznad njega visilo pitanje hoće li se ikad vratiti na Tour.

Šest godina kasnije, Muster je pokorio Pariz. Odigrao je fenomenalno i u finalu slavio 7:5, 6:2, 6:4. Bio je to trenutak u kojem je Muster kompletirao čudesni povratak, a Austrija dobila prvog tenisača s Grand Slam titulom.

"Nisam puno spavao noć prije. Bio sam prilično napet, nervozan, pokušao sam samo izaći na teren i učiniti to. Osjećao sam se kao trkaći konj koji je u štali. Imao sam 28 godina, nikad ne znaš hoćeš li ikada više dobiti tu priliku, možda će ovo biti prvi i jedini put u karijeri. To je bio jedini veliki turnir koji mi je nedostajao", prisjećao se Muster.

Nakon najvećeg uspjeha u karijeri skočio je na treće mjesto ATP ljestvice te je odbio nastupiti na Wimbledonu. Nastavio je dominirati na zemlji pa je osvojio i St. Poelten prije nego što je u prvom kolu Gstaada izgubio od Alexa Corretje.

Povijesnu sezonu zaključio je s 12 naslova, dva poraza u finalu i nevjerojatnim omjerom od 65 pobjeda i svega dva poraza na zemlji. 12 ATP naslova u jednoj sezoni, rekord je koji dijeli s Rogerom Federerom koji je to isto uspio 2006. godine. Ukupno je ostvario 86 pobjeda, šest manje od rekordera Federera iz spomenute sezone.

Njegov niz od 40 uzastopnih pobjeda na zemlji četvrti je najdulji niz pobjeda jednog igrača na jednoj podlozi u povijesti tenisa. Rekord, naravno, drži Rafael Nadal, "Kralj zemlje" nakon "Kralja zemlje", koji je između 2005. i 2007. godine imao 81 pobjedu u nizu na zemlji, dok su iza njega Guillermo Vilas (53) te Björn Borg (48), također na zemlji.

Kontroverze oko broja 1

Nakon briljantne godine, Muster je 12. veljače 1996. godine prestigao Andrea Agassija i prvi put se popeo na prvo mjesto ATP ljestvice. Brojni tenisači, poglavito Amerikanci, tada su osporavali njegov uspjeh jer je, kako kažu, nastao isključivo od nastupa na jednoj podlozi.

Ono što nisu spominjali jest stanje njegova koljena zbog kojeg je godinama morao pažljivo birati broj turnira na tvrdoj podlozi. Smetao ih je i tadašnji sustav rangiranja koji se temeljio na 14 najboljih turnira igrača u razdoblju od jedne godine. Smatrali su da svaki odigrani turnir treba imati važnost. U svakom slučaju, ništa što bi bila Musterova krivica.

"To svakako odražava činjenicu da možete dominirati na jednoj podlozi i igrati dovoljno da zavarate mnoge ljude. Imam osjećaj da svaki put gubi od Beckera i Samprasa na bilo kojoj podlozi osim zemlje. Od Couriera gubi na svakoj drugoj podlozi osim zemlje, a možda čak i na zemlji. To ne umanjuje činjenicu da se morao godinu dana naporno truditi da bi skočio na ljestvici, ali ne mijenja ni činjenicu da ga ne stavljam među 10 najboljih kada su u pitanju sve podloge osim zemlje", rekao je tada Agassi.

Slično je govorio i Sampras. "On je daleko najbolji igrač na zemljanoj podlozi kojeg imamo. Što se tiče toga da je najbolji igrač na svijetu na drugim podlogama, to ne mogu prihvatiti. Podsjeća me malo na Guillerma Vilasa... igrača koji je puno igrao na zemljanoj podlozi, uspio je dominirati na toj jednoj podlozi i zato je bio tako visoko rangiran", objasnio je svoje razmišljanje.

Austrijanac je prvi meč kao svjetski broj 1 odigrao na tvrdoj podlozi Dubaija, no završio je neslavnim porazom u prvom kolu od Sandona Stollea, igrača koji je u glavni turnir upao kao sretni gubitnik. Tim porazom izgubio je prvo mjesto ljestvice poslije samo tjedan dana jer ga je prestigao Pete Sampras.

Poslije tri tjedna na drugom mjestu, vratio se na vrh nakon što je osvojio četvrti uzastopni naslov u Mexico Cityju, zadržavši tu poziciju još pet tjedana. Kao prvi igrač svijeta došao je na prvi dio američke turneje te je doživio dva ekspresna poraza u prvim nastupima na Mastersima u Indian Wellsu i Miamiju.

Posljednji tjedan na broju 1 završio je naslovom u Estorilu, na njegovoj voljenoj zemlji. Unatoč naslovu, Sampras ga je ponovno prestigao i Muster se više nikada nije vratio na prvu poziciju, iako je u sljedećim tjednima nastavio dominaciju na zemlji.

Njegovih šest tjedana na broju 1 svrstava ga na diobu trećeg mjesta ljestvice tenisača koji su najkraće bili na toj poziciji. Prvi je Rafter sa samo jednim tjednom, drugi je Carlos Moya s dva tjedna, dok su na trećem mjestu Muster, Kafeljnikov i Marcelo Rios.

Propuštena prilika za drugi Grand Slam

Od Estorila do Roland Garrosa, Muster je ostvario 26 pobjeda i dva poraza te je osvojio četiri naslova. U Pariz je stigao kao branitelj naslova i ponovno jedan od glavnih favorita. Lakoćom je prošao prve tri prepreke, no u četvrtom kolu izgubio je od Nijemca Michaela Sticha s 3:1 u setovima.

Iako je Stich tada bio 16. igrač svijeta, gotovo svaki Musterov poraz na zemlji tih godina bio je smatran senzacijom, pa tako i ovaj. Kada se kasnije osvrtao na karijeru, upravo ovaj Roland Garros okarakterizirao je kao propuštenu priliku za osvajanje drugog Grand Slama.

U četvrtfinalu ga je čekao Cedric Pioline, protiv kojeg je imao omjer 6-2 u karijeri, nakon toga Marc Rosset (1-1) te u finalu Kafeljnikov (4-1). Na papiru, bio bi favorit u svakom od mečeva, no nije mogao preko Sticha koji je kasnije izgubio u finalu od Kafeljnikova.

Muster se nakon tog poraza prebacio na travu i došao do polufinala Queen’sa, u kojem je izgubio od Edberga, dok je u Halleu izgubio meč drugog kola. Sljedeći turnir trebao je biti Wimbledon, no Muster se osjetio nepoštovanim od organizacije turnira.

Wimbledon je u to vrijeme nositeljstvo raspoređivao koristeći formulu koja je uzimala u obzir njihove prethodne nastupe na travnatim terenima, a ne samo njihov ranking. Tako je Muster, tada drugi tenisač svijeta, bio postavljen za sedmog nositelja.

"Nikada u povijesti Wimbledona drugi tenisač svijeta, bivši prvi, nije bio tako nisko rangiran. To je suptilan način da kažu da ga ne žele. Ovo je još jedan dokaz da ljudi u Britaniji ne cijene Thomasa", rekao je Leitgeb novinarima.

Unatoč protestima, Muster je htio nastupiti na Wimbledonu, no ozljeda bedra spriječila ga je u tome. Austrijanac se više nikad nije vratio u tenisku "Meku" te je ostao jedini bivši svjetski broj jedan bez pobjede na Wimbledonu.

Muster je do kraja sezone osvojio turnire u Stuttgartu i Bogoti te je tako 1995. i 1996. godine imao ukupni omjer od čak 111 pobjeda i samo pet poraza na zemljanoj podlozi (96% uspješnosti). Nitko u teniskoj povijesti nije imao toliki broj pobjeda u dvogodišnjem intervalu na jednoj podlozi.

Umirovio se porazom na Roland Garrosu, no vratio se 11 godina kasnije

Svoje posljednje ATP naslove osvojio je 1997. godine, paradoksalno, na tvrdoj podlozi. U finalu Dubaija pobijedio je Ivaniševića 7:5, 7:6, dok je u finalu Mastersa u Miamiju bio bolji od Bruguere sa 7:6, 6:3, 6:1.

Ivanišević mu je za taj poraz uzvratio dva mjeseca kasnije, kada ga je pobijedio 6:7, 7:5, 6:7, 6:2, 7:5 i tako mu nanio prvi i jedini poraz na zemlji u Davis Cupu. Muster je odigrao 30 mečeva na zemlji za Austriju te je upisao 29 pobjeda.

Prije početka nove sezone odlučio je promijeniti reket te stil igre kako bi bio što konkurentniji na ostalim podlogama. Postao je agresivniji, što je donijelo rezultate. Muster je te sezone igrao puno bolje na tvrdoj podlozi (29-8) nego na zemlji (9-9), što je u suštoj suprotnosti s njegovom karijerom.

Izjednačio je svoj najbolji rezultat na Australian Openu (polufinale) i Mastersu u Indian Wellsu (polufinale) te prvi put ušao u finale Mastersa u Cincinnatiju, sve redom veliki turniri na tvrdoj podlozi.

Posljednje finale odigrao je 1998. godine u Estorilu, kada je izgubio od Emiliana Berasateguija, a umirovio se nakon poraza u prvom kolu Roland Garrosa 1999. godine od Ekvadorca Nicolasa Lapenttija iako je tada još uvijek bio među 50 najboljih tenisača svijeta. Zasitio se tenisa i silnih putovanja.

Odmah nakon kraja karijere, preselio se u Australiju, gdje je živio sa svojom prvom suprugom, australskom televizijskom voditeljicom Jo Beth Taylor. U to vrijeme postao je pilot te je naučio letjeti helikopterom kako bi lakše dolazio u Europu. Opustio se, nabacio je 20-ak kila, pio je i pušio oko tri kutije cigareta dnevno.

Muster i Taylor su 2001. dobili sina Christiana, no rastali su se 2005. godine. Četiri godine kasnije dobio je kćer Maximu sa svojom drugom ženom Austrijankom Caroline Ofner, s kojom se vjenčao 2010. godine.

42-godišnji Muster se te godine vratio tenisu, mahom igrajući na Challenger razini te je u sljedeće dvije sezone upisao dvije pobjede i 24 poraza. Posljednji poraz na ATP razini upisao je u prvom kolu Beča 2011. godine, kada ga je pobijedio 18-godišnji Dominic Thiem. Bio je to dvoboj s najvećom razlikom u godinama u povijesti ATP Toura (25 godina i 337 dana).

Bila je to svojevrsna predaja štafete jer je to za Thiema, koji je na US Openu 2020. godine postao drugi Austrijanac s osvojenim Grand Slamom u pojedinačnoj konkurenciji, bila prva ATP pobjeda. Muster je bio Thiemov trener prva 2-3 tjedna 2020. godine, no na terenu se nisu najbolje slagali, stoga je suradnja brzo prekinuta.

Najbolji u finalima

Muster je karijeru završio kao Grand Slam pobjednik, bivši broj 1, osvajač osam Masters turnira, osvajač ukupno 44 ATP titule te jedan od najdominantnijih igrača na zemlji u povijesti tenisa (40 titula). Sve to je ostvario uz tešku nesreću koja mu je smrskala koljeno u ranim danima karijere.

Više osvojenih ATP turnira na zemlji imaju tek Nadal (63) i Vilas (49). S nevjerojatnom uspješnosti od 82% u ATP finalima (44-10), još uvijek je rekorder u konkurenciji tenisača s barem 20 ATP titula. Iza njega je najbolji igrač današnjice Jannik Sinner (77%), dok Top 5 zaokružuju Nikolaj Davidenko (75%), Carlos Alcaraz (74%) i Thomas Enqvist (73%).

Musterova priča obilježena je mentalnom snagom i povratkom nakon gotovo smrtonosne nesreće. Pao je na dno, ali nije očajavao. Uzdigao se, snažno trenirao i postao najbolji na svijetu.

"Nikada se nisam vidio kao nekog idola ili legende, kako bi neki rekli. Kao dijete želio sam nešto postići u tenisu. Mnogo toga sam tome podredio. Za mene, a naravno i za teniski svijet u Austriji, osvajanje Roland Garrosa bilo je nešto vrlo posebno, ali samo mali dio svjetske populacije to primjećuje.

Kad provedete desetljeća uronjeni u svijet tenisa, dobijete dojam da se život vrti oko teniske loptice. A nije tako. Postoje stvari koje su važnije, poput liječnika koji spašavaju živote. Ne možete to dvoje uspoređivati", zaključit će Muster.