VREMEPLOV

"Bio sam drugi radijski reporter u Europi. Na Maksimiru su mi se noge odsjekle"

"Bio sam drugi radijski reporter u Europi. Na Maksimiru su mi se noge odsjekle"
Foto: gnkdinamo.hr

SAMO devet mjeseci nakon prvog sportskog radijskog prijenosa na svijetu, 17. srpnja 1927., na današnji dan prije 92 godine, održan je prvi radijski prijenos nogometne utakmice u Hrvatskoj.

Na Maksimiru su igrali HAŠK i Građanski utakmicu Balokovićevog pokala, kup-natjecanja Zagrebačkog nogometnog podsaveza (ZNP), na čiju je inicijativu i napravljen prijenos.

Dva megafona na igralištu

Današnji GNK Dinamo, koji je na neki način sljedbenik obaju klubova, na svojim stranicama u rubrici "Priče iz povijesti" prenosi tekst iz ondašnjih "Novosti" s naslovom "Zagrebačka radio-stanica i ZNP".

"Upravni odbor ZNP-a poduzeo je u posljednje vrijeme korake da se sport što više popularizira pa je u tu svrhu stupio u kontakt i sa zagrebačkom radio-stanicom. Pregovori su uspješno završeni pa će nedjeljna finalna utakmica HAŠK - Građanski biti prenošena putem radija. Cijelu utakmicu govorit će u megafon g. Vilim Brkić, a prije utakmice razjasnit će slušateljima svrhu odigravanja utakmica za Balokovićev pokal. Kod predaje pokala pobjedničkoj momčadi pomaknut će se megafon na igralište, kako bi slušatelji bili točno informirani o svim fazama ove naše velike derbi utakmice. Tako će se u megafon javiti svaki igrač koji imade loptu, faul, gol itd. Na igralištu će biti postavljena dva megafona.

Sinoć i večeras zagrebačka radio-stanica javila je svojim pretplatnicima postavu momčadi, cijene ulaznica, početak utakmice. ovo je prvi put kod nas da se pomoću radija popularizira nogometni sport te vjerujemo da će ovaj pothvat naići na simpatije kod općinstva."

Priliku je dobio znatiželjni nećak vlasnice kuće u kojoj je bio studio

Ipak, prijenos nije odradio spomenuti Brkić, on je samo dao nekoliko uvodnih riječi, nego Marijan Polić, tada student prve godine Pravnog fakulteta. 

Izbor je pao na njega vjerojatno zato što se studio Radio Zagreba nalazio na Gornjem gradu, na Markovom trgu, u kući Polićeve tetke Zdenke Rakovac. No prostorije su bile male pa su se djelatnici radije sastajali pod krošnjom velikog stabla u dvorištu, a ponekad im je iz znatiželje prisustvovao i mladi Polić. I tako je kolegij odlučio da baš on dobije tu priliku.

"Bio sam drugi ili treći radijski reporter u Europi"

"Osjećao sam se kao da su mi noge odrezane. Međutim, još u prvom poluvremenu nestala je svaka trema jer me igra zanijela. Brzopleto sam prihvatio prijedlog da obavim taj prijenos jer nisam imao nikakvih iskustava. Siguran sam da sam bio drugi ili treći sportski radio-reporter u Europi. Tek sam kasnije čuo za Bečanina Schmiegera ili za Laufera u Pragu. Prijenos sam obavio iz otvorene lože, što s obzirom na prisutnost gledatelja nije bilo ugodno, ali je prijenosu dalo akustičnu podlogu i neposrednost. Svi su bili zadovoljni, a radio-stanica je primila mnogo pisama, naročito iz provincije, s poticajem za daljnje prijenose. Zahvalio sam i dvojici tehničara koji su mi omogućili prijenos (spoj žica na telefon na igralištu, prastari mikrofon na staklu osjetljiv na svaki dašak vjetra), a tehničari Kopsi i Mundi su se snalazili u svakoj situaciji", prenosi Dinamova stranica Polićeve dojmove, koristeći se knjigom Zvonimira Magdića "Legende zagrebačkog nogometa".

Polić je kasnije postao doktor prava, a radio je prijenose nogometnih utakmica i teniskih mečeva idućih pet godina, kad je na njegovo mjesto stigao Hrvoje Macanović koji ga je u prvom redu i predložio za povijesni prijenos.

Sama utakmica završila je pobjedom Građanskog 4:2, a odlučena je u posljednjih desetak minuta golovima Urbankea i Pasineka.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara