PREDRAG PAŠIĆ

Sarajevskog asa Beckenbauer je želio u reprezentaciji Njemačke. Sad postaje beskućnik

Sarajevskog asa Beckenbauer je želio u reprezentaciji Njemačke. Sad postaje beskućnik
Foto: YouTube screenshot, Yugo Papir

BIVŠA legenda Sarajeva i nogometni reprezentativac Jugoslavije Predrag Pašić dobio je sudsko rješenje prema kojem sa suprugom mora napustiti stan u kojem živi godinama. O tome smo pisali jutros, a tim povodom prenosimo intervju s Pašićem koji je odradio Stjepan Kljuić i objavio u časopisu Sprint u ožujku 1990. godine.

Iz njega će i mlađoj publici postati jasno tko je zapravo bio Predrag Pašić te kako je prijevremeno završio karijeru kako bi sačuvao vlastiti ljudski dignitet, koji mu je izbacivanjem iz stana ponovno narušen.

U SREDIŠTU Sarajeva, u Ulici kralja Tomislava, nalazi se galerija Leonardo, okupljalište sarajevskog umjetničkog kruga. Tu možete sresti i Radu Šerbedžiju te Abdulaha Sidrana, "Nadrealiste", Josipa Pejakovića, Davorina Popovića, sarajevske glumce, novinare, glazbenike, slikare... 

Vlasnik je Predrag Pašić, nekadašnji kapetan Sarajeva, a profesionalac u Stuttgartu i državni reprezentativac. Nogometaš koji je plijenio upravo svojom igračkom produhovljenošću, elegancijom, as koji je postao predvodnik one generacije Sarajeva koja je 1985. osvojila naslov prvaka Jugoslavije. 

Pašić je, inače, počeo u pionirima Sarajeva, prošao sve selekcije u klubu i reprezentaciji da bi 1985. u naponu igračke snage postao veliko pojačanje Stuttgarta. Mnogi su mu proricali blistavu karijeru pa je stekao i veliku popularnost u SR Njemačkoj, ali u 28. godini okončao je aktivno igranje nogometa, vratio se u rodni grad i otvorio ono o čemu je maštao kao dječak - galeriju.

Zašto galeriju?

"Ne samo što restorana i kafića ima mnogo nego iz ljubavi. Još kao mlad nogometaš putujući s klubom i reprezentacijom uvijek sam obilazio izložbe i galerije. Sa svakog putovanja donosio sam nešto lijepo. Jednostavno, prihvatio sam taj svijet umjetnosti i to je sada moja druga ljubav, moj novi život. Galerija ne donosi mnogo novca, ali ima u svemu tome zadovoljstva."

Tako je Sarajevo dobilo svoj posebni kutak, u kojem se otvaraju izložbe, promoviraju knjige, održavaju komorni koncerti. To je jedan čudesno lijep prostor u kojem domaćin podsjeća svojim mirom i staloženošću na nekog kineskog mandarina. Rijetko bi tko u njemu prepoznao brzonogo lijevo krilo, strijelca i kapetana, reprezentativca Jugoslavije. Pogotovo što Pašić sa svojih 29 godina još uvijek djeluje dječački.

Predrag Pašić je skrenuo pozornost stručnjaka još kao pionir. Bio je najbolji, najraznovrsniji, najinteligentniji. Igrao je šest puta za pionirsku reprezentaciju Jugoslavije. A onda je meteorski napredovao: sa 16 godina već je bio prvotimac! 

Sjajan dribler, izvanrednog centaršuta, baš kao i njegov uzor Dragan Džajić, Pašić je ubrzo postao simbol Sarajeva, a i njegova najznačajnija poluga. S Husrefom Musemićem bio je izvrstan napadački tandem i slobodno se može reći da su njih dvojica bili najzaslužniji što je Sarajevo osvojilo naslov prvaka 1985. godine.

"Bio je to uistinu velik uspjeh. Osobno smatram da je teže Sarajevu osvojiti jedan naslov nego Crvenoj zvezdi ili Hajduku pet. Međutim, kako to obično biva, igrači nadvise klub, pa se ta sjajna generacija raziđe, ne dosežući europsku afirmaciju. A da smo ostali svi na okupu, mogli smo biti tri puta prvaci Jugoslavije. Imali smo izvrsno ukomponiranu momčad. No uprava kluba je jedva čekala da nas rasproda. Tako je i ovih posljednjih godina. Kao da zaboravljaju da bez vrhunskih igrača nema ni rezultata ni publike."

Vi ste za 800 tisuća DEM otišli u Stuttgart?

"Bio je to veliki transfer. Imao sam niz ponuda. Znao sam da igrati u Bundesligi predstavlja veliki izazov, ali ja sam bio spreman na to. Dapače, po dolasku u Stuttgart igrao sam vrlo dobro. Vođa napada Jurgen Klinsmann i ja bili smo udarna snaga našeg kluba. Polako su me prihvaćali mediji i publika, međutim, dogodilo se nešto što smatram osobnom nesrećom.

Trener Egon Cordes, koji je prije mog dolaska, a i nakon mog odlaska, bio pomoćnik u Bayernu, došao je na kormilo Stuttgarta. Ne znam razloge, ali jednostavno nije me podnosio. Dogodilo se da sam na utakmici s Eintrachtom bio igrač kola u čitavoj Bundesligi. Dao sam jedan i namjestio tri gola (naša pobjeda od 4:1), a on me na idućoj utakmici stavio na klupu! To nisam podnosio. 

Kao i mnogo puta u drugim prilikama moje mi dostojanstvo nije dozvoljavalo da se netko poigrava sa mnom. Nastao je sukob. Željeli su me slomiti pod svaku cijenu. Pogotovo što sam napravio pogrešku pri potpisivanju ugovora u koji nije unesena klauzula da sam slobodan igrač nakon dvije godine. Tražio sam da me stave na transfer. Nijemci su tražili 1,6 milijuna maraka. Ipak, našlo se nekoliko klubova (Avellino, Anderlecht) koji su davali upravo toliko. 

Stuttgart me po svaku cijenu htio kazniti da igram besplatno još dvije godine. Nisam to dozvolio. Imao sam i ja svoj plan. Pokušao sam se reamaterizirati, međutim propisi su na strani kluba. A zatim sam odlučio: dobro je, više neću igrati, ali ni vi nećete za mene dobiti 1,6 milijuna maraka. Prekinuo sam karijeru, vratio se u Sarajevo i s novim žarom počeo svoj posao u galeriji.

Mogu vam reći da sam sretan. Danas provodim vikend sa suprugom Mirzom i kćerkom Anjom. To je potpuno novi život za mene, koji sam dva desetljeća samo igrao i putovao."

Predrag Pašić je igrao u Avellinu revijalnu utakmicu na oproštaju Dirceua. Naravno, uz Maradonu. Bio je to veliki doživljaj i priznanje. Ipak, najveće priznanje u karijeri doživio je od slavnog Franza Beckenbauera. Došao je njemački izbornik na jednu utakmicu gledati Klinsmanna, a na kraju je rekao: "Šteta što Pašić nije Nijemac. To je igrač kojega bih poželio u našoj reprezentaciji."

"Te prve godine u Bundesligi sam zaista igrao izvrsno. Od preko 150 inozemnih nogometaša ocijenjen sam kao treći što je veliko priznanje s obzirom na to da u SR Njemačkoj igra preko 40 reprezentativaca drugih zemalja."

Te godine izbornici vas nisu pozvali?

"Cijela moja reprezentativna sudbina je posebna priča. Igrao sam šest puta u pionirskoj reprezentaciji, 12 u omladinskoj, osam u mladoj, deset u olimpijskoj, isto tako u mediteranskoj. U A selekciji jedanaest puta. I kad sam 1985. godine kao kapetan državnog prvaka jednoglasno proglašen najboljim nogometašem Jugoslavije, selektor Miloš Milutinović me stavio na revijalnoj utakmici s novinarskom selekcijom na rezervnu klupu. 

Nastupio je Mrkela koji nije odigrao više od desetak utakmica za Zvezdu. Znao sam sve igrati, ali nisam dozvoljavao da se itko sa mnom poigrava. Vratim opremu, a svi oni to jedva dočekali."

Bili ste u ekspediciji na SP-u u Španjolskoj 1982?

"Bio sam, ali igrao nisam. A bilo je razloga. Halilhodžić je tada bio u životnoj formi. Zamislite tandem kakav se samo zamisliti može, pa još Deverić na desnom krilu. Međutim, igrali smo s devet veznih igrača i znate što se dogodilo.

Žalosti me što javnost često uopće ne zna što se zbiva iza kulisa. Čovjek s imalo dostojanstva najčešće se mora povući. Ja sam to učinio i nije mi žao. I kada bi se ponovila situacija, opet bih učinio isto."

Predrag Pašić kao da je potpuno raskinuo s nogometom. Istina, ode redovito na Koševo, gleda Sarajevo, ali ne igra čak ni rekreativno, iako bi mogao još dugo biti aktivan.

Kako ocjenjujete uspjeh naše reprezentacije?

"Plasman u završnicu SP-a je velik uspjeh. Međutim, na samom SP-u morat ćemo igrati agresivnije. Osim ne smije ponoviti Miljanićevu pogrešku iz 1982. Moje je mišljenje da bi više mladih trebalo biti u postavi. Od Čileanaca naročito mi se dopadaju Petrić, Boban, Šuker, Mijatović, Bokšić je također izvrstan. 

Ako želimo uspjeh, moramo napadati. Za defenzivce nema mjesta u vrhu svjetskog nogometa. A pogledajte naše prvenstvo!? Kvaliteta je slaba. Pola momčadi prvenstveno čuva vlastiti gol..."

Sarajevo je u sve težoj situaciji?

"Dva su osnovna razloga takvog stanja. Jedan sam već napomenuo: uprava kluba ne brine o pojačanjima. Prvenstveno bi trebala zadržati svoje igrače. A drugi razlog je slaba selekcija i defenziva. Šteta što se Sarajevo, bez dvojbe klub s bogatom tradicijom, nalazi u ovakvoj situaciji. Još veća je šteta što je ona pogrešna. Eto, ovog ljeta otići će van i Boban Božović, a on je danas posljednji as na Koševu."

Prerano ste završili karijeru. Niste doživjeli reprezentativnu afirmaciju koju ste mogli s obzirom na svoj talent, što danas mislite o tome?

"Sve je to točno, ali ja smatram da sam postupio dobro. Nisam dozvolio da izgubim svoj ljudski dignitet, osobno dostojanstvo. Bio sam uvijek korektan i to sam tražio i od drugih. Možda je moj slučaj poučan za mlađe nogometaše koji idu u inozemstvo. Bilo bi neophodno da budu pažljiviji prigodom potpisivanja ugovora. Mnogo je zamki za te mlade ljude koji su mahom prepušteni sebi. 

Uostalom, ne od jučer nogometaši su žrtve u našem sportu. Često su izloženi ucjenama i maltretiranju. Mnogi to ne izdrže pa se kasnije s njima manipulira. Za mene je nogomet bio ljubav i profesija u drugom razdoblju mog života. Drago mi je što sam promijenio zanimanje i otkrio jedan novi svijet. Nisu svi sportaši neobrazovani i samo ugostitelji. To su divni mladi ljudi svestranih pogleda na život. Međutim, malo ih je koji na vrijeme otkriju sve te zamke kojima su izloženi."

Tako govori Predrag Pašić, čovjek nesumnjivo bogate igračke karijere, ali mladić čija zrelost i intelektualnost danas predstavljaju jednu novu osobnost, koja je opet zauzela istaknuto mjesto, ali ovoga puta u kulturnom životu Sarajeva.

Ako vas put dovede u Sarajevo, posjetite galeriju Leonardo.

Bit će vam lijepo.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara