DANIJEL PRANJIĆ u 39. godini i dalje igra. Posljednje tri godine je na Cipru gdje je prvo nosio dres prvoligaša Anorthosisa, a od prošlog ljeta je u drugoligašu Ayiai.

"Teško je ovo shvatiti ljudima koji se ne bave nogometom. Ja ga obožavam, a kako godine idu jedna za drugom, sve mi je teže i teže. Imam osjećaj da mogu igrati još godinama, a ključ je u tome da sam kroz karijeru vodio dobar život, profesionalan, kvalitetan. Vodio sam računa o prehrani, tijelu i sve to sada mi se vraća. Vidjet ćemo dokad će to trajati. Trenutno o mirovini ni ne razmišljam", rekao je bivši hrvatski reprezentativac za Sportsport.ba.

Otkrio je i zašto se nije vratio u HNL gdje je ranije nastupao za Osijek i Dinamo.

"Ne kažem da ni u ovim godinama ne bih mogao igrati HNL. Osjećam se tako dobro. A zašto se nisam htio vratiti? Zato što sam vidio kako su prolazili neki drugi poznati igrači što su se vraćali u poznim igračkim godinama. Obično su ih pratili komentari da su se vratili da nešto zarade, da uzimaju mjesto mlađima, a meni sve to jednostavno nije trebalo u životu."

Embed from Getty Images

Prisjetio se i kako se morao odreći dijeli novca da potpiše za Bayern.

"To bi napravio svatko na mom mjestu. Situacija je bila takva da sam s Bayernom dogovorio sve uvjete, prošao sam i liječničke preglede, no onda je odjednom zapelo između klubova. Oni za mene nisu željeli dati iznad sedam milijuna eura, dok je moj tadašnji klub Heerenveen tražio još oko 700.000. U vrijeme pregovora bio sam u Hrvatskoj kada mi je odjednom zazvonio mobitel, a s druge strane bio je agent koji mi je rekao da je sve propalo jer se klubovi ne mogu dogovoriti. Kao da mi je mrak pao na oči. Bayern te ne zove svaki dan, igrati za jedan takav klub bilo je ravno snu i nisam mogao dozvoliti da cijela priča propadne. Ponudio sam se da doplatim razliku tako što sam smanjio svoj trogodišnji ugovor za 230.000 eura."

Pranjić je porijeklom iz Bosne i Hercegovine, iz Doboja.

"Tamo sam živio do početka rata. Moj je otac Stipo bio željezničar, a majka Elvira kućanica, pa moj godinu i pol dana mlađi brat Darko i ja nismo odrasli u izobilju. Mislim da sam tamo završio treći razred osnovne škole. Sjećanja nisu baš najljepša jer je to bio period kada je počeo rat i kada su oca odveli u logor, ali, eto, takva je sudbina. Ne možemo ništa promijeniti", rekao je Pranjić koji je za Hrvatsku odigrao 58 utakmica.

Embed from Getty Images