OSIJEKOV trener Nenad Bjelica gostovao je u Rovinju u podcastu HNTV-a Utakmicu po utakmicu u kojem je jučer gostovao Bruno Petković.

Bjelica je govorio o igračkima danima, o planovima s Osijekom, kao i o vremenu koje je proveo kao prvi trener Dinama.

O Mamiću

"Mamićeva uloga u Dinamu i hrvatskom nogometu se ne može osporiti i na tome mu treba čestitati. Postavio je sustav u Dinamu koji se održava s relativno malim budžetom u odnosu na strane klubove. Ima i stvari koje mu ne idu na čast i od kojih će se morati obraniti na sudu."

O stadionu

"Stadion je najveća sramota hrvatskog nogometa iako Dinamo pokušava malo osposobiti Maksimir. Odete do Mađarske i vidite što su stadioni, to je sramotno. Reprezentacija bi trebala igrati u cijeloj Hrvatskoj. Poljaci imaju nacionalni stadion, ali reprezentacija igra u svim gradovima."

O najtežim trenucima u trenerskoj karijeri

"Najteži poraz doživio sam s Lechom u finalu kupa protiv Arke kad smo izgubili 2:1, a pogodili tri prečke i promašili sedam šansi. I utakmica sa Šahtarom nakon koje nisam spavao i koja nam je oduzela proljeće u Europi."

O uvođenju mladih igrača u momčad

"Osijek više nije klub koji se bori za sedmo ili osmo mjesto, nego se bori za vrh. Zato ne možemo srljati s mladim igračima, poput Belje, koji moraju proći prirodni put od druge do prve momčadi. Drukčiji je sad pritisak u Osijeku, nego što je bio prije. Dok sam bio u Dinamu, s Gvardiolom smo išli postepeno i tako smo ga priključivali ekipi. Odmah se vidjelo da je on klasa iznad druge momčadi i onda smo ga uvodili u momčad. Što smo trebali, staviti ga protiv Manchester Cityja da ga sprže? A Dinamu to ne bi bio prvi put."

O mjestu izbornika hrvatske reprezentacije

"Svakome je san biti izbornik svoje reprezentacije. Ne znam hoću li ikad dobiti takav poziv i velika mi je čast što me se uopće spominje u tom kontekstu i što me to uopće pitate. Takav posao ti otvara vrata velikih klubova u inozemstvu, tako da zašto ne? Moja želja je doći do najjačih europskih liga i mislim da sam kapacitet za to."

O eventualnom preuzimanju poljske reprezentacije

"Prije dvadesetak dana me kontaktirao poljski izbornik zbog nekoga kluba u Italiji. Upoznat sam sa situacijom s poljskim izbornikom. Očekivanja su možda veća od Poljske nego što je realno unatoč Robertu Lewandowskom. Poljska momčad je dobra, kvalitetna i ima puno igrača koje sam ja trenirao. Cijene me ljudi dosta u Poljskoj i sigurno da bi mi jedan dan bila čast biti izbornikom, ali ja sam trener Osijeka."

O pojačanjima

"Čekamo papire za Petra Brleka iz Genoe. U Wisli Krakow je igrao sjajno i razvio se u modernog veznog igrača koji može igrati desetku, osmicu i šesticu. Za sve ima kvalitete i on bi nam bio igrač za tri pozicije u momčadi. Ako ga vratimo na nivo na kojem je bio u Wisli, onda smo dobili jako, jako veliko pojačanje. Mate Miloš je perfektan izbor jer je sjajan karakter i nema ništa protiv da bude u sjeni Igora Silve. On je došao u Osijek. Mierez se na kraju sezone vraća u Alaves, ali sve ide prema tome da ćemo ga otkupiti. On je u ova tri, četiri mjeseca iskočio i pokazao je da je veliko pojačanje za Osijek. Čestitka onome tko ga je doveo."

O praćenju HNL-a

"Sad će 19. siječnja krenuti HNL. Igraju Dinamo i Rijeka, dva europska predstavnika. Utakmica će početi u 18 sati, a prijenos će početi u 17:58. Je li to normalno? U Poljskoj se u petak igraju dvije utakmice i odmah je navečer emisija s analizom. U subotu se igraju dvije ili tri utakmice i opet emisija. U nedjelju se opet igraju dvije ili tri i opet je emisija, kao i u ponedjeljak, kad se igra još jedna utakmica. I onda imate još tri emisije preko tjedna. Nije to ništa spektakularno, ali se puno priča o nogometu. Ljudi to gledaju jer ih zanima. Mi sad nešto imamo u HNL-u, ali nije to dovoljno. Na HRT-u je pola sata HNL i onda lige Petice. Možda bi netko to više želio gledati. Sve to privlači navijače i stvara publiku. U Poljskoj na stadione dolaze ljudi jer su zainteresirani."

O Bariću i pozivu u reprezentaciju

"Otto Barić me došao gledati protiv Hanse Rostock kojoj sam zabio gol kakav u životu nisam zabio ni desnom, a kamoli lijevom. Rekao sam mu da ne bih volio biti na posteru. 'Ako mislite da vam mogu stvarno pomoći s 33 godine, vodite me, ali ako ne mislite, onda vodite nekog drugog.' On je rekao da će vidjeti i na kraju me poveo. Ja sam želio imati ulogu na tom prvenstvu, a ne da nekome uzmem mjesto. Otto je velikan i u Austriji ga ljudi više cijene nego u Hrvatskoj. Jako ga vole ljudi tamo."

O tome kako su ga 2000. švercali na putovnicu vozača autobusa

"Dva dana prije utakmice sa Slavijom u Pragu sam čuo na radiju da je velika potražnja za ulaznicama i da su svi autobusi popunjeni. I ja sam nazvao ne znam više koga i platio sam dva autobusa za još 100 navijača. U toj euforiji na putu za Prag, kad smo išli na avion, zaboravio sam putovnicu pa sam putovao s putovnicom vozača autobusa koji je bio taman kao i ja. Kod nas je bilo sve u redu, ali kad smo došli u Prag, pokazali su putovnicu od Mitua ili nekoga i bilo je u redu. Kasnije mi je došla putovnica pa sam se vratio normalno."

O povratku u Osijek

"Previše su me voljeli i zato su bili tako revoltirani u Osijeku. Meni nije mural slika na zidu, nego emocije koje sam doživio dok sam bio trener, pa tako i u Dinamu. To je najljepši mural i toga se uvijek sjećaš. To što te netko prekriži preko noći na muralu nije bitno. Moj mural je što su mi 2000. godine ispod prozora pjevali i to se nikad ne može izbrisati. Gdje god da sam bio, isticao sam svoju privrženost Osijeku i NK Osijeku jer sam tako odgojen. Da voliš svoje i ne mrziš nikoga. Jako sam sretan što sam se vratio u svoj grad i što sam dobio takve ovlasti kakve nitko možda nije dobio ni u Osijeku ni šire. Dobio sam veliku odgovornost, a ja sam je uvijek volio. Vratio sam se među svoje ljude."

O ratnim vremenima u HNL-u

"Ponekad smo trenirali u Gradskom vrtu i na početku Wilsona su počele padati bombe pa smo trčali u svlačionicu. Autobus nas je skupljao po gradu kad smo išli na utakmice jer je opasno bilo skupljati se na jednom mjestu. Bila je to teška improvizacija u vrijeme rata. Putovanje do Dubrovnika je užasno dugo trajalo."

O igračima iz B momčadi

"Osijek ima 28 igrača na posudbama i 82 stipendije. To je jako puno. Imam listu od deset igrača i dođe trener iz druge lige i pita me. Ja mu diktiram igrače, a on ne želi nijednog. Što to meni znači? Da ti igrači nemaju perspektivu ni u Osijeku. Nisam ja rekao da sam protiv B momčadi. Nama nije prioritet rezultat, nego da nam za prvu momčad izađe svake sezone jedan igrač. To je prioritet. Ni u juniorima nam nije prioritet rezultat, nego želimo razvijati igrače. Ako to bude popraćeno dobrim rezultatima, još bolje, ali to nije toliko važno."

O dresovima iz igračkih dana

"Ostali su mi dresovi s Eura 2004., protiv Švicarske i Francuske. Dres od Trezeguete i od Murata Yakina s kojim sam igrao u Leverkusenu. Sin je počeo skupljati dresove pa sam ga odveo u podrum i pokazao mu što imam. Supruga je to sve spakirala u kutije jer bih ih ja inače sve odavno podijelio. Jedino čega se ne bih odrekao je kipić za igrača godine u HNL-u. To nikad neću staviti na aukciju. Imam cijelu kolekciju svojih dresova u kojima sam igrao i to ću dati sinu. Imam ih ukupno malo manje od 500."

O borbi za titulu

"Vjerujem da ćemo u ove dvije godine, koliko mi traje ugovor, osvojiti titulu ja i moji suradnici. Ne želim davati obećanja, ali vjerujem u to."