PRIJE 30 godina, 28. veljače 1992. godine, službeno je započelo natjecanje u Hrvatskoj nogometnoj ligi. Tim povodom na Indexu u prigodnom serijalu 30 godina HNL-a u 30 dana možete čitati 30 priča o ključnim događajima te intervjue s najvažnijim i najzanimljivijim akterima tri desetljeća dugačke povijesti samostalne hrvatske lige.

Na red je došla 2000. godina, odnosno njen jesenski dio, u kojem je Osijek nizao pobjedu za pobjedom, kako u prvenstvu tako i u Europi, dok mu je predsjednik bio u pritvoru, a igrom je dirigirao današnji trener Nenad Bjelica, koji je te godine stekao status možda i najomiljenijeg igrača u klupskoj povijesti. Osijek je uvjerljivo bio jesenski prvak, a onda... 

NAKON što je Nenad Bjelica u rujnu 2020. preuzeo klupu, Osijek je sezonu završio na drugome mjestu, a ove se i dalje čvrsto drži u borbi za naslov prvaka. Prije toga Osječani su šest puta završavali na trećem mjestu, ali prvi i jedini put realno su se mogli tituli nadati 20 godina prije Bjeličina povratka, kada je momčad umjesto s klupe vodio na terenu.

Te jeseni 2000. Osijek je prvi put u povijesti HNL-a pobijedio Dinamo na Maksimiru, čime je pokrenuo niz od 12 utakmica bez poraza (10 pobjeda i dva remija) u ligi, uvjerljivo osvojio laskavu, ali na koncu nebitnu titulu jesenskog prvaka, a samo ga je nekoliko minuta dijelilo i od prezimljavanja u Europi.

Same legende osječkog nogometa, a u sredini svega Bjelica

Na klupi je bila trenerska ikona HNL-a Stanko Mršić, a u sastavu same legende osječkog nogometa poput Beljana, Vuice, Ergovića, Grnje, Beširevića, Turkovića i Mitua. Uz mlade Balatinca i Neretljaka te prekaljenog bivšeg dinamovca Gašpara, a u sredini svega Bjelica, dijete kluba koje se nakon šest godina uspješne karijere u Španjolskoj, ali i teškog perioda muke s ozljedama, u najboljim igračkim godinama vratio se u rodni grad.

No u to rano poslijeratno vrijeme cijeli istočni dio Hrvatske patio je u neimaštini. NK Osijek je funkcionirao gotovo isključivo zahvaljujući predsjedniku Antunu Novaliću, koji je posredstvom svoje Gradske banke bio stalni izvor novca za klub, ali kad je banka počela padati, a on završio u pritvoru, sve se počelo raspadati. 

Bjelica je prodan u Njemačku, između ostalog kako bi se namirila svlačionica, ali bez njega klub je zaredao s lošim rezultatima, otpustio Mršića i naposljetku opet završio treći, iza Hajduka i Dinama.

Foto: Bjelica se 2020. u Osijek poslije 20 godina vratio kao trener (Davor Javorovic/PIXSELL)

Iako je zahvaljujući fenomenalnim igrama u Osijeku i 20 golova u 38 utakmica u svim natjecanjima uvjerljivo osvojio nagradu za najboljeg hrvatskog nogometaša 2000. ispred Bobana, Šukera i Prosinečkog, sam Bjelica radije se sjeća 1992., što ne čudi toliko s obzirom na to da nije odradio do kraja posao započet 2000., a treće mjesto naposljetku je primljeno kao razočaranje.

"Ta prva sezona bila je izuzetno uspješna, završili smo treći iako smo stalno bili gosti, domaće utakmice igrali u Donjem Miholjcu, Kutjevu, Đakovu i Požegi. Bila je to potpuno nova momčad jer je otišlo 15-20 igrača i svi mi iz generacija od '69. do '71. smo gurnuti u prvu ekipu. 

Predvodili su je Alen Petrović, Špehar, Kulešević, Rupnika, Stipe Vranješ i malo iskusniji kao Pakasin. Stvarno smo dobro igrali i bila je to sportski baš lijepa sezona, iako teška za sve nas zbog rata", objasnio je Bjelica zašto se radije prisjeća svoje prve debitantske sezone, ujedno i povijesne prve HNL-a.

Nakon niza ozljeda ostao bez kluba. Novalić je bio uvjerljiv

Ali njegov subjektivni dojam ne mijenja činjenicu da je Osijek do njegova povratka u ulozi trenera jedini put objektivno sanjao titulu te 2000. godine. Iako je godinama gledao u leđa Hajduku i Croatiji, a često i drugima, klub je prvi veliki uspjeh doživio na proljeće 1999. osvajanjem Kupa, makar u kontroverznom finalu protiv Cibalije.

Bjelica je u to vrijeme u Las Palmasu završavao svoju šestu sezonu u Španjolskoj, ali zbog niza ozljeda izgubio je status, a naposljetku i posao. Jesen je provodio u Istri i individualno trenirao, pokušavajući se vratiti u formu. Tada je stigao poziv iz najdražeg kluba.

"Tadašnji predsjednik Novalić me nazvao i dogovorili smo sastanak na pola puta od Osijeka do Poreča, jer ja sam tada trenirao u tadašnjem trećeligašu Višnjanu. Ta tri mjeseca bila su mi jedini period u karijeri da sam bio bez kluba. Novalić je inzistirao, bio vrlo konkretan i dogovorili smo se", prisjetio se Bjelica.

Momčadi se pridružio za proljetni dio sezone i u prvoj utakmici zabio iz penala za bod protiv Cibalije. Bio je to početak njegove, kako kaže, najbolje godine u karijeri. "U godinu dana došao sam od nula do sto, završio sam je kao najbolji nogometaš Hrvatske." I to u konkurenciji velikana koji su dva ljeta ranije osvojili svjetsku broncu u Francuskoj.

Efekt Livaje

U tih je godinu dana postao vjerojatno najobožavaniji nogometaš u Osijekovoj povijesti, tribinama se i godinama nakon njegova odlaska orilo "jedan je Bjelica Nenad", a blizu ulice u kojoj je odrastao dobio je i mural. Bezuvjetna ljubav trajala je sve dok nije sjeo na klupu Dinama, ali u međuvremenu je i to "zlodjelo" ispravio.

Njegov je povratak na Osijekove navijače imao efekt, u skladu s razlikama u temperamentu, sličan onom nedavnom Marka Livaje u Split. Dijete kluba koje se dokazalo u inozemstvu vratilo se u klub u najboljim igračkim godinama. U Bjeličinom slučaju s 28. Iako nije to očekivao.

"Nisam ostavio velik trag 1992., odigrao sam tada samo 25 utakmica za Osijek, kao dijete sam s 21 godinom otišao u Španjolsku. Prije se medijski strane lige nisu mogle toliko pratiti, sedam godina me nije bilo u javnosti i mislio sam da sam zaboravljen. Ali istinski navijači znali su tko sam i što sam i koliko mogu dati momčadi."

Povijesna pobjeda na Maksimiru

Sezonu u kojoj se vratio Osijek je završio na trećem mjestu i izborio plasman u Kup UEFA-e te otišao u Europi dalje nego ikad prije i poslije. Istovremeno je dominirao domaćom ligom i do kraja jesenskog dijela prvenstva napravio zalihu od sedam bodova na vrhu. Luda serija krenula je 9. rujna, u 6. kolu, kada je Osijek prvi put u HNL-u, u desetoj sezoni, konačno pobijedio Dinamo na Maksimiru.

"Centrirao sam s istočne strane na gol iza kojeg su Dinamovi navijači, a Vuica je zabio glavom s pet metara. To nam je bila prva pobjeda na Maksimiru, tu nas je krenulo, ta je pobjeda bila okidač da vidimo koliko možemo, koliko smo kvalitetni. Dala nam je vjetar u leđa i ostali smo neporaženi 16-17 utakmica u svim natjecanjima", rekao je Bjelica.

Samo pet dana kasnije Osijek je u 1. kolu Kupa UEFA-e slavio u danskoj kod Brondbyja 2:1 te ga kasnije eliminirao nakon 0:0 kod kuće. U 2. kolu je izbacio bečki Rapid (2:1 i 2:0), a u trećem je protiv praške Slavije imao rezultat koji ih vodi u osminu finala sve do 90. minute.

Nezapamćena pobjednička serija

U prvenstvu je Osijek 12 kola bio bez poraza, nanizao šest pobjeda i samo dvaput odigrao neodlučeno. Činilo se da mu nitko ništa ne može, ni u Hrvatskoj ni u Europi.

"Bilo je tu lijepih pobjeda, a meni je osobno bila najljepša ona u Rijeci, po kiši i izuzetno teškom terenu na Kantridi, kada sam zabio u 75. minuti za pobjedu 3:2. To je bila zadnja utakmica na kojoj me pokojni otac gledao", sjetno je pričao današnji Osijekov trener.

Zadnju utakmicu u Gradskom vrtu odigrao je protiv Dinama, ali nije ju završio. "Zabio sam iz penala za 1:1, a pred kraj utakmice sam dobio drugi žuti karton. Isključio me Ivan Bebek, tada vrlo mlad i perspektivan sudac, a to mi je bio drugi crveni u karijeri. Prvi mi je pokazao njegov otac Veselo Bebek 1992. u Zadru, kada mi je u 20. minuti dao drugi žuti."

Nakon te utakmice Osijek je ostao na prvom mjestu sa sedam bodova prednosti i utakmicom manje od Dinama, jer je okršaj s Dragovoljcem odgođen za proljeće zbog uzvrata sa Slavijom u Kupu UEFA-e, u koji je u Prag odnio krasnu prednost od 2:0.

"Imali smo aktivan rezultat do 90. minute. Oni su poveli 2:0, ali Turković je zabio prije poluvremena na odbijenu loptu nakon mog slobodnog udarca i izgledalo je da ćemo proći zbog gola u gostima", prisjetio se Bjelica. 

No u 53. je Slavija zabila i treći te joj je još jedan gol trebao za veliki preokret. "U 90. minuti obrana je pogriješila, a onda smo dali sve u napad i iz kontre primili gol za 5:1."

Da su prošli, mogla im je doći Barcelona

Europski san se raspršio, veliki pobjednički niz je stao, a Bjelica ponovno otišao u inozemstvo. Neki navijači, pa i ljudi u klubu, bili su uvjereni da bi ostao da je Osijek prezimio i ostao u konkurenciji s Barcelonom, Liverpoolom, Interom, Portom i drugim europskim velikanima, jer bi plasman u osminu finala donio nove prihode. Ovako je otišao kako bi igrači konačno primili plaće.

"Ne znam bih li ostao. Imao sam 29 godina, imao jako puno upita, bio proglašen igračem godine i to mi je bila šansa za još jedan korak u karijeri, a Osijeku sam osigurao financijsku injekciju, drugi put, nakon 1993."

Foto: Bjelica je igrao za hrvatsku reprezentaciju na Euru 2004. (Profimedia)

Naime, nedugo nakon Bjeličina dolaska, predsjednik Novalić je završio u pritvoru zbog afere s Gradskom bankom, a baš negdje u studenom u javnost je procurilo da je oštetio klub na starim transferima, prvenstveno Jurice Vranješa i Marka Babića u Bayer Leverkusen. 

"U početku je novac dolazio sa svih strana, no kako je Novalićeva Gradska banka padala, tako se smanjivao dotok, a klub upadao u probleme. Rušenjem banke on se počeo izvlačiti na račun kluba, ali ne može se osporiti da je puno davao. Kada sam ja mogao dati tisuću maraka, on je davao milijun, ali nam je na kraju sve to došlo na naplatu", ispričao je bivši predsjednik i direktor Osijeka Milan Španjić u starom intervjuu za Jutarnji list.

Iako je imao i ugovore prema kojima on sponzorira igrače i uzima udio od njihove prodaje, sporno je bilo na koji je postotak imao pravo, kao i plaćanje poreza. Zbog sličnih je poteza u Dinamu Zdravko Mamić pravomoćno osuđen na šest i pol godina zatvora, što i dalje odgađa skrivajući se u BiH. Novalić je naposljetku oslobođen optužbi, ali je gotovo dvije godine proveo u pritvoru.

"Završio je u zatvoru malo nakon što sam ja došao, a izašao je 14.12., sjećam se točnog datuma jer sam ja dan kasnije u Zagrebu potpisivao za Kaiserslautern", prisjetio se Bjelica.

Novac od transfera podijelio je svlačionicu i sve se raspalo

"Ispadanjem od Slavije sve je otišlo u propast, a da nismo prodali Bjelicu, mogli bismo staviti ključ u bravu. On nam je odlaskom u Kaiserslautern donio milijun maraka, odrekavši se i dijela svog transfera u korist kluba", ispričao je Španjić.

Kada je novac od Bjeličina transfera stigao u klub, došlo je do svađa u svlačionici zbog raspodjele jer nisu svi dobili koliko su očekivali, a dugova je bilo puno. Tu se počela raspadati fenomenalna atmosfera, a bez ekstraklase koja je otišla u Njemačku klub je u drugom dijelu sezone počeo nizati loše rezultate i već do raspodjele na Ligu za prvaka i Ligu za ostanak ispustio prvo mjesto. 

Stanko Mršić loše je rezultate platio otkazom, ali ništa se nije promijenilo nabolje. Kroz Ligu za prvaka Hajduk je preskočio i Dinamo i Osijek te osvojio prvi naslov nakon šest godina, a Gradski vrt nikad nije bio tužniji zbog trećeg mjesta. Nakon te sezone uslijedio je pad kluba, koji je od tada još dvaput završio kao treći (2008. i 2019.) dok se Bjelica nije vratio kao trener i poveo ga na novu razinu.