PRIJE utakmice Dinama i Šahtara na Maksimiru trenera Nenada Bjelicu posjetio je dobar prijatelj još iz igračkih dana u španjolskom Albaceteu, novinar Radio Marce Albacetea Luis Castelo, s kojim je odradio intervju.

Prvo se osvrnuo na nogometne teme gdje je ponovno pričao o mogućem preuzimanju hrvatske reprezentacije.

"Sad sam u Ligi prvaka, ali nitko ne zna što će se dogoditi sutra. Ovdje je puno glasina da bih mogao biti sljedeći izbornik Hrvatske, nakon Eura 2020., jer je sadašnji izbornik rekao da će otići nakon toga. Sad sam među ljudima kandidat broj 1. Biti izbornik svjetskih viceprvaka ponos je za bilo kojeg trenera, voditi svoju zemlju želja je svakog trenera."

Castelo je potom Bjelicu podsjetio na traumu iz Albacetea gdje je sadašnji trener Dinama igrao u razdoblju od 1993. do 1996. i zabio 19 golova. Njegov tadašnji suigrač, Rommel Fernandez, preminuo je u teškoj prometnoj nesreći nakon što je sa svojim automobilom išao na zajednički ručak s još šest suigrača. Svatko je vozio svoj automobil, a Bjelica ga je praktički vidio kako umire.

"To je bilo jako teško. Cesta je bila jako loša i uska. Marcos, on i ja zadržali smo se malo i izašli među zadnjima. Prvo Marcos, pa Rommel pa ja. Sve se dogodilo ispred mene. Bilo je jako teško za mene i Marcosa jer smo ga praktički vidjeli kako umire. Bio je jako poseban čovjek", rekao je Bjelica.

Prisjetio se Bjelica i teških trenutaka rata u Hrvatskoj. Prije nego što je otišao u inozemstvo, igrao je za Osijek.

"Uvijek smo igrali u gostima, bili smo domaćini u mjestima stotinjak kilometara od Osijeka gdje nije bilo rata. Bilo je teško imati obitelj u Osijeku i ne znati hoćeš li vidjeti najboljeg prijatelja, oca, majku. Ideš trenirati, a granate padaju ulicom kojom si hodao. Znali smo pucati slobodnjake, a onda padne bomba 100 metara od stadiona. Bilo je jako teško, nisi mogao znati kad će pasti granata."