BORBA za drugo mjesto u HNL-u ove sezone nešto je najbolje što se moglo dogoditi hrvatskom klupskom nogometu. Sličnu sam situaciju imao u Poljskoj, kad je do zadnjeg kola trajala bitka četiri kluba za prvaka. Na kraju je Legija uzela naslov, ali moglo se svašta dogoditi. To daje draž nogometu, uzbudljivost, privlači gledatelje i publika napokon shvaća da HNL i nije tako loš kako ga neki vole prikazivati. Super je što imamo četiri momčadi koje se i dalje, makar u teoriji, bore za drugo mjesto, ali nitko ne priča da i ostali klubovi igraju fantastične utakmice. Lokomotiva je druga, Inter je zadnji i već je ispao, a do 90. minute je bio egal. Zatim Gorica i Istra, strašna utakmica. U HNL-u gledamo zanimljiv nogomet i šteta je što više publike ne dolazi na stadione. Imali bismo što vidjeti i ne moramo se sramiti našeg nogometa.

Uživam u borbi za drugo mjesto, ali mislim da je Osijek u maloj prednosti 

Što se tiče borbe za drugo mjesto, nakon jučerašnjeg derbija u Splitu (Hajduk-Osijek 0:1) smatram da je situacija prilično čista. Premda su do kraja ostala tri kola, putnika u kvalifikacije za Ligu prvaka dobit ćemo u direktnom dvoboju Osijeka i Lokomotive u zadnjem kolu u Gradskom vrtu. Siguran sam u to. Čak i ako se putem budu gubili neki bodovi, tek ćemo u zadnjem kolu dobiti konačan poredak, a to me veseli. Osijek je u sjajnoj situaciji, u slučaju da u zadnje kolo uđe čak i s tri boda minusa, s pobjedom će biti drugi. Lokomotiva je dobra ekipa, pokazala je to ove sezone, ali Osijek doma nije izgubio već više od godinu i pol dana i laganu prednost dajem mom bivšem klubu koji je jučer protiv Hajduka pokazao da se i oslabljen zna nositi s pritiskom.

Hajduk traži rezultat, a u momčadi mu igra pola ekipe koja je jučer igrala u B momčadi

Hajduk je priča za sebe. Davno nisam gledao tako impotentne Splićane. Tudor ima jedan ključan problem, a to je ogroman broj mladih igrača. Ti dečki su prezeleni, jučer su igrali u B momčadi i nisu sposobni biti nositelji igre u momčadi koja uvijek i bez obzira na sve okolnosti traži rezultat. Uvijek sam bio zagovornik davanja prilika mladim igračima, ali ne na ovaj način. Ovo što se u Hajduku radi nema smisla niti može bilo što dobro donijeti. Dva, tri mlada igrača je poželjno ubaciti u momčad, ali samo ako ih uklopiš u uigranu cjelinu i u momčad koja posjeduje automatizam. Samo tako mladog igrača se može istrpjeti. Tudoru treba čestitati zbog hrabrosti što daje šansu mladima, a činjenica je da ni u jednoj utakmici u nastavku prvenstva nije imao standardnu momčad. Teško ga je kriviti ako se zna da mu je protiv Gorice sedam standardnih igrača bilo izvan pogona. Zbog toga rezultat pati, a tako je teško lansirati mladog igrača jer bez rezultata nema ni samopouzdanja koje je neophodno za pravi razvoj klinca koji tek počinje karijeru.

Tudor nema čvrstu okosnicu i tu je najveći problem Hajduka

Ne kažem da u Hajduku nema potencijalno pravih igrača. Tu su Kreković, Nejašmić, Čolina, pa mali Brnić koji je pokazao da je itekako koristan i živ igrač, ali može li on biti nositelj igre Hajduka bez pomoći iskusnih lisaca? Smatram da je ključni problem Hajduka je taj da se Tudor oslanja na mlade igrače koji tek trebaju postati igrači. Problem Hajduka je da ne postoji čvrsta okosnica koja će donijeti rezultat, a izostanak rezultata u podneblju kao što je splitsko stvara strašan pritisak s kojim se nije lako nositi.

Dok sam bio trener Dinama Hajduk je promijenio čak pet trenera. To nije dobro ni za koga 

Strpljenje, odnosno njegov nedostatak je ogroman problem u Hajduku. U mom mandatu u Dinamu igrao sam protiv čak pet trenera Hajduka. Najprije je bio Kopić, pa Vulić, pa Oreščanin, pa Burić i onda je došao Tudor. To nije dobro ni za koga. Čuo sam da je Stanić prije nekoliko dana govorio kako je dosta atmosfere straha u Hajduku i da neće više biti šok-terapije. Bilo bi dobro da to tako bude, ali mislim da od toga neće biti ništa. Hajduk je klub u kojem su emocije uglavnom jače od razuma. Pritisak na trenere u Hajduku nikad neće biti manji, to je činjenica.

Igor se pogubio, razumijem da je pritisak golem, ali ono se ne radi 

Treneru je jako teško raditi pod takvim pritiskom i mislim da ovo što je Igor napravio na posljednje dvije presice su samo posljedice tog tereta. Radio je u Grčkoj, Italiji i Turskoj, u zemljama gdje je histerija oko nogometa također golema, a krv vrela, ali tamo je imao veći koncentrat kvalitete nego što ga ima u Hajduku. Zato se pogubio. Teško mi je komentirati ima li nešto osobno protiv tog novinara kojeg je napao zbog kritičkog pisanja o igri Hajduka, ne znam detaljno priču, ali mislim da je pogriješio i da ono nije smio napraviti. To se tako ne radi. Kad sam bio trener Dinama, Index je napisao jedan kritički tekst o Petru Stojanoviću. Moji su igrači nakon toga jedno vrijeme stali u obranu suigrača i bojkotirali Index, ali vjerujte mi, to je bila njihova samoinicijativna odluka. U to se nisam petljao. Index je također napisao dva izrazito negativna teksta o meni, ali ni na kraj pameti mi nije bilo da to nekom zamjerim i da se inatim te osvećujem. Sjećam se kad me je jednom jedan poljski novinar nazvao precijenjenim trenerom i nakon toga je tražio intervju. Uprava kluba se šokirala kad sam odgovorio da ću drage volje razgovarati s tim čovjekom jer je njegov posao pisati o nogometu, pa makar se to nama ne sviđalo. Naravno da smo svi krvavi ispod kože, da nam nije drago pročitati nešto loše o sebi, ali nikad mi ne bi palo na pamet ulaziti u sukob s dečkom koji je samo radio svoj posao.