Bog je umro prije neki dan. Diego je umro puno prije toga
NA SVJETSKOM prvenstvu 1994. godine, jednu utakmicu prije nego što će ga Fifa izbaciti s turnira zbog dopinga, Maradona je protiv Grčke zabio posljednji gol za Argentinu. Sjurio se prilikom slavlja prema rubu igrališta gdje je kamera snimila njegovo lice. Zbog njegove prošlosti (i budućnosti) taj gol će ostati zapamćen kao Kokain gol jer samo kokain u krvi objašnjava neljudski izraz Maradoninog lica.
Za mnoge je to bila samo još jedna kultna crtica iz života jednog od najživopisnijih sportaša u povijesti. Ali u tome nije bilo ništa kultno ni simpatično. Bilo je to lice ovisnika koji se preko deset godina utapao u drogi i izgubljenog čovjeka koji nije mogao pronaći sebe.
Nitko nije htio vidjeti psihički slom uživo koji se odvijao pred očima čitavog svijeta svih tih godina.
Ovo nije tekst o Maradoninom igračkom geniju. Teško je u riječi pretočiti umjetnost koju je Maradona stvarao s loptom u nogama. Dovoljno je pogledati jedno njegovo primanje ili dodir s loptom da se vidi da ju je udarao, shvaćao i volio drugačije od drugih.
Ovo nije tekst ni o Maradoninoj smrti koja je već opisana u više desetaka tisuća članaka na svim svjetskim jezicima. Ovo je tekst o smrti Diega, čovjeka koji je umro puno prije boga Maradone.
Diego nije mogao živjeti s Maradonom. Maradona nije htio živjeti s Diegom
Jorge Valdano, jedan od najvećih argentinskih igrača svih vremena i Maradonin suigrač, novinskim se člankom oprostio od prijatelja s kojim je osvojio Svjetsko prvenstvo u Meksiku 1986. godine.
Članak precizno opisuje Maradoninu dvojnu prirodu, a citat Fernanda Signorinija, Maradoninog fitness trenera sjajno poentira na tu temu: "Diega bih pratio na kraj svijeta. Maradonu ne bih pratio ni do kraja ulice".
Maradona je bio i ostao nogometni bog. Bog koji je "sam" osvojio najjaču svjetsku ligu s bezveznim Napolijem i bog koji je do titule svjetskog prvaka doveo "najgoru reprezentaciju koja je ikad uzela naslov". Povijesne činjenice i razumna analiza govore da su i jedna i druga tvrdnja mit koji služi beatifikaciji veličanstvenog igrača, ali to nije ni bitno. Bitno je da smo većinom u te mitove povjerovali. Morali smo jer bez mitova bogovi ne postoje. A ako je netko svojim igrama i karizmom zaslužio da zažmirimo na činjenice i prihvatimo mit kao istinu, onda je to bio Maradona.
Diego je, s druge strane, ostavio suprotno naslijeđe. Ostavio je razrušene brakove, izvanbračnu djecu, razorenu obitelj, ovisnost, bol i patnju svojim bližnjima možda i više nego sebi. Vlastite kćeri htio je strpati u zatvor, najboljem prijatelju i menadžeru je preko noći okrenuo leđa kada ga je vrbovala mafija, a većinu bliskih osoba je svojim ponašanjem udaljio iz svog života.
Maradona nije htio živjeti s Diegom. Za Maradonu su bila rezervirana svjetla najvećih svjetskih pozornica, privatne večeri s Fidelom Castrom i audijencije u Vatikanu. Bio je bog. Genij. Božanstvo. Zvijezda. Legenda. Idol. Ikona. Sve osim čovjeka.
Diegu je preostalo jedino da bude čovjek. Diego s Maradonom nije mogao živjeti. Morao je platiti cijenu kako bi Maradona bio Maradona. Ta cijena je bila strašna i jezovita, a svijet ju je odbio vidjeti.
Maradona nam je otkrio koliko smo sebični
Odlazak u Napoli bio je najbolja stvar koja se mogla dogoditi Maradoni. I najgora stvar koja se mogla dogoditi Diegu. Maradona je umro prije par dana, ali Diego je umro još u Napulju.
Njegov prkosni duh i skromno podrijetlo bili su idealan koktel za zapaljivi talijanski jug koji je htio konačno pobijediti mrski sjever jedino gdje su to mogli napraviti – na zelenom travnjaku. Trebala im je samo iskra da ih zapali, a Maradona je bio benzin.
Dječak koji je prerano morao odrasti i postati junak čak dviju domovina na to nije bio spreman. Već je u Barceloni pokazao da će bezdan između Maradone i Diega pokušati popuniti kokainom i alkoholom. U Napulju je od prvih dana postao maskota ne samo navijača, nego i zloglasne Camorre.
Postao je simbol otpora, pobjede dobra nad zlim, boemskog načina života, iskonskog nogometa i tko zna čega još. Postao je simbol toliko stvari da za čovjeka u njemu više nije bilo mjesta. Od njega je ostala karikatura koja je protiv Grčke uputila svijetu oko sebe još jedan, posljednji vapaj za pomoć.
Svijet, nažalost, za to nije bilo briga. Svijet ne voli vidjeti greške ni mane svojim idolima jer onda više ne mogu biti idoli. Nitko nikad nije ispitao dokle ide takva ljudska tendencija kao Maradona.
Kokain, druženje s mafijom koja otima ljude i njihovim obiteljima šalje osakaćene leševe, kršenja zakona, prijateljstvo s latinoameričkim narko kartelima. Sve se to uklapalo u narativ o Maradoni koji je iznad zakona i na terenu i izvan njega. Što je lošije živio i što se više uništavao, to je više bio bog, a samo nas je to zanimalo.
Četiri minute protiv Engleske, unutar kojih je zabio najprljaviji i najbolji gol svih vremena, u malom su objasnili njegov život. Bio je toliko dobar da smo ga voljeli i kad je varao. Vjerojatno i više nego kad nije.
Njegova smrt je posljednji lažnjak koji je svijet jedva dočekao
Prestankom Maradonine igračke karijere, svijet se okrenuo novim idolima. Njegova zvijezda počela je blijediti dok nije s Diegom završio na smetlištu pozornica za koje se do jučer činilo da postoje samo zbog njega.
Loši trenerski angažmani, konstantna borba s ovisnošću, neuspješne rehabilitacije i stalni obiteljski problemi konačno su nam otkrili koliko je Maradona zla napravio Diegu, ali bilo je prekasno. Oko njega više nije bilo previše osoba koje je bilo briga. Nema ništa tužnije nego gledati idola kako pada, a Maradonin pad je trajao jako dugo. Predugo da bi nas išta osim klipova s YouTubea podsjetilo koliko je velik bio.
Nekoliko dana nakon što je umro, dojam je da je svijet čekao njegov posljednji lažnjak, posljednju priliku da ga slavi. Nažalost, Maradoni ništa osim smrti nije ostalo da ponudi svijetu.
I svi su s velikim nadahnućem napisali tekstove o njegovom geniju, pustili klipove najboljih poteza ili podijelili najbolji video ikad snimljen na nogometnim terenima. Maradona je to ostavio cijelom svijetu, nogometnu veličinu za sva vremena. I u tome leži tragičnost njegovog lika. Svaki gol koji je zabio i svaki lažnjak koji je lupio pripada cijelom svijetu. Sva patnja koja je stajala iza toga pripada samo njemu. Diegu, čovjeku koji je davno umro.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati