ZDRAVKO i Zoran Mamić, kriminalci pravomoćno osuđeni na zatvorske kazne zbog izvlačenja 116 milijuna kuna iz Dinama te za oštećenje državnog proračuna za 12 milijuna kuna neplaćenog poreza, pobjegli su iz Hrvatske.

Njeni zakoni i pravosudni sustav omogućili su im da usprkos tome što je Zdravko osuđen na šest i pol godina, a Zoran na četiri godine i osam mjeseci zatvora današnji dan umjesto u zatvoru u Hrvatskoj provedu u teretani u Međugorju. 

Zdravko je tamo otišao nakon izricanja nepravomoćne, a Zoran nakon izricanja pravomoćne presude. Braća Mamić nesmetano su otišla u BiH jer osim hrvatskog imaju i bosanskohercegovačko državljanstvo.

Nakon treninga sjeli su u luksuzni Mercedes S400 njemačkih tablica i odvezli se negdje u svoju rezervnu domovinu koja im daje utočište od pravomoćne presude i kazne za kriminal u Hrvatskoj. 

Ovako priča o Mamićima u Bosni i Hercegovini zvuči ako ste legalist, onaj koji se drži zakona kao pijan plota. 

Oni koji vide dalje i dublje shvatit će da je Dinamo odlaskom braće u BiH toj zemlji vratio veliki i vjekovni dug. Jer desetljećima je Bosna i Hercegovina svoje najbolje sinove slala Dinamu. 

Od Faće Dautbegovića, Denijala Pirića i Fikreta Mujkića, preko Džeme Mustedanagića, Abida Kovačevića, Zlatana Arnautovića i Ismeta Hadžića, pa Mustafe Arslanovića, Predraga Jurića, Harisa Škore, Radmila Mihajlovića i Miralema Ibrahimovića, zatim Seada Halilovića, Marija Stanića, Stjepana Tomasa, Edina Mujčina i Krune Jurčića, sve do Ilije Sivonjića, Vedrana Ćorluke, Amera Gojaka, Emira Dilavera i Izeta Hajrovića. 

Ne smijemo zaboraviti trenerske magove Ćiru Blaževića i Vahida Halilhodžića.

Jasno je zašto od davnina u Maksimiru skandiraju: "Nema stranca do Bosanca, nema lovca do Hercegovca!"

Međutim, Dinamo je od Bosne i Hercegovine cijelu eru samo dobivao, a zauzvrat je nudio malo i to ne za stalno, nego tek Luku Modrića na posudbu.

Zato se Dinamo odužio Bosni i Hercegovini za nepregledan niz najboljih sinova tako da joj je poslao svoju najbolju braću.