BITKA ZA EURO 2020.

Bosna više nije jaka kao prije niti je Žuti heroj. Kako dalje?

Bosna više nije jaka kao prije niti je Žuti heroj. Kako dalje?
Foto: EPA

KAO što državi Bosni i Hercegovini, kojoj na putu ka Europskoj uniji, među gomilom drugih problema, problem stvara slučaj "Sejdić i Finci", nogometnoj reprezentaciji BiH na putu ka Euru 2020. najveći problem stvorili su - Finci.

Robert Prosinečki je doživio najteži poraz i najbolniji udarac otkako je preuzeo klupu reprezentacije Bosne i Hercegovine (2:0). Prije ulaska u bilo kakvu analizu, prije skupljanja detalja na jedno mjesto, zaključak da se radi o najtežem porazu lako je donijeti i nikakvim argumentom tom zaključku ne možemo kontrirati.

Posljednji kiks

No poanta ove priče bit će pronalazak pravih razloga zbog kojih ovaj poraz nazivamo najtežim i najbolnijim, jer za razliku od zaključaka koji su sasvim jasni, kod razloga sigurno postoje mimoilaženja.

Nakon poraza od Finske u 3. kolu kvalifikacija za Euro 2020. reprezentacija Bosne i Hercegovine na čelu s izbornikom Robertom Prosinečkim nalazi se na četvrtom mjestu skupine J. Zmajevi imaju četiri boda, koliko i Grčka. Ispred su Finska sa šest i Italija s devet bodova. Ispod su Armenija s tri i Lihtenštajn koji je bez bodova.

Prvi razlog zbog kojeg je ovo najteži poraz sasvim je očigledan. Naime, ovo je prvi poraz za Robija u službenim utakmicama na klupi BiH. Prvi u sedam utakmica. Samim tim je i najteži, jer nema konkurencije.

Drugi razlog je također lako pronaći, a to je već spomenuto stanje na tablici. Grčka je reprezentaciji BiH uzela bod u Zenici, Finska je uzela tri boda na domaćem terenu. I Finska i Grčka su već igrale s prvim favoritom skupine Italijom te su skupile više ili jednako bodova od BiH koja tek treba igrati s Italijom. Sve ovo ukazuje na to da će BiH do kraja kvalifikacija vjerojatno morati svladati Grčku u gostima, Finsku kod kuće i vrlo vjerojatno tražiti možda i pobjedu protiv Italije. Uz to, BiH ne smije ni pomisliti na kiks protiv Armenije u gostima ili Lihtenštajna u dva meča.

Robijeva pitanja

Dakle, Prosinečki na klupi Zmajeva - pod uvjetom da eventualni poraz od Italije ne možemo nazvati kiksom - više nema pravo na kiks, odnosno remi ili poraz, u kvalifikacijama za Euro. U slučaju kiksa, ostat će mu šansa da kroz play-off Lige nacija traga za plasmanom. Ostat će mu dva susreta u kojima će pobjeda biti jedini spas.

Treći razlog, a ovdje već možemo doći do različitih razmišljanja, jest taj što se Prosinečki sada nalazi na raskršću u pogledu ideje u igri i odabira igrača. Od početka je bilo jasno da BiH više nije snažna kao prije i da njena najveća kvaliteta leži u Miralemu Pjaniću i Edinu Džeki te da, pored njih dvojice, od igrača svjetske klase ima samo često ozlijeđenog Seada Kolašinca. 

Po dolasku na klupu Prosinečki je isticao kvalitetu igrača i njihov potencijal, ali je uvijek u prvi plan stavljao Džeku i Pjanića, što je sasvim logično. Poanta priče je da je BiH protiv Finske od trojice navedenih igrača mogla računati samo na Džeku jer Kolašinac je otkazao nastup zbog ozljede, dok je Pjanić suspendiran zbog glupo zarađenog crvenog kartona protiv Grčke. A za stil igre koji Prosinečki preferira Pjanić je - sve. S njim počinje i završava dan. Njega Juventus ne može nadomjestiti, a kamoli BiH.

Kad već ostanete bez takvog igrača, onog koji daje ritam i tempo vašoj igri, onog koji je vaša produžena ruka na terenu, onda tek možete vidjeti što vam mogu pružiti ostali igrači u važnoj utakmici. Od početka se Prosinečki postavio kao da će graditi kult reprezentacije, da će se u njegovu momčad, posebno u prvu postavu teško upadati, ali i teško ispadati. A nakon jednog ovakvog poraza, u kojem ste dali šansu svima koji su i do sada najviše igrali, onda se otvaraju brojna pitanja. Je li ovaj igrač za reprezentaciju, je li onaj igrač za ovaj sustav... I to su vjerojatno sada najveće Robijeve brige.

Porazi nakon kojih se pokazuje pravo lice

Na sve ovo dolazi ključni, četvrti razlog. A to je javnost. Nema mjesta na svijetu u kojem od javnosti možete očekivati da lako ne pada u euforiju i da lako ne ispaljuje kritiku. Tako i u bosanskom loncu uvijek ključa. Robi je nakon osvajanja prvog mjesta u Ligi nacija bio poput heroja, sada je onaj kojeg se posipa benzinom. Njegovi potezi u Ligi nacija, kada je šansu davao nedokazanim igračima, obilježeni su hvalospjevima, sada će se pričati sve i svašta zbog igrača koje koristi, a koristi iste.

Sada je na Robiju da proživi sve te kritike, da se u njima ne pogubi, jer on ima momčad koja je sasvim prosječna za europski nivo. BiH u ovom desetljeću nije imala slabiju momčad od ove sada. Kad je već tako, onda su preispitivanja odluka još lakša. Nekada je možda bilo očigledno da u BiH trebaju igrati Edin Džeko, Zvjezdan Misimović, Miralem Pjanić, Vedad Ibišević, Emir Spahić, Elvir Rahimić, Haris Medunjanin i slični, ali sada, kad pogled siđe s Džeke, Pjanića, Kolašinca, pa i Edina Višće, u BiH više ne znate tko sa sigurnošću treba i mora igrati.

To je u ovim trenucima najveća Robijeva zadaća i tu treba pokazati od čega je satkan. Već smo napisali da je on čovjek koji ima priliku ponovo ispisati povijest nogometne reprezentacije BiH jer njemu je sudbina odredila da gradi neku novu momčad, kao što je to nekoć činio Ćiro Blažević. 

Robi je u izjavi nakon poraza od Finske kazao da je to bila "najlošija predstava" njegove momčadi, ali da sad dolazi meč s Italijom i da "ne treba previše dramiti". Takve riječi sada su potrebne, jer kao što BiH nije bila onoliko dobra kao što se činilo u Ligi nacija, tako nije ni toliko loša zbog ovog poraza. Robi je svjestan toga i zna da on sad mora pronaći način kako održati atmosferu u ekipi, dati ekipi do znanja da su na pravom putu.

Reakcija nakon poraza poput ovog od Finske će pokazati je li Robi vizionar koji može ponijeti teret smjene generacija među Zmajevima ili je još jedan izbornik kojem to nije pošlo za rukom. Možda već protiv Italije u Torinu u utorak dobijemo dio odgovora.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara