NOVA sezona SuperSport HNL-a već je ponudila puno materijala. Dinamo i Hajduk izborili su europsku jesen, Osijek je krenuo znatno bolje nego prošle sezone, Varaždin nastavlja potvrđivati kontinuitet dobrog rada, dok Rijeka nakon povratka Matjaža Keka još traži stabilnost u igri. O svemu tome, ali i kvaliteti lige, mladim igračima, trenerima te problemu brzine hrvatskog nogometa razgovarali smo s Rajkom Magićem.

Magić (71) je iskusni hrvatski nogometni trener i nekadašnji sportski direktor koji je tijekom duge karijere radio u brojnim hrvatskim klubovima, među ostalima Slaven Belupu, Šibeniku, Istri i Inter Zaprešiću. Bio je i pomoćnik Branka Ivankovića u Dinamu, s kojim je osvojio prvenstvo i Kup te igrao Kup UEFA-e, a radio je i u Kini, Maleziji i Kuvajtu.

Godinama je predavač na Nogometnoj akademiji HNS-a, gdje educira trenere za UEFA licence, te autor stručne literature o nogometnoj taktici. Trenersku i karijeru sportskog direktora završio je, ali i dalje radi u Akademiji HNS-a.

Kako vam se čine Hajduk i Dinamo uoči europske jeseni koju su oba kluba izborila? Što možemo očekivati od naša dva najveća kluba u Europi?

Jako je teško prognozirati zato što će Hajduk nakon dugo vremena igrati pravu natjecateljsku Europu. Kvalifikacije i pretkola jednostavno ne računam kao utakmice koje imaju takvu težinu. Protivnici koje su izvukli upravo su onakvi kakve smo mogli očekivati.

Što se tiče Dinama, mislim da će mu Europa liga donijeti puno više zadovoljstva i sreće, i igračima i navijačima, nego Liga prvaka. Svake godine svi žele Ligu prvaka, naravno, svi bi htjeli da Dinamo tamo igra, ali kad dođu te utakmice, očekivanja često ispadnu nerealna i Dinamo teško konkurira.

Mislim da je Europa liga baš po mjeri Dinama. Tu nije autsajder i može skupiti sedam, osam ili devet bodova, što bi već bio solidan rezultat. Igra na dva fronta ne bi mu trebala predstavljati problem, iako me iznenadilo da je u posljednje dvije-tri utakmice malo koristio tu svoju široku klupu. Moglo se više kombinirati. Konkretno, u Puli sam očekivao više promjena jer na klupi ima dosta kvalitetnih igrača i nisu to velike razlike u kvaliteti.

Dinamova priča u SHNL-u je drukčija. Dinamo je favorit gotovo u svakoj utakmici. Možda kad igra na Poljudu protiv Hajduka možemo govoriti o nekakvoj podijeljenoj ulozi favorita, ali Dinamo u Hrvatskoj mora pobjeđivati. Kad pobjeđuje, to je normalan rezultat. Tako će biti dok ne ojačaju ostali klubovi, a to je teško očekivati s obzirom na financijske razlike i sve drugo što utječe na hrvatski nogomet.

Nitko neće reći: "Fantastičan rezultat Dinama, prvi su na tablici i izgubili su samo jednu ili dvije utakmice." Reći će da je to normalno. Ako se zaredaju remiji ili loši rezultati, onda je odmah loše. Dakle, za Dinamo u Hrvatskoj postoje normalni i loši rezultati. Odlične rezultate može ostvarivati u Europi.

Mislim da će igrači puno koncentracije usmjeriti upravo na europske utakmice. Tamo će se više htjeti dokazivati i motivacija neće biti problem. Ali kad svaka tri-četiri dana imate utakmicu, nitko ne može pet, šest ili sedam utakmica zaredom držati vrhunsku razinu motivacije. Tu će trebati raditi promjene i dati priliku igračima za koje svi tvrdimo da imaju kvalitetu, barem kroz prvenstvo.

Dinamo ima širinu kadra. Kako vam se čini situacija Hajduka?

Što se tiče Hajduka, on je u nešto drukčijoj situaciji. Sada ispada da je Hajduk napravio fenomenalan uspjeh, ali kad pogledamo utakmice koje je odigrao u kvalifikacijama, bilo je tu puno muke i problema. To govorim više iz taktičkog nego iz rezultatskog smisla. Na kraju nitko ne može osporiti da je plasman u Europu nakon 16 godina uspjeh. Ne bi bilo fer prema igračima i struci reći da nije.

Međutim, kad govorimo o igranju na dva fronta, mislim da Hajduk nije u tako povoljnoj situaciji kao Dinamo. Nedostaje mu još malo kvalitete i širine, tih dvadesetak i više igrača koji mogu igrati na dva fronta s istom koncentracijom i kvalitetom.

Hajduk ima još jedan problem koji mu se često događa, a to su euforija i depresija. To ga je i u prošlosti koštalo boljih rezultata. Prerano upadnu u euforiju, a isto tako prerano padnu u depresiju. To je jednostavno nekakav njihov mentalitet. Ako se igrači i struka s tim budu znali nositi, onda se mogu očekivati dobri rezultati. Može se igrati s tom srednjom klasom europskih klubova. Imamo već dosta iskustava s takvim momčadima.

Hajduk je najavio još nekoliko dolazaka do kraja prijelaznog roka. Je li to minimum koji mu je potreban za igru na dva fronta?

Mislim da su oni tu kalkulirali i da nisu htjeli dovoditi te igrače prije nego što vide hoće li izboriti Europu. Barem se nadam da su tako razmišljali i da su već obavili neke razgovore, da imaju nešto čvrsto, a ne da će tek sada krenuti tražiti pojačanja.

To mora biti dio sportske politike. Morate imati plan: igramo kvalifikacije, prijelazni rok traje do tog datuma i tada ćemo vidjeti. Ako igramo Europu, pojačat ćemo se. Ako ne igramo, nećemo investirati jer neće biti ni europskog novca niti potrebe za toliko širokim kadrom. Ako su to tako napravili, onda čestitke onome tko je na taj način razmišljao.

Šotiček se jako dobro uklopio u Hajduk, ali riječ je o posuđenom igraču. Može li se ponoviti situacija Ikera Alemene u kojoj igrač postane važan za momčad, a Hajduk ga nakon sezone financijski ne može zadržati?

Ne znam kakav je točno ugovor o posudbi i trebalo bi ga vidjeti. Radio sam kao sportski direktor pa znam da, kad posudite igrača, često postoji dogovorena otkupna cijena. Ako su to napravili sa Šotičekom, onda su se na neki način osigurali za slučaj da nastavi igrati ovako.

Pet kola još nije dovoljno da možemo donositi konačne ocjene, ali Šotiček je dosad stvarno pojačanje za Hajduk. Ne prinova, nego pojačanje. Ako u ugovoru postoji mogućnost otkupa po fiksnoj cijeni, Hajduk će to morati napraviti i pokušati zadržati igrača. To je transfer u kojem su zasad stvarno pogodili.

Koliko znam, bio je i na meti Dinama. Ali Šotičeku je lakše probiti se i pronaći svoju poziciju u Hajduku nego doći u Dinamo. To je jednostavno tako i mislim da je to bio jedan od razloga zbog kojih je izabrao Hajduk.

Kako vam se čini Rijeka pod povratnikom Kekom? Ni on sam ne krije nezadovoljstvo nekim izvedbama momčadi.

Šareno, tako ću reći. Ako želite imati kontinuitet rezultata, morate imati i kontinuitet igre. Kod europskih utakmica u kojima je Rijeka ispala moram se odmah ograditi. Danci su u ovom trenutku jednostavno bolja momčad od Rijeke i tu ne treba tražiti neki veliki kiks. Rijeka je naletjela na dobar i jak klub.

Mene više brine ono što sam vidio u ovih pet utakmica. Gledao sam gotovo sve, posebno posljednju, koja je bila prilično teška za gledanje, osobito za ljude koji vole Rijeku. Ono što bi mene brinulo na Kekovu mjestu jest to da je Rijeka u pojedinim utakmicama pokazala da može igrati puno kvalitetnije, ali samo na mahove.

Nema kontinuiteta kvalitetne igre. Pokažu odlične stvari, pa onda dođu kiksevi i prazni hodovi. Protiv Gorice je, primjerice, u prvih 45 minuta imala jedan udarac prema golu. To statistički odmah pokazuje da nešto ne štima. Sve je djelovalo bez energije. Možda je u pitanju i veliko razočaranje zbog Europe, iako mislim da ne bi trebalo biti. Protivnik je bio bolji i Rijeka je ispala.

Sada se treba okrenuti ligi. Kek je dovoljno iskusan da to vidi, pronađe novu motivaciju za igrače i, ako treba, nekoga malo i ohladi. Profesionalci moraju funkcionirati profesionalno. Ostali su prvenstvo i Kup i svaku utakmicu treba igrati maksimalno.

Ako momčad na trenutke igra dobro, onda znači da ima kvalitetu da dobro igra i kontinuirano. To Keku treba olakšati posao. Sada može reći: "Ovo je naša ideja igre i ovako ćemo igrati ligu." Nema više toliko gustog rasporeda. Treba složiti momčad koja će u SHNL-u, bez obzira na to gdje igra, pa čak i kada ide na Maksimir, igrati na pobjedu.

Na vrhu su i Osijek i Varaždin. Osijek izgleda znatno bolje nego prošle sezone, dok Varaždin već dulje ima kontinuitet dobrih rezultata. Kako njih vidite?

Varaždin je najugodnije iznenađenje, ali zapravo nije iznenađenje. Kad kažete iznenađenje, mislite na nešto neočekivano. Varaždin već nekoliko godina ima kontinuitet dobrog rada i dobre selekcije. Otišlo im je nekoliko igrača koji su prije godinu ili dvije bili ključni, ali došli su drugi koji pokazuju da mogu igrati čak i bolje. Kontinuitet rada i kvalitete napravio je od Varaždina zaista stabilnu momčad.

Vrlo mi je ugodno gledati njihove utakmice i čekam ih sa zadovoljstvom. U usporedbi s klubovima koji su financijski puno jači i imaju veću tradiciju, Varaždin ima kontinuitet. Igrao je Europu, opet je pri vrhu i danas nikome u hrvatskoj ligi nije ugodno ni otići u Varaždin ni dočekati Varaždin.

Stabilnost i kontinuitet struke znače i kontinuitet kvalitetnog rada. To je ono što ih drži gore. Osijek je, s druge strane, najneočekivanije iznenađenje. Ali ovo što sada radi zapravo su normalni rezultati za Osijek i za razinu ulaganja u taj klub. Tu prije svega mislim na fenomenalnu infrastrukturu koju sada imaju za kvalitetan rad.

Rezultati prošle i pretprošle godine nisu bili normalni za Osijek. Bili su ispod njegove razine. Osijek i Slavonija predstavljaju fenomenalan bazen za kvalitetne igrače. Treba napraviti selekciju i skauting.

Kad pogledate cijelu Slavoniju, Osijek praktički nema konkurenta koji bi mu mogao uzeti najbolje mlade igrače. Mora skautirati i dovoditi najkvalitetnije iz Broda, Vinkovaca, Vukovara, Našica, Valpova i drugih sredina. Imaju i uvjete za rad. Ovakvi rezultati su za Osijek normalni. Očekujem da će ove sezone zadržati taj kontinuitet. Bilo bi loše da se pokaže da je ovih prvih pet utakmica samo neki medeni mjesec, a onda da se ponovno vrate lošim rezultatima.

Mislim da ova momčad može zadržati kontinuitet kvalitetnih utakmica i dobro je da je Osijek ondje gdje bi trebao biti. Hrvatskom nogometu nedostaju klubovi koji će se približiti Dinamu. Jača konkurencija podiže kvalitetu i to je dobro za cijeli hrvatski nogomet.

Kako vam se čini mladi Jona Ježić iz Osijeka? Djeluje kao jedno od otkrića početka sezone.

Mladih igrača u Hrvatskoj ima. Pogledajte samo Varaždin ili Istru, i tamo imate tri-četiri zaista kvalitetna mlada igrača. Stalno ističem jednu stvar. Kvaliteta hrvatskog nogometa i reprezentacije, medalje u Rusiji, Kataru i Ligi nacija, sve je to napravljeno s igračima od kojih su gotovo svi ponikli u hrvatskim nogometnim školama.

Nije Modrića izgradio Real Madrid. Izgradio ga je Zadar, izgradio ga je Dinamo kad je tamo došao kao mladi igrač. Hrvatske nogometne škole stvorile su te igrače. Naravno da su se oni dodatno razvili kad su otišli u velike europske klubove, ali temelje su im dali hrvatski treneri, o kojima se malo zna, koje se nedovoljno valorizira i nagrađuje.

Kad već govorite o povjerenju trenerima, u SHNL-u smo vrlo brzo dobili i prvu smjenu. Kako gledate na to da je Slaven Belupo smijenio Marija Gregurinu nakon pet kola?

To mi nije normalno. Slaven ima loš start, u redu, rezultatski je loš. Ali imali su mlad stručni stožer i riječ je o ljudima koje jako dobro poznajem. Bio sam sportski direktor u Slavenu kad su neki od njih dobivali prve ugovore još kao pioniri.

To su domaći dečki koji su godinama bili u Slaven Belupu, prvo kao igrači, a onda i kao treneri. Ne vidim razlog da se nakon pet kola smjenjuje trener koji je tamo odrastao i cijelu trenersku karijeru gradio kroz školu nogometa i juniore. Iskreno, ta vijest me iznenadila i žao mi je. Tri boda jesu loš start, ali ne vidim razlog za toliku paniku nakon pet kola.

Istra ima dosta promjenjivu formu, ali je uzela bodove i Hajduku i Dinamu. Kako vam se čini njezin razvoj?

Forsiraju mlade igrače i možda je to za sam klub još važnije od pojedinačnih rezultata. Naravno da su bodovi protiv Dinama i Hajduka lijepi i važni, ali tamo ima mladih igrača i vidi se nekakav rad. Igra Istre nije daleko od razine na kojoj bi počela donositi više rezultata. Čini mi se da se tamo dosta dobro radi na samoj igri.

Klub poput Istre ne može sve riješiti kupovinom igrača. Možete dovesti dva-tri igrača koja vam nedostaju, ali najvažnije je razvijati igru i kvalitetno raditi na treninzima. Mislim da oni tu rade dobro. Naravno, možda me dojam vara, ali forsiranje mladih igrača svakako je nešto pozitivno.

Koliko im u tome pomaže kontinuitet struke?

Puno. Saša Bjelanović je tamo već nekoliko godina i to donosi kontinuitet struke, a kontinuitet struke donosi kontinuitet rada. Ne možete stalno mijenjati trenere i sportske direktore. Izgubite tri utakmice i onda sve ispočetka, novi čovjek kaže da ništa prije njega nije vrijedilo i želi raditi potpuno drukčije. Kontinuitet je jako bitan.

Kako vam djeluju Rudeš i Gorica? Tko vam je prvi kandidat za ispadanje?

Kad je krenulo prvenstvo, nekako sam prema iskustvu posljednjih godina gledao prema klubu koji je tek ušao. Često se događalo da novak nakon dva mjeseca toliko zaostane da ostalih devet klubova više praktički nema straha od ispadanja.

Sada je situacija nešto drukčija i borba bi mogla biti otvorenija, deveti klub će morati u doigravanje za SHNL. Što se tiče Rudeša, svi su nakon prvih nekoliko utakmica govorili da je loš, a činjenica jest da je rezultatski loše krenuo. Međutim, gledajući njihove utakmice, meni se činilo da tamo postoji nešto na čemu se može graditi. Vidjelo se da ima materijala za napredovanje.

Nekad nakon tri-četiri utakmice odmah vidite da je momčad kvalitetom razinu ispod ostalih prvoligaša. Kod Rudeša nisam imao takav dojam. Sada su se i trgnuli, posebno po igri. Ali ako ponovno upadnu u seriju loših rezultata, bojim se da će se jako teško izvući.

Rudeš mi je prvi kandidat, ali rekao bih da je i Gorica prvi kandidat. Zvuči glupo kad tako kažem, ali ne vidim da je Gorica bitno bolja. Iskusnija jest, posebno u borbi za opstanak. Već su se posljednjih sezona nalazili u situacijama u kojima je postojao strah od ispadanja, ali su uglavnom dovoljno rano osiguravali ostanak.

Pitanje je je li ova momčad slabija od prošlosezonske ili one od prije dvije godine. Posljednja utakmica bila je jako razočaravajuća, i za Rijeku i za Goricu. S takvim nogometom sigurno se ne piše dobro. Gorica ima kontinuitet struke i možda nešto više iskustva u toj borbi od Rudeša, što joj je prednost. Međutim, ono što trenutačno ne vidim jest jasna ideja igre.

Spomenuli ste reakciju kluba kad rezultati nisu dobri. Klubovi najčešće mijenjaju trenera ili dovode nove igrače. Postoji li i treći način?

Postoji i o njemu stalno govorim, a gotovo ga se nitko ne drži. Kad dođete u krizu, prvo imate mogućnost promijeniti struku. Drugo je promjena igrača. Ako prijelazni rok još traje, možete dovesti dva-tri nova igrača.

Ali postoji i treća stvar, a to je promjena sustava rada. U 80 posto slučajeva mijenja se trener, u preostalima se kupe dva-tri igrača i misli se da je time riješen problem. A ako nemate rezultate, možda nešto nije dobro u treninzima. Možda nije dovoljno kvalitetno, možda nije dobro količinski, kondicijski ili taktički. Promijenite sustav rada.

To ne znači nužno promijeniti sustav igre, iako možete pokušati i to. Treba analizirati što ne funkcionira. Pokušajte raditi više ili pokušajte raditi drukčije. To gotovo nitko ne pokušava. Svi idu na promjenu igrača ili trenera. Vodstva klubova najčešće žele moći reći: "Evo, nešto smo poduzeli." Nije bilo dobro pa smo poduzeli nešto.

Ali treba analizirati struku. Što radiš? Kako radiš? Možemo li nešto napraviti drukčije? Zato mi je žao Marija Gregurine. Bio sam mu i mentor, nedavno je diplomirao na UEFA Pro programu i znam ga još otkad je bio pionir. Znam da je ozbiljan dečko i ozbiljan trener.

Treba li se igra u SHNL ubrzati?

Definitivno. Ali jako je teško ubrzati igru u HNL-u ako to ne napravite sustavno kroz generacije. Nogomet se mijenja. Prije 15-ak godina Europom je vladala Barcelona. To je bio nogomet posjeda. Toliko dugo su držali loptu i prenosili je prema protivničkoj polovici da suparnik jednostavno nije mogao do nje. Tika-taka je tada bila zakon i Barcelona je igrala najkvalitetniji nogomet.

Ali i za takav nogomet morate imati igrače koji to mogu. Posjed nije da ja uzmem loptu i napravim pet dodira. Igra se iz prve, lopta cirkulira između grupe igrača, prenosi se s jedne strane na drugu, igra se povratna lopta i traži dubina.

Danas je drukčije. Pokazala su to posljednja velika natjecanja. Tranzicija je danas zakon. Tranzicija znači da iz obrane morate što brže, što češće i sa što više igrača doći u napad. Ali tranzicija nije samo odlazak prema naprijed. Nakon završene akcije morate se što brže vratiti u obranu.

To zahtijeva strahovito visoke kondicijske standarde. Morate biti sposobni to stalno ponavljati. Tranzicija danas u velikom broju slučajeva donosi rezultat. Imate utakmice u kojima jedna momčad na kraju ima 60 posto posjeda, a izgubi 2:0.

Bez dobre tranzicije danas je jako teško. A tranzicija zahtijeva brzinu. Brzinu prijenosa lopte i brzinu igrača. Zahtijeva trkačke karakteristike u kojima je brzina jedan od osnovnih elemenata. Nije riječ samo o izdržljivosti, nego o ponavljanju. Koliko puta možete otići gore i koliko puta se možete vratiti.

Nedostaje nam brzine igrača, ali i brzine lopte. Lopta ne može brzo cirkulirati ako se igrači ne otvaraju. Svaki igrač nakon što odigra loptu mora potražiti novi prostor kako bi mu se ona nakon jednog ili dva dodavanja ponovno mogla vratiti. Sve je povezano: brzina lopte, brzina igre i brzina igrača.

Moderni nogomet ide u tom smjeru i mislim da će tako ostati. Posjed je i dalje važan i može vam omogućiti nadmoć nad protivnikom, ali tranzicija često donosi više u rezultatskom smislu. Ako uspijete imati i velik posjed i kvalitetnu tranziciju, onda igrate moderan nogomet.