Buffon, jedan od nas
Foto: Getty Images/Guliver Image
U DOBA današnjeg “mehaničkog” nogometa likovi poput Gianluigija Buffona (39) su rijetkost. I zato ga svi volimo. Barem ona generacija koja je uz njega i njemu slične odrastala i uz njih zavoljela nogomet. I zato su svima ponovno teško pale Buffonove suze nakon debakla talijanske reprezentacije jer su vjerojatno označile kraj jedne nogometne generacije koja nam je jako puno dala. Najviše - emocija.
Odlaskom Francesca Tottija u mirovinu, Gianluigi Buffon ostao je zadnji nogometni romantik. Kod Italije i Juventusa nema sredine, obožavaju ih ili ne podnose, ali svi vole Buffona, najboljeg golmana našeg doba. Zato su suze velikog Gigija dirnule nogometne fanove diljem svijeta.
A siroti Buffon pošteno se isplakao u posljednjih nešto više od godinu dana. Nakon dramatičnog poraza od Njemačke na penalima u četvrtfinalu prošlogodišnjeg Eura, na kojem je Italija oduševila odličnim nogometom s najslabijom generacijom u povijesti, Buffon je ridao kao malo dijete.
Pokušavao je pred kamerama zadržati suze, pokušavao je analizirati što se dogodilo, ali onda se slomio. Te scene obišle su svijet, bio je jedna od glavnih priča EP-a i pola svijeta plakalo je s njim.
“Bio bi to savršen kraj. Ovo mi je zadnja šansa”, govorio je uoči prošlosezonskog finala Lige prvaka protiv Reala.
Buffon je bio svjetski prvak, naslove prvaka Italije više ne može ni pobrojati, ali mu je Liga prvaka do tada izmakla dvaput. Godine 2003. protiv Milana i 2015. protiv Barcelone. Opet je pola Europe navijalo samo za njega, ali je opet ostao kratkih rukava. Ovaj put nije plakao pred kamerama, ali je prolazeći kraj trofeja s utješnom medaljom jedva suzdržavao suze.
Najemotivniji je uvijek bio kad je u igri bila reprezentacija. Rekao je da će odraditi još jedan SP s reprezentacijom pa reći “dosta” i reprezentaciji i karijeri, no međunarodni kraj došao je ranije nego što je očekivao.
Tvrdi i neugodni Šveđani izbacili su ga sa Svjetskog prvenstva nakon čega se Gigi opet slomio pred kamerama.
“Nije mi žao zbog mene nego zbog Italije. Nismo uspjeli u nečemu što jako puno znači našoj zemlji. Odlazim, hvala svima”, rekao je Buffon, plačući na talijanskoj televiziji.
Neki će reći da su njegove suze već isfurane i dosadne. No, uzmete li u obzir koliko čovjek ima godina i što je sve osvojio u karijeri, ta reakcija samo je dodatna potvrda da onaj stari, romantični nogomet koji smo svi obožavali ipak još nije umro.
Nogomet i nogometaši danas su, kao i sve drugo na svijetu, puno drukčiji. Nije to nikakva nostalgija, to je činjenica. Najveće svjetske zvijezde više toliko ne pokazuju emocije i nisu toliko povezane s navijačima. Hvale se po društvenim mrežama novim frizurama i automobilima, podsjećajući svakodnevno navijače u kakvoj raskoši žive.
Bilo je toga i prije. Ne brinite - Totti, Buffon, Del Piero, Zidane i ekipa također su vozili bijesne automobile, ali nisu imali priliku toliko se hvaliti. Nije bilo profila na Instagramu i Twitteru. Istina, danas nije ni lako biti zvijezda. Prati se svaki korak, kritiziraju se i najmanje pogreške i pritisak je u svakom slučaju puno veći nego prije 15-ak godina.
Izgubio je četiri velika finala
Neki će reći da je Buffon, unatoč svim trofejima koje je osvojio, najveći luzer. Zaista, kad pogledate impresivni niz finala koja je gubio, čovjek se zapita je li zapravo toliko velik kako ga stalno prikazujemo. Finale Lige prvaka 2003., 2015. i 2017. godine, finale Europskog prvenstva 2012. godine… Puno je to poraza u ključnim utakmicama, ali tako se može secirati jako puno nogometaša, odnosno po toj logici ima jako puno luzera.
Buffon kroz karijeru nije bio baš anđeo. Kao klinac je koketirao s Mussolinijevim parolama pa se kasnije branio da je frazu “Boia chi molla” (Proklet bio onaj koji odustaje) vidio urezanu u školskoj klupi te da nije znao što znači.
U Parmi je nosio broj 88 što je zapelo za oko talijanskoj židovskoj zajednici. Osmo slovo abecede je H pa su ga optužili da je na dres zapravo stavio HH, odnosno “Heil Hitler”, što je ipak spadalo u sferu znanstvene fantastike. Padao je i u depresiju, išao je psihijatrima, ali je svoju osobnu krizu uvijek skrivao na terenu i davao je sve od sebe.
“Napravio sam puno pogrešaka u životu. Mislim da je to normalno za svakoga tko se želi razvijati i kao sportaš, ali i kao osoba. Mislim da sam van terena najobičniji tip”, rekao je nedavno Buffon.
Baš zato smo ga i voljeli.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati