DINAMO je pobjedom protiv Šibenika (2:0) u nedjelju obranio naslov prvaka i u derbi s Hajdukom u zadnjem kolu ulazi potpuno rasterećeno, spreman za nastavak burne proslave nove titule. Momčad Ante Čačića u Šibeniku je odigrala pametno, odlučno i, što je najvažnije, dobro i v.d. trenera Dinama odlično je odradio ono zbog čega je i doveden - da turbulentnu sezonu uspješno privede kraju.

Glavno pitanje među Dinamovim navijačima sad je hoće li Čačić ostati trener i sljedeće sezone. Kad je dolazio, stav kluba bio je da je on samo privremeno rješenje dok se ne nađe ono dugoročno po završetku sezone. No, nakon što je Čačić potpuno probudio momčad i rutinski obranio naslov, sve su veće šanse da će on ostati na Dinamovoj klupi.

Puno je argumenata za i protiv takvog poteza. Čačiću nitko ne može osporiti da je u delikatnom trenutku, kad su Hajduk i Osijek u stopu pratili razdrmani Dinamo, uspio posložiti momčad, vratiti u život Petkovića, okrenuti se nekim mladim igračima i sve napraviti i bolje nego što se od njega očekivalo.

Mirnoću prenio na momčad

Čačić nije paničario, po prirodi je miran i staložen lik i ljudi oko kluba kažu da je tu svoju smirenost prenio i na svlačionicu, a istovremeno je uspio maksimalno motivirati igrače da izvuku iz sebe najbolje kad je najpotrebnije.

Osim toga, dao je pravu šansu Dariju Špikiću, oslonio se na Tolića u ključnoj utakmici, što mu je ovaj vratio golom, a njegova vjera u mlade igrače ono je što se u Dinamu cijeni budući da je njihova prodaja glavni izvor prihoda.

S druge strane, iako je rekao da ne ide u mirovinu, Čačić ima 68 godina. Puno toga je prošao u karijeri, vodio je Dinamo u Ligi prvaka, reprezentaciju na Europskom prvenstvu i koliko ima motiva dugoročno sjediti na klupi, ako takvo nešto postoji u Dinamu, teško je reći.

Moguće je da nije gladan trofeja i uspjeha kao neki osjetno mlađi potencijalni kandidati za njegovu funkciju i Dinamo će morati dobro odvagnuti kad donese odluku iako je, ponavljamo, sve izvjesnije da će Čačić ostati.

Jurčević: Nekim momčadima ne trebaju taktičari nego vođe

“Dinamo prvo mora odlučiti kakav profil trenera želi. Dinamovi navijači, javnost pa i sami igrači navikli su na ofenzivni nogomet, s puno dominacije i za očekivati je da takvog trenera trebaju. Čačić je sigurno čovjek s puno iskustva, ima jedan dobar, pozitivan gard koji je uspješno prenio na momčad”, smatra Nikola Jurčević i nastavlja:

“Osim toga, a to se dosta zanemaruje, Čačić ima socijalnu inteligenciju da osjeti što žele navijači, što žele igrači i time dobro barata i zna kakav je Dinamo klub. Objasnit ću vam to na primjeru Real Madrida. Kad je došao Rafa Benitez, vrhunski taktičar, s puno sastanaka, analiza i priča, to nije naišlo na dobar odaziv među igračima. Njima su trebali vođe poput Zidanea i Ancelottija jer tako najbolje funkcioniraju. Ne možeš ti na isti način voditi Cristiana Ronalda i nekog igrača u Valenciji.”

Čačić se u Dinamo vratio nakon deset godina. U prvom mandatu igrao je Ligu prvaka s Dinamom, imao je niz od 32 utakmice bez poraza, afirmirao je neke mlade igrače i uspio osvojiti dvostruku krunu. 

“U Bayern su došli Van Gaal i Guardiola, inovatori koji su ispred svojeg vremena, ali je momčad bolje funkcionirala pod Heynckesom i Flickom koji su znali kakav je Bayernov identitet. Isto je u Dinamu koji je za hrvatske pojmove Real Madrid. Dinamo ima način rada koji gaji godinama i Čačić ga jako dobro poznaje. Nekad trener može biti puno inovativniji i taktički potkovaniji, ali to ne padne na dobro tlo. Bitno je pogoditi žicu kluba i biti inteligentan i osjetiti bilo momčadi, navijača i igrača”, rekao je Jurčević i dodao:

“Recimo, ne razumijem zašto Špikić nije prije igrao. Da nije mogao dobiti priliku u više utakmice u HNL-u kraj Petkovića, Oršića, Ademija i Mišića? Čačić ga je ubacio u momčad i mislim da je to bio dobar potez. Stvorilo se javno mišljenje da Špikić, Tolić, Bulat i niz tih mladih igrača nisu dovoljno dobri za Dinamo. No, uopće ih nismo imali priliku vidjeti, a možda ipak nisu baš toliko loši.”

Dinamo vodila samo dva prava stranca u novijoj povijesti

Vječno pitanje je treba li Dinamu strani trener. U zadnjih 25 godina jedini stranci bili su Osvaldo Ardilles i Ivajlo Petev, ako ne računamo Vahida Halilhodžića koji je ipak s ovog govornog područja i poznavao je okolnosti i situaciju u hrvatskom nogometu. Potencijalni kandidati za Dinamovu klupu su trenutačno i Goran Tomić i Sergej Jakirović.

“Tema stranih trenera je osjetljiva, ali nas opet vraća na klupsku filozofiju. Ako imaš nekoga u svojem dvorištu tko je interesantan, možda će se on bolje prilagoditi na sve okolnosti jer smo mi i dalje ipak jako specifična sredina po pitanju prihvaćanja nekoga i prilagodbe. Ne bih nikad isključio mogućnost stranih trenera, ali generalnu ocjenu ne bih davao. Kao ni odgovor na pitanje jesu li Tomić i Jakirović bolji izbor od Čačića. Svu trojicu osobno poznajem i o svima imam dobro mišljenje”, rekao je Jurčević.

Branko Ivanković, aktualni izbornik Omana, Dinamo je vodio u dva navrata. Od 2006. do 2008. godine i kratko 2013. kad je otišao nakon samo pet utakmica. Iako je u drugoj vremenskoj zoni i daleko od HNL-a, pratio je što se događalo u finišu prvenstva.

“Dinamo je napravio jako dobar potez dovođenjem Čačića iako ga je javnost dočekala iznimno nekorektno i oko njega je stalno neka negativna priča. No, to je trener koji ovaj posao radi 35 godina. Bio je trener Zadra u međurepubličkoj ligi, prošao je poslove od oružara do izbornika reprezentacije, ima iskustvo, a to je kategorija koja se ne može kupiti”, kaže Ivanković i nastavlja:

“Je li Dinamo igrao briljantno protiv Šibenika? Nije, ali samo je bilo pitanje hoće li zabiti dva ili četiri gola. U važnoj utakmici momčad je igrala mirno, rutinski, a tu se vidio trenerov potpis. Mislim da Čačić treba ostati trener i da to treba finiširati prije derbija s Hajdukom. S njim Dinamo ne može pogriješiti. Malo koji trener bi se odlučio preuzeti Dinamo u onoj situaciji, a on je to učinio bez razmišljanja.”

Je li prestar?

Ivanković i Čačić imaju 68 godina i spadaju u kategoriju starijih trenera. U HNL-u je sve više trenera koji su po 20 ili 30 godina mlađi od njih i pitanje je bi li s istom željom i motivacijom vodili momčadi kao što bi to činili mlađi treneri.

“Pa mi smo sad tek najbolji treneri. Mene, a ni Čačića koliko ga poznajem, nogomet ne umara. Mi smo sretnici koji rade s mladim ljudima svaki dan i nama je to kao godišnji odmor za koji nas netko plaća. Nas sad ne može ništa iznenaditi i nema situacije u kojoj se u karijeri nismo ranije našli. Treneri koji se spominju moraju izučiti zanat, to je jednostavno tako”, rekao je Ivanković i zaključio:

“Doći će vrijeme tih mladih trenera i dobit će priliku u velikim klubovima. Ne treba ih prerano potrošiti da izgore kao neki koji su zadnjih godina bili u Dinamu. Mladi treneri uvijek će imati oscilacije, što je potpuno normalno. I Tomićeve i Jakirovićeve momčadi su igrale sjajno, ali su imale i krize. Nije lako voditi Dinamo. Osim što moraš biti prvi, što samo što ne piše u statutu kluba, moraš igrati i atraktivan nogomet jer je zagrebačka publika jako zahtjevna. To se ne može svladati preko noći i treba im vremena.”