HAJDUK je jučer kod Lokomotive pružio još jednu slabu partiju i odigrao 0:0. Za navijače je najveći krivac trener, a novim kiksom Hajduk ponovno gleda u leđa Dinamu. Razlika je jedan bod, ali branitelj naslova ima i utakmicu manje.

Tijekom utakmice trenera Hajduka Damira Burića gađali su bocom, a jasan pokazatelj nezadovoljstva viđen je i nakon utakmice, dok je Burić davao izjave u televizijskom prijenosu uživo. S dijela tribine na kojem su bili Hajdukovi navijači, dok su ih policajci izvodili sa stadiona, mogle su se čuti teške uvrede i psovke uz povike "Otiđi sam, Buriću!"

Nakon takvih reakcija stječe se dojam da je Hajduk u Kranjčevićevoj pregažen i da se Little Eva s Locomotionom barem tri puta javila na razglasu. No splitska momčad sačuvala je mrežu netaknutom, ali to ne umanjuje činjenicu da je još jednom bila negledljiva. Jedna prava šansa Hamze u ranoj fazi utakmice koja nije realizirana i kasnije ništa. U tih nekoliko riječi stane cijela utakmica.

Trener Burić izgubio podršku publike koju zapravo nije ni imao

Malo su kojeg trenera u Hajduku dočekali s tolikim animozitetom kao Damira Burića. Već i prije smjene Oreščanina, a odmah nakon situacije s Krešimirom Gojunom, kad se samo naslućivalo tko bi trebao biti sljedeći trener, reakcije publike bile su poprilično jednoglasne - samo ne Burić! S ponistre se vidjela Malta i Burić je dobio vrlo težak zadatak da podigne momčad. Uspio je doći do dobrih rezultata na početku, pobijedio je i Dinamo, ali simpatije većine navijača nije osvojio, čak ni privremeno.

Negledljiva predstava protiv Libereca prije četiri godine navijačima se vrlo dobro urezala u pamćenje, a ni cijela ta sezona nije bolje završila. Iako je Hajduk u studeni ušao kao vodeći, završio je s ogromna 24 boda manje od Dinama te 16 manje od Rijeke. Tako lošem učinku kumovala je i prodaja igrača u zimskom prijelaznom roku, ali poveznica s ovom sezonom je vidljiva. Doduše, Hajduk nije ušao u studeni na prvom mjestu, ali s ovakvom igrom na njega će se teško vratiti. 

Za Upravu kluba sve je u redu i nema nikakvih većih problema. Naravno da remi kod Lokomotive nije smak svijeta, ali uz ovakvu igru Hajduk će takvih remija upisati još mnogo, i to kod protivnika slabijih no što je bio jučerašnji.

Na početku prvenstva igra se stavljala u drugi plan, bitan je bio samo rezultat kako bi se momčad psihološki digla. No nakon više od tri mjeseca gotovo nikakav pomak nije vidljiv. U ligi u kojoj četiri izrazita favorita relativno lagano pobjeđuju ostale, svaki je prosuti bod preskup i potrebna je brza reakcija.

Što bi donijela eventualna promjena trenera?

Otkad je Hajduk posljednji put bio prvak, odnosno od 2005., malo je koji klub doživio toliko promjena trenera. Brojka stručnjaka koji su vodili momčad je nevjerojatna, a radi se, računajući i Burića, o točno 21 treneru. Neki su, baš kao i Burić, bili na klupi u više navrata, pa je tako Hajduk sveukupno prošao čak 27 promjena trenera. Je li moguće da su svih njih dvadeset i jedan toliki neznalice i da nikako ne mogu biti prvaci?

Godinama unazad Hajduk nije bio niti blizu Dinamu nakon 12 odigranih kola. Zadnji put kad je to bio slučaj trener je bio upravo Burić, a prije toga takvo je stanje bilo samo jednom, u sezoni 2006./07. Naravno, Dinamo sada ima utakmicu manje, ali ne igra protiv nekog fenjeraša, već protiv Rijeke i tu se ne može tek tako unaprijed upisivati tri boda.

Razlika između dvije linije koje možete vidjeti na grafu u svakoj je osim u spomenute tri sezone poprilično velika. Također, prosjek bodova koje je Hajduk osvojio nakon 12 utakmica u svim sezonama od posljednje titule je 21,4. Prošla je sezona bila uvjerljivo najgora s 12 bodova, a sada su na kontu 24 boda, no iako je Dinamo poražen u međusobnom dvoboju, opet mu Hajduk mora gledati u leđa, i to je ono što zapravo najviše "pali" čitavu priču.

Ovaj Hajduk je igrački daleko jači nego u prošlim sezonama, ali i Dinamo je vjerojatno nikad jači. Osim toga, na kraju ove sezone i drugo će mjesto donijeti lijepu nagradu, odnosno kvalifikacije za Ligu prvaka, tako da je možda malo prerano za neke veće potrese.

Hajduku već dugo nedostaje kontinuitet, a sada bi bilo kakvu internu krizu i Rijeka i Osijek uredno naplatili. Trener nije izgubio podršku ni Uprave, a ni igrača (što je možda još i bitnije), pa se postavlja pitanje bi li 28. smjena trenera od posljednjeg naslova uopće značila korak naprijed.

Ludost je stalno raditi istu stvar, a očekivati drugačiji rezultat. To se odnosi na smjene trenera, ali i na Hajdukovu trenutnu igru. Ovako očito ne ide, no samo neke manje prilagodbe u formaciji i izboru igrača mogle bi pridonijeti otvaranju nekih novih opcija u igri, boljem rezultatu, ali i ukupnom dojmu. Takva bi promjena smjenu učinila nepotrebnom, no uvjet je da Hajduk u sljedećim utakmicama pokaže drugačije lice. Rezultatski gledano, Hajduk je imao i puno gorih epizoda, pa je možda vrijeme da se razdoblje od nekoliko loših utakmica u gostima napokon pregrmi.