Foto: Getty Images/Guliver Image

IMA TIH trenutaka u povijesti za koje se točno sjećate gdje ste bili i što ste radili kad su se dogodili. Jedan od njih je i 1. svibnja 1994., dan kad je otišao prema mnogima najveći vozač koji je sjedio u nekom bolidu Formule 1.

Ayrton Senna bio je u to vrijeme najomiljeniji vozač u ovom sportu i jedan od omiljenijih sportaša uopće. Fantastični Brazilac oduševljavao je iz godine u godinu, a po kiši je vozio bolje nego što je itko vozio po suhom.

S 34 godine i tri naslova svjetskog prvaka stigao je na treću utrku sezone u Imolu, u trenutku kad je vodeći u poretku bio Michael Schumacher. Senna je već dulje bio zabrinut za sigurnost vozača, a taj vikend loše je počeo već u petak, kad se na treningu njegov sunarodnjak i učenik Rubens Barrichello gadno razbio. Senna je odmah otišao s treninga izravno u bolnicu i tek kad se uvjerio da je s Rubensom sve u redu, vratio se na stazu.

Sljedećeg dana u kvalifikacijama je poginuo Simtekov vozač Roland Ratzenberger, koji je u zavoju Villeneuve izletio sa staze i zabio se u zid pri brzini od 314 kilometara na sat. Senna je doslovno ukrao jedan od sudačkih automobila na stazi i odjurio u bolnicu da bi od liječnika i prijatelja Sida Watkinsa doznao kako je mladi Austrijanac preminuo.

Watkins je Senni tom prilikom rekao kako je vrijeme da se ostavi utrkivanja, na što mu je Brazilac odgovorio da nikad neće prestati.

"Utrkivanje i natjecanje su mi u krvi. To je dio mene i to je moj život. Ne mogu se zamisliti bez toga", govorio je ranije Senna.

Šokiran Barrichellovom nesrećom i Ratzenbergerovom pogibijom, Senna je, prema izjavama očevidaca, došao u svoju sobu i slomio se. Njegova momčad Williams raspravljala je o tome je li Brazilac uopće sposoban za utrku, ali Senna im je rekao da je sve u redu i pripremao se za utrku s koje je startao s prve pozicije.

Na zagrijavanju uoči starta, Senna je bio gotovo sekundu brži od konkurenata, a nakon toga sreo je svojeg bivšeg velikog rivala Alaina Prosta, koji je bio u mirovini. Pričali su oko pola sata i Senna mu je rekao da moraju nešto napraviti oko sigurnosti u ovom sportu pa su se dogovorili da će se čuti nakon utrke. Senna je ostalim vozačima rekao da moraju ponovno osnovati udruženje pilota Formule 1 te se kao najstariji ponudio da bude predsjednik. Najavio je osnivanje udruge već uoči sljedeće utrke u Monte Carlu.

Takav potresen, Senna je spakirao austrijsku zastavu u Ratzenbergerovu čast i sjeo u bolid. Na startu utrke Pedro Lamy zabio se u bolid JJ Lehta, kojem se automobil ugasio, a ciljnom ravninom razletjeli su se dijelovi bolida. Na stazu je izašao safety car, i to najobičnija Opel Vectra. Pet krugova vozači su se vukli iza obiteljskog automobila koji nije mogao pratiti njihovu brzinu, a na snimci se u jednom trenutku vidi kako Senna dolazi do Vectre i signalizira vozaču da ubrza. To će, navodno, biti jedan od uzroka nesreće jer je zbog premale brzine safety cara, pao tlak u gumama na bolidima.

Čim je Vectra otišla sa staze, Senna je u 6. krugu odvozio najbrži krug, odmah iza Schumachera. A onda je došao taj 7. krug i zavoj Tamburello, koji više nikada neće tako izgledati. Ayrton Senna izletio je iz zavoja pri brzini od 310 kilometara na sat. Telemetrija je pokazala da je kočio nešto manje od dvije sekunde i ubacio u dvije brzine niže te se s 218 kilometara na sat prednjim desnim krajem zabio u nezaštićeni betonski zid.

Sliku na kojoj Sennino tijelo nepomično stoji naslonjeno na jednu stranu bolida zapamtit će svi oni koji su te nedjelje prije 24 godine gledali utrku. Petorica sudaca stajala su oko bolida, ali nisu željeli dirati Sennu zbog mogućih težih ozljeda. Ubrzo su došli liječnici predvođeni Sidom Watkinsom, Senninim prijateljem. Ali, pomoći više nije bilo...

"Na trenutak je otvorio oči. Zjenice su mu bile jako raširene i odmah mi je bilo jasno da je mozak teško stradao. Izvukli smo ga iz kokpita i dok smo ga spuštali na tlo, izdahnuo je. Stvarno nisam religiozan tip, ali kao da sam osjetio da mu je u tom trenutku duša izašla iz tijela", rekao je Watkins.

Senna je helikopterom prevezen u bolnicu. Već je u zraku bio priključen na aparate, a nakon što je dvaput oživljen, jedan od najboljih vozača svih vremena proglašen je mrtvim u 18 sati i 40 minuta.

Kasnijim istraživanjima utvrđeno je da je Sennin mozak gotovo sigurno prestao raditi odmah nakon udarca. Prednji desni kotač u trenutku udarca odvojio se od bolida i pogodio ga u prednji dio kacige. Glava mu je od siline udarca trznula u naslon, što je uzrokovalo daljnje ozbiljne frakture lubanje. Uz sve to, dio prednjeg ovjesa probio je kacigu, a jedna šipka ušla mu je u glavu iznad desnog oka. Bilo koja od ovih triju ozljeda bila je dovoljna da ga na mjestu ubije.

Službeno nitko nikada za Senninu smrt nije odgovarao, iako je najvjerojatniji uzrok nesreće puknuće letve volana netom prije udarca, zbog čega Senna nije mogao izbjeći zid. Svi ljudi iz Williamsa zaduženi za dizajn bolida oslobođeni su krivnje.

"Nema sumnje da je letva volana bila loše dizajnirana. Na njoj smo otkrili tragove zamora materijala i ona bi popustila prije ili poslije. Pitanje je jedino je li pukla tijekom ili prije nesreće, no to nikad nećemo doznati, kao ni što se zapravo dogodilo. Osobno si nikada neću oprostiti njegovu smrt i zauvijek ću se smatrati odgovornim", napisao je u svojoj knjizi Williamsov dizajner Adrian Newey.

Britanac je dodao kako smatra da je Senni zapravo pukla guma, a Nelson Piquet je rekao da je Brazilac bio pod golemim stresom zbog problema s djevojkom Adriane Galisteu te zbog Barrichellove i Ratzenbergerove nesreće. Tehnički direktor Williamsa Patrick Head uvijek je tvrdio da je Senna pogriješio.

Nakon Sennine pogibije, izgled zavoja Tamburello je promijenjen i zavoj je postao mnogo sporiji. Osnovana je i udruga koju je Senna zagovarao, a u Formuli 1 sigurnost je zauvijek podignuta na višu razinu.

Na ulice Sao Paula izašlo je oko tri milijuna ljudi kako bi se oprostili od svojeg sugrađanina. Brazil je proglasio tri dana žalosti, a svijet se nikada nije do kraja pomirio sa smrću genijalnog Brazilca.

"Osjećaj opasnosti vrlo je uzbudljiv i izazovno je pronalaziti nove opasnosti. Jednom sam u Monte Carlu već imao pole position. Bio sam pola sekunde brži od svih, a onda i sekundu. Odjednom sam imao za dvije sekunde brže vrijeme od konkurenata, uključujući i momčadskog kolegu koji je vozio isti bolid. U jednom sam trenutku shvatio da više ne vozim svjesno. Vozio sam oslanjajući se na čisti instinkt, kao da sam u nekoj drugoj dimenziji. Htio sam još više, još brže. Odavno sam prešao sve limite, ali i dalje sam se tjerao da budem još brži", izjavio je jednom prilikom Ayrton Senna.

Veliki Ayrton. Čovjek iz druge dimenzije.