Čovjek koji je 17-godišnjeg Mandžukića nudio Hajduku: "Nisu ga htjeli ni pogledati"

Čovjek koji je 17-godišnjeg Mandžukića nudio Hajduku: "Nisu ga htjeli ni pogledati"
Foto: Petar Galebov/PIXSELL

MARIO MANDŽUKIĆ doživio je spektakularan doček u svom gradu nakon povratka sa Svjetskog prvenstva. U Slavonskom Brodu dočekalo ga je čak 20 tisuća ljudi pred kojima je hrvatski napadač zapjevao s Miroslavom Škorom i izazvao delirij. 

Povodom Mandžinog povratka u rodni grad, njegov nekadašnji trener prisjetio se detalja s početka njegove karijere. 

Šimo Buzov, prvi čovjek slavonskobrodskog Željezničara, ispričao je svoje sjećanje na Mandžukića iz vremena dok je kao 17-godišnjak igrao na posudbi u tom klubu iz svoje Marsonije. 

"Krenuo je u Marsoniji, ali je na polusezoni bio poslan u Željezničar. Kada su ova dva kluba igrala prijateljsku utakmicu, pobijedio je Željo, a Mandžo je razbio Marsoniju koja ga je htjela odmah vratiti u svoje redove, no već je bila obavljena registracija pa je tu polusezonu morao odigrati u Želji", prisjetio se Buzov za portal SBPlus
 
Kad se počelo razgovarati o Mandžukićevom transferu, njegov otac tražio je pomoć prijatelja. 

"Vezan sam uz Hajduk i logično je bilo da ga pokušamo poslati na jug. Oca Matu nije zanimao Hajduk kao Hajduk, nego budućnost njegova sina. Na moju žalost, Hajduk ga nije želio ni pogledati", rekao je Buzov. 

Neki možda to ne znaju, ali Mandžukić je na početku igrao u obrani, no uporno je želio igrati u napadu. Bio je i nestašan pa je brzo dobio nadimak Đilkoš. 

"Znao je igrati jednu utakmicu, pa drugu i onda treću neće. Onda se otac Mate zaleti s tribina, a Mario preko ograde igrališta pobjegne. U jednom trenutku je čak želio napustiti veliki nogomet i počeo je nešto malo trenirati mali nogomet, no, srećom, došlo je do preokreta", rekao je Buzov. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prisjetio se kako je danas prvi napadač Hrvatske na treninge putovao iz naselja Mikrorajon do Željinog stadiona na starom poni biciklu koji mu je ukraden. 

"Kupili smo mu novi kako bi mogao dolaziti na treninge. U to doba sam mu isplaćivao stipendiju od 1250 kuna. Nije od toga ništa vidio. Sve je to sjedalo na račun, a od tih je novaca živjela čitava obitelj. Drago mi je što Mario nikada nije zaboravio odakle je došao i kako je završio. I sve nam to vraća."
  
"Valjda je sva ona buntovnost iz mladosti morala postojati da bi izrastao u ovo što je danas. Velikog nogometaša i još većeg čovjeka", zaključio je. 
 

 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara