HRVATSKA rukometna reprezentacija je protiv Crne Gore doživjela jedan od najtežih poraza u svojoj povijesti. Olimpijski i svjetski prvak u dugoj i slavnoj prošlosti imao je i ogromnih crnih rupa, bolnih i rezultatski golemih podbačaja, ali kako smo napisali odmah nakon šoka protiv Crne Gore, te su se katastrofe događale isključivo u dvobojima s ekipama koje su u tom trenutku pripadale svjetskom vrhu.

Crna Gora je dobra i žilava ekipa, ali je i reprezentacija koja se nikad do sada nije uspjela plasirati u drugi krug nekog velikog natjecanja i kojoj je pobjeda protiv Hrvatske najveća u njezinoj povijesti. S obzirom na kaos na ovom Euru i činjenicu da o sastavu koji će igrati više odlučuju liječnici i PCR testovi nego izbornik Horvat, naravno da je bilo iluzorno očekivati da u igri Hrvatske postoje automatizmi, uigrane kombinacije i jasan cilj.

Horvat je počeo pripreme s jednim sastavom, a na Euru mu igra jedan totalno drugačiji s nekoliko igrača koji su na parket stigli iz višegodišnje reprezentativne mirovine bez dana treninga i uigravanja s ostatkom ekipe. No, to ne smije i ne može biti alibi za ono kako je Hrvatska izgledala protiv ni po čemu posebne Crne Gore.

U igri Hrvatske nije valjalo baš ništa. U napadu se srlja bez ideje i plana, vanjski šut ne postoji već nekoliko godina, krila su u kutevima terena samo gledala utakmicu, a Pešić na golu nije mogao obraniti ni lopte koje bi ga slučajno pogodile. Također, obrana je bila neuigrana, nekompaktna i propusna.

Crna Gora ogolila je sve hrvatske mane i probleme 

Crna Gora je solidna ekipa, ali hrvatski rukometaši su je učinili da izgleda poput Francuske iz njenih najboljih dana. To se jednostavno nije smjelo dogoditi. Jasno da ekipa poput Hrvatske, kojoj su nositelji golobradi mladići i debitanti na velikim natjecanjima, ima pravo na jedan loš dan, ali poraz je jedna stvar, a nepojavljivanje na utakmici i rasprodaja ugleda je nešto sasvim drugo.

Ne možemo znati što bi bilo i kako bi Hrvatska izgledala da je u sastavu bio Marko Mamić, jedan od rijetkih igrača koji jednako dobro može igrati i napad i obranu. Vanjski šut protiv Crne Gore nije postojao, a svi se još sjećamo njegovih devet golova Španjolskoj u četvrtfinalu SP-a 2017.

Svih devet je bilo s vanjskih pozicija. Obrana na čelu s ‘’umirovljenikom’’ Jakovom Gojunom, koji je na Euro došao direktno iz Indexovog studija, pucala je po svim šavovima, a prema dostupnim statističkim podacima lako je vidjeti da je Marko Mamić igrajući za Leipzig ove sezone jedan od boljih obrambenih igrača Bundeslige.

Mamić i Duvnjak najviše fale Horvatu i Hrvatskoj

Ne kažemo da bi s Mamićem Hrvatska sigurno pobijedila Crnu Goru, ali sigurni smo da bi igra i rezultat bili drugačiji i ugodniji te da je njegov izostanak uz onaj Domagoja Duvnjaka najveći hendikep za Hrvoja Horvata. 

Mamić je ‘’zatočen’’ u hotelu u Zagrebu jer je i on par dana prije početka Eura dobio pozitivan test. S Markom smo komentirali poraz protiv Crne Gore i pitali ga ima li Hrvatska uopće ikakvih šansi za polufinale. Naravno, najprije smo ga upitali za zdravlje.

‘’Dobro sam. Bolje se osjećam, mada sam i dalje pozitivan. Svi smo u jednom hotelu u Zagrebu u izolaciji gdje čekamo negativne testove kako bi eventualno krenuli u Mađarsku i priključili se reprezentaciji. Ni sam ne znam što se više događa i kakva su pravila EHF-a.

Koliko znam, nalaz mora biti negativan i nakon pet dana nova dva PCR testa također moraju biti negativna da bi igrač dobio pravo nastupanja. U ovakvim uvjetima, gdje smo u izolaciji, bez treninga, ne znam kako netko misli da je moguće vratiti se na teren’’, rekao nam je Mamić, a onda smo se dotaknuli susreta s Crnom Gorom.

''Teško mi je reći što se dogodilo''

Mamić nam je rekao da je poraz bio težak, šokantno visok, ali da je u neku ruku bio i očekivan.

‘’Lako je sad reći da sam možda i očekivao da se ovako nešto dogodi. Vjerovao sam da možemo, ali u rukometu je sve moguće. Crna Gora je odlična ekipa, a mi smo stalno rotirali kroz cijeli turnir. Ruku na srce, teško je bilo očekivati da se bez treninga i prave forme s toliko izmjena u ekipi može odigrati na visokoj razini.

Teško mi je reći što se dogodilo, nisam s ekipom i ne znam kakvo je stanje u momčadi, ali vjerujem da su se momci pripremili i znam da su htjeli pobjedu. No ne smijemo zaboraviti da Crna Gora ima niz odličnih igrača. Golman Simić je jedan od najboljih vratara Bundeslige, Branko Vujović je jedan od najboljih šutera Bundeslige, a vidjeli smo što može i što zna Vasko Ševaljević.

Naravno da smo mi Hrvatska i da uvijek moramo ići na pobjedu, ali oni nisu nikad bili jači i u boljoj situaciji, a mi nikad u goroj. Zato je na neki način ovo bilo i očekivano, iako treba biti iskren i reći da je taj poraz jedan od najtežih u našoj povijesti’’, rekao nam je Mamić.

''Tužan sam i razočaran što nisam s reprezentacijom''

Pitali smo Mamića koliki je hendikep za Hrvatsku njegov izostanak i smatra li da je mogao donijeti prevagu i u obrani i u vanjskom šutu.

‘’Da, nije bilo vanjskog šuta, ali vanjski šut ne dolazi sam od sebe, on je plod dobre igre cijele momčadi. Nama je nedostajao šut, igra na krila, kvalitetna igra na pivota. Jednostavno, falilo je sve. Osjećam se tako glupo, razočarano i tužno što ne mogu pomoći. No, što je tu je.

Momci se sad ne smiju predati protiv Danske i nikako ne smiju misliti da ih čeka neka katastrofa. To bi tek bilo pogubno. Nek se opuste, nek uživaju u utakmici s prvim favoritom za zlato i neka ne misle o tome tko stoji s druge strane terena. Realno, Danci u ovoj utakmici mogu izgubiti puno više nego mi.

Treba igrati opušteno, ali i maksimalno ozbiljno i nadati se čudu i nekom kiksu Danske. Situacija je teška, ali dok god teorija postoji, treba se nadati. Momci su gladni uspjeha i vjerujem da će protiv Danske izgledati puno bolje nego protiv Crne Gore’’, za kraj će hrvatski reprezentativac.