HRVATSKA je u drugom kolu grupne faze Europskog prvenstva remizirala s Česima (1:1). Time je ostala u igri za prolazak skupine, ali će joj trebati pobjeda u zadnjem susretu protiv Škota.

Nakon groznog prvog poluvremena rezultat je i više nego dobar, ali dojam je jako loš. Zlatko Dalić napravio je dvije velike greške u pripremi i vrlo lako je već u prvom poluvremenu mogao izgubiti utakmicu.

Hrvatska je izgledala onako kako bi Latvija trebala izgledati protiv Hrvatske. Ovo što igra je slučajan nogomet

Možda je najtočniji opis utakmice dao Modrić: "Ostaje gorak okus. Nadali smo se pobjedi, nažalost nismo došli do nje. Loše smo ušli u utakmicu, neorganizirano. Vratili smo se u drugom dijelu, ali to nije bilo dovoljno. "

Ključan izraz ovdje je "gorak okus". Remi je u ovom formatu čak i solidan rezultat, ali igra kojom ga je Hrvatska osvojila bila je užasna. Smije se izgubiti i smije se loše igrati. Ali se ne smije dogoditi da trećinu utakmice Hrvatska protiv Češke izgleda onako kako bi u normalnim uvjetima protiv Hrvatske izgledala "neka Latvija". Sabijeni u svojih 30 metara, bez ijedne opcije za izlazak i bez mogućnosti da uspori suparnika koji navaljuje, osvaja druge lopte i zadržava pritisak. 

Činjenica da su Česi tako hrabro ušli u utakmicu i da su u fazi napada igrali s četiri napadača raspoređena oko hrvatske zadnje linije govori o tome kako danas suparnici doživljavaju momčad Zlatka Dalića i koliko respekta imaju prema njenim igrama i rezultatima u zadnje tri godine. 

Hrvatska je na kraju učačkala bod, ali je veći dio utakmice izgledala neorganizirano, nelogično i anemično. Prema naprijed Hrvatska na ovu koncentraciju kvalitete uvijek može nešto kreirati ili zabiti, ali nema nikakvih sustavnih rješenja, ciljanih zona u kojima traži višak ili ritam napada. A činjenica da je momčad koja je klasu ispod nje ušla u zadnju trećinu terena 50 puta dovoljno govori o tome koliko je efikasno reagirala na suparnika i njegov stil. Nogomet reprezentacije je nepovezan u svim fazama, većina igrača igra u kontekstu u kojem se ne osjećaju ugodno, a Dalić prečesto radi i ponavlja očite greške. Hrvatska, ukratko, igra slučajan nogomet. Nogomet bez sustava i ideje, nogomet u kojem dominiraju individualna inspiracija i povremeni bljeskovi.

Kockanje s Brozovićem bez ikakvog smisla

Jedna od promjena je bila u veznom redu gdje je Hrvatska počela bez Brozovića. Bila je to prva ozbiljna utakmica u kojoj ga je Dalić ostavio na klupi još od Svjetskog prvenstva u Rusiji i četvrtfinalnog dvoboja s domaćinom. Takva odluka bila je nelogična iz više razloga i, nažalost po Dalića, suparnik je sve to otkrio u prvom dijelu. O opasnosti tog poteza pisali smo prije utakmice.

Češka je momčad koja napada isključivo tako da opterećuje suparničku liniju s puno igrača. Jako se oslanjaju na centaršut i osvajanje drugih lopti. Zašto je Dalić odlučio početi bez veznjaka koji je u tom segmentu daleko najbolji hrvatski igrač, ostaje misterij. Osim toga, bez dodatnog veznog igrača krila moraju u puno većoj mjeri pomagati Kovačiču i Modriću u sredini terena. To je Česima ostavilo puno prostora na bokovima gdje su njihovi bekovi s krilima često kreirali 2 na 1 situacije protiv Gvardiola i Vrsaljka. Hrvatskoj je strahovito nedostajao igrač viška u obrani i vrlo lagano je dozvoljavala suparniku ulazak u zadnju trećinu terena.

I Dalić i igrači suglasni su u ocjeni utakmice, posebno prvog poluvremena. Probleme je dobro objasnio Modrić: "Ostaje gorak okus. Nadali smo se pobjedi, nažalost nismo došlo do nje. Loše smo ušli u utakmicu, neorganizirano. Vratili smo se u drugom dijelu, ali to nije bilo dovoljno." 

"Prvo poluvrijeme je bilo loše, nismo bili na nivou. Gol smo dobili iz dvojbenog penala, ali bolje nismo ni zaslužili u prvom dijelu. Česi su mi izgledali agresivniji od nas, kao da su išli 200 na sat", dodao je Vlašić.

Statistika ulaska u zadnju trećinu terena i šesnaesterac govori sve što se treba znati o obrambenoj izvedbi Hrvatske.

Nedostatak Brozovića osjetio se i u napadu. Modrić i Kovačić imaju naviku dolaziti po loptu u krilo stoperima. Bez Brozovića su postavljeni još dublje na terenu, zbog čega Hrvatska u prvoj fazi izgradnje napada ima šest ili sedam igrača ispred lopte. Naravno da se to osjeti prema naprijed gdje nedostaje igrača i nije nikakvo čudo da igraču na lopti nedostaje rješenja.

Zašto je Dalić vodio Budimira na prvenstvo?

Dalić je protiv Češke još jednom odlučio staviti Rebića u vrh napada. I dok smo protiv Engleske pisali zašto takva odluka u teoriji ima smisla, u ovom susretu je teško naći ikakvu logiku.

Protiv ovakve momčadi puno bolje bi legao Petković koji je sposoban spustiti se po loptu i ponuditi kao opcija Modriću i Kovačiću ispred kojih je stalno bio postavljen blok od trojice čeških igrača. Rebić je u prvih deset minuta tri puta napravio tehničku grešku i propustio razigrati suigrače. Jednostavno nije taj profil igrača, to mu nije forte i nije pošteno od njega tražiti da igra toliko izvan svoje komfor zone. Ako Petković iz nekog, javnosti možda nepoznatog razloga, nije mogao biti rješenje od početka, onda je to bio Ante Budimir. 

Napadač Mallorce ove sezone bio je jedan od najdominantnijih napadača u zraku u čitavoj Europi. Prema SofaScoreu, bio je treći napadač La Lige po broju osvojenih zračnih duela (4.5) i 15. u ligama Petice. Po uspješnosti u njima (60%) bio je još bolji - drugi u La Ligi i 13. u ligama Petice.

Hrvatska, u nemogućnosti da poveže svoje redove, u prvom je poluvremenu nabila čak 30 dugih lopti, a Rebić nije osvojio nijedan zračni duel od tri u koliko ih je ušao. Također, ako se ideja u završnici svela na centaršut (18 tijekom utakmice), onda je i tu Budimir logičniji izbor. Ako je u nekoj utakmici i situaciji bio potreban Daliću, to je sada. A ako mu ni tu nije dao šansu, onda se postavlja pitanje zašto ga je uopće vodio na Europsko prvenstvo. Podatak da nijedan od sedam centaršuteva u prvom dijelu nije pronašao metu jako je indikativan. Hrvatska je ulazila u završnicu s premalo igrača, a jedini dominantan skakač u prednjoj liniji je Ivan Perišić. 

Zamjene donijele dimenziju više

Dalić je, sasvim opravdano, na poluvremenu umjesto Brekala i Rebića uveo Petkovića i Ivanušeca. Tu je došla do izražaja češka slabost koja se dala naslutiti već u prvom dijelu. Vrlo su agresivno izlazili u visok blok i tjerali su Hrvatsku da odigra pas na bok gdje im je lakše izvršiti pritisak. To je iza leđa Součeka i Holeša, dvojice čeških veznjaka, ostavilo veliki prostor. 

U 32. minuti se češki zid prvi put sustavno izigrao. Kovačić je prišao po loptu i navukao na sebe pritisak. Gvardiol mu se otvorio na lijevom boku i dobio loptu odakle je imao čistu liniju pasa dijagonalno prema sredini terena, u zonu "desetke". Tamo se spustio Brekalo i otprve proigrao Rebića, ali je lopta bila presnažna.

Uvođenjem Petkovića, Hrvatska je uz Kramarića dobila drugog igrača koji se može i zna uvlačiti iza leđa suparničkoj veznoj liniji. Kramarić je iz te zone dao Perišiću loptu za gol, a i u prvom poluvremenu je nekoliko puta fino povezao linije. Hrvatska je u nastavku prodisala u posjedu i lakše je prenosila loptu na suparničku polovicu. U drugom dijelu je odigrala manje dugih lopti, a povećanje točnosti od čak 34% (71 u odnosu na 37) govori o tome da duge lopte više nisu služile kao očajničko rješenje protiv češkog pritiska. Hrvatska je u drugom dijelu imala i veći posjed, skoro duplo više udaraca i nekoliko dobrih šansi. 

Ipak, ni drugo poluvrijeme nije bilo ni po čemu izvanserijsko. Činjenica da smo i time postali barem djelomično zadovoljni svjedoči o kvaliteti igre hrvatske reprezentacije, ali to je logičan produkt slučajnog nogometa koji reprezentacija igra već tri godine.

Pobjeda protiv Škotske trebala bi biti dovoljna za prolaz u iduću rundu. Bilo je bitno upisati prvi bod koji bi mogao dignuti momčad iz apatije u kojoj izbornik i stožerni igrači češće govore novinarima kako da rade svoj posao nego jedni drugima. S tog aspekta sve je još uvijek otvoreno, ali Modrić je u samo dvije riječi opisao utakmicu - gorak okus. I, dodat ću, slučajan nogomet.