HRVATSKA reprezentacija već je u prvom mini ciklusu kvalifikacija napravila ogroman korak prema Svjetskom prvenstvu. Pregazila je Gibraltar sa 7:0, a onda je i protiv Češke kao glavnog konkurenta odigrala sjajnu utakmicu i ispratila je iz Osijeka s pet komada u mreži.

S obzirom na to da je gol-razlika prvi kriterij u slučaju istog broja bodova, Hrvatska je u fenomenalnoj situaciji. Uvjerljive pobjede protiv Farskih otoka i Gibraltara te šest bodova protiv Crne Gore gotovo će joj sigurno donijeti direktan plasman na Mundijal. Hrvatska je protiv Češke igrala točno kako treba protiv ekipa tog ranga, ali koliko god fenomenalno izgledalo stanje na tablici, ove dvije utakmice nam nisu previše toga rekle o Hrvatskoj.

Turboofenzivna Hrvatska

Ante Budimir startao je u vrhu napada. Na krilima su bili Andrej Kramarić i Ivan Perišić, dok su u veznom redu igrali Luka Modrić i Petar Sučić, a ispred njih je bio Mario Pašalić. Iako je na papiru to djelovalo kao 4-2-3-1 Hrvatske, u stvarnosti je izgledalo puno drugačije.

Pašalić je i po navikama i po zonama u kojima djeluje puno više drugi napadač nego vezni igrač. Kramarić i Perišić često su ulazili u sredinu i zatvarali centaršut, a i Joško Gvardiol i Josip Stanišić dizali su se visoko na bekovima.

Hrvatska je u suštini veći dio utakmice igrala u 4-2-4 formaciji gdje je u potpunosti sabila suparnika u njegov šesnaesterac. S četiri napadača koji opterećuju zadnju liniju, s bekovima koji nadiru iz drugog plana i s igračima koji već dugo igraju zajedno i sjajno se razumiju, bilo je pitanje kada i koliko često će češki blok puknuti.

Dugo smo zazivali ovakvu Hrvatsku. Sad smo je vidjeli

Dugo vremena se zazivala ovakva Hrvatska, posebno u kvalifikacijskim utakmicama protiv suparnika koji nisu bezopasni, ali su talentom ipak inferiorniji. Hrvatska je bila hrabra, proaktivna, tražila je i preuzimala i rizik i odgovornost u igri.

Jedino pitanje s ovakvim gardom bilo je kako će Hrvatska izgledati po izgubljenoj lopti, posebno bez izrazitog brzanca na stoperskim pozicijama koji može braniti dubinu. No, momčad je bila kompaktna, zadnja linija se maksimalno približila prednjoj i Hrvatska je u kontrapresingu bez problema uzimala loptu.

Time je olakšan posao i Modriću koji više nije trkački na razini na kojoj je bio prije desetak godina, ali gotovo je nevjerojatno s koliko je više tempa Hrvatska igrala u odnosu na suparnika iako je imala praktički samo dva vezna igrača.

Dalić nastavlja misiju iskupljenja nakon Eura, ali ponavlja se neshvatljiva greška

Nakon razočaravajućeg Europskog prvenstva, na kojem Hrvatska nije uspjela proći među 16 najboljih momčadi, Zlatko Dalić se susreo s jačim kritikama nego ikad dosad u svojem izborničkom mandatu na klupi Hrvatske.

Tada su se i javnost i struka pitali je li magija nestala i je li vrijeme za promjenu, ali sve ono što pokazuje nakon turnira sugerira da je i dalje daleko najbolje rješenje za ovu generaciju. U Ligi nacija napravio je djelomičnu smjenu generacija, a igrači poput Sučića, Baturine, Marca Pašalića, Franje Ivanovića i Luke Vuškovića imaju sve ozbiljniju ulogu u reprezentaciji.

Francuska je za jedan gol bila bolja u četvrtfinalu pa je Hrvatskoj zamalo izmaknuo novi plasman na Final four, ali je u zadnjih godinu dana izgledala nemjerljivo bolje nego u Njemačkoj u ljeto prošle godine. Reprezentacija je počela igrati i u 3-5-2 formaciji, za koju se pokazalo da može biti jako vrijedna opcija i šteta je ako je izbornik već odustao od nje.

Ono što je Dalićev najveći forte, a to je man management, i ovdje je došao do izražaja. Nakon svih uspjeha, hrvatska reprezentacija je i dalje nevjerojatno homogena zajednica, a stara kičma momčadi jednako je gladna kao i oni koji su tu došli jučer.

Svi plusevi na stranu, na susretu protiv Češke ponovila se greška na koju se Hrvatska već opekla. Nema nikakvog smisla da Luka Modrić, koji je u reprezentaciji blago ispodprosječan izvođač penala (73%), bude ispred Kramarića koji je jedan od najboljih u Europi za to i puca ih blizu 90% ili Budimira koji ih puca s točno 90% uspješnosti.

Nogometna utakmica nije savršeno predvidiva niti se svaki scenarij može uigrati unaprijed. Instinkt i emocija u datom trenutku igraju veliku ulogu, ali činjenica da Modrić i dalje puca penale je primjer bespotrebnog, a potencijalno i štetnog robovanja veličini. To se Hrvatskoj moglo obiti o glavu već na Euru protiv Italije.

Što nas je ovaj ciklus naučio o hrvatskoj? Ništa previše

Hrvatska je u kvalifikacijama za Mundijal startala s dvije pobjede i 12 golova. Konačno smo vidjeli koliko dobra i poletna može biti onda kada ne bježi od uloge favorita, već kada traži nadigravanje u svakoj fazi utakmice.

No, ove dvije pobjede su nam rekle jako malo o hrvatskoj u kontekstu Svjetskog prvenstva. Ključ reprezentativnog nogometa je dobra adaptacija, kako na suparnika, tako i na kontekst u kojem se ona igra i kako se odvija.

Protiv boljih reprezentacija i u utakmicama s većim ulogom, Hrvatska neće moći igrati ovako otvoreno i za očekivati je da će se u sredinu terena vratiti Mateo Kovačić koji će stabilizirati posjed i geometriju igre.

Do Svjetskog prvenstva Hrvatska ima samo šest službenih utakmica, od čega su tri protiv amatera u vidu Gibraltara i Farskih otoka, a dvije su protiv Crne Gore, reprezentacije iz trećeg ili četvrtog europskog ešalona. Nedostatak natjecateljskog podražaja do početka turnira bit će veliki problem hrvatskoj, ali i svim drugim nacijama.