Dan kad je Hrvatska bila najbolja na svijetu
Foto: Getty Images / Guliver image
"NAJBOLJI smo na svijetu, moji igraču najbolji su na svijetu! Toga još nije bilo i nikada neće biti! Oni su genijalci!" govorio je nakon pobjede nad Njemačkom u finalu SP-a 2003. Lino Červar, trener koji će hrvatski rukomet povesti u neslućene visine sljedećih godina.
Možda je tom izjavom bacio i prokletstvo, jer Hrvatska više nikada nije uspjela doći do svjetskog zlata. Prije nekoliko dana ekipa Željka Babića bila je sedmerac do finala SP-a u Francuskoj, ali nisu uspjeli. Červar bi trebao nastaviti posao i pozabaviti se svojom davnom, kultnom izjavom.
Nova era u hrvatskoj rukometnoj reprezentaciji počela je SP-om u Portugalu. Momčad Josipa Milkovića sedam godina nije osvojila nijednu medalju, a onda ju je preuzeo Lino Červar i s njom nanizao devet polufinala na deset velikih natjecanja. Ekipa bez Bašića, Ćavara, Saračevića, Bilića, ali s novim zvijezdama poput Vorija ili Lackovića, počela je svoj dugi put. Kad su rukometaši odlazili u Portugal, cilj je bio "samo da izborimo Atenu" (Olimpijske igre 2004.), a oni su se vratili sa zlatom oko vrata. Za Hrvatsku su tada igrali: Vlado Šola, Valter Matošević, Mario Kelentrić, Nikša Kaleb, Renato Sulić, Ivano Balić, Božidar Jović, Blaženko Lacković, Vedran Zrnić, Igor Vori, Davor Dominiković, Mirza Džomba, Tonči Valčić, Slavko Goluža, Denis Špoljarić i Petar Metličić.
Nitko nije očekivao zlato nakon poraza od Argentine
No gotovo nitko nije vjerovao u takav rasplet nakon prve utakmice, u kojoj nas je porazila Argentina. Ždrijeb nam je dodijelio Francusku, Rusiju, Mađarsku, Saudijsku Arabiju i Argentinu, s kojom smo otvorili prvenstvo. I doživjeli šok, poraz 30:29. Protiv slabašnih Argentinaca imali smo 18:13 na poluvremenu, 14 minuta prije kraja plus šest, ali smo na kraju minimalno poraženi. Od rukometaša su tada svi dignuli ruke, a oni su se okrenuli utakmici sa Saudijskom Arabijom. Ni tu nije bilo sve glatko, ali je ubilježena prava pobjeda - 25:18. Zatim su došli jaki Rusi i povratak Hrvatske u život. U teškoj utakmici slavili smo 28:26. Posebno se iskazala čvrsta 3-2-1 obrana sa Špoljarićem na prednjem i fenomenalnim Matoševićem na vratima. Najbolji strijelac s pet pogodaka bio je sadašnji izbornik Goluža i nakon te pobjede vratila se nada da ćemo se možda dokopati Olimpijskih igara.
Metličić srušio Mađare
Drugi krug osigurali smo nevjerojatnom pobjedom nad Francuzima 23:22 i navijačima se probudila nada da rukometaši mogu do finala. Prvi strijelac Hrvatske bio je Petar Metličić s pet pogodaka, četiri je postigao Blaženko Lacković, dok su na golu bili sigurni Šola i Matošević. Već dobrano izmorenim Červarovim igračima posljednja prepreka u skupini bila je Mađarska. Ni tu nije moglo bez drame, ali smo na kraju slavili 30:29 i to pogotkom Pere Metličića desetak sekundi prije kraja.
Pala je Danska, Hrvatska je - hit!
U prvoj utakmici drugog kruga čekali su nas Egipćani, a pobjedom 29:23 širom smo otvorili vrata prema polufinalu Svjetskog prvenstva. Egipat je za razliku od Rusije, Francuske i Mađarske bio puno lakši protivnik pa su naši u jednom trenutku imali i 12 golova prednosti. U sljedećoj utakmici protiv Danske rukometaši su pokazali da su hit Svjetskog prvenstva. Danci su igrali sjajan turnir, ali Hrvatska ih je razbila.
Završilo je 33:27 i Hrvatska je izborila polufinale. Dansku smo zaustavili brzom i čvrstom 3-2-1 obranom, što nam je nakon prvog dijela osiguralo prednost 19:11. Do kraja utakmice Hrvatska je smireno održala prednost, a najviše su se istaknuli Šola s 20 obrana i Metličić s 10 pogodaka. Ulaskom među četiri najbolje vrste na svijetu, hrvatski rukometaši osigurali su plasman na OI. Ali u tom trenutku to nije nikoga zanimalo, svi su mislili o Španjolskoj i sanjali o finalu.
U borbu za svjetsko zlato ušle su četiri europske reprezentacije: Francuska, Njemačka, Španjolska i Hrvatska. Najmlađa reprezentacija na turniru uoči polufinalne utakmice, s do tada neporaženim Španjolcima, postala je hit Svjetskog prvenstva. Malo je tko vjerovao kako Hrvatska ima šanse protiv iskusne Španjolske, a još je nevjerojatniji bio tijek utakmice koja je gledatelje ostavljala bez daha.
Španjolcima zabijali iz svlačionice
U susretu punom preokreta Španjolci su u prvom poluvremenu imali prednost od šest golova i navijači su se pomirili s porazom. No Lino Červar nije dopustio opuštanje. U drugom poluvremenu Červar je u napad postavio Golužu, Metličića i Valčića i krenulo je bolje, ali tek 15-ak minuta prije kraja utakmice Hrvatska je došla u priliku za izjednačenje. Šola je zaredao nekoliko dobrih obrana, a Džomba i Metličić zabili su za vodstvo. Upetljali su se i suci koji su prekinuli hrvatski napad, a Španjolci su smanjili rezultat, da bi Romero pet sekundi prije kraja zabio za 26:26. Uslijedili su šokantni produžeci...
Nakon prvog produžetka Hrvatska je imala gol prednosti, a u drugom je Džomba sa sedam metara izjednačio i spriječio pobjedu Španjolske. Napeto je bilo i u drugim produžecima, igralo se "gol za gol", a posljednje četiri minute Červar je na terenu imao igrača manje. Tada je zabljesnuo Lacković koji zabija za +2 Hrvatske, a Šola je ohrabrio suigrače novom obranom. Masip je izjednačio na 37:37, ali Španjolska je izgubila loptu u napadu i tu je bio kraj. Lacković i Kaleb postavili su 39:37 i donijeli Hrvatskoj finale.
"Ne znam ni što reći o toj utakmici, bili smo u nekom transu, u nekom svom ludom filmu. Zaista ne znam kako smo uspjeli tada pobijediti. Nismo mi bili programirani za utakmice koje odlaze u produžetak. Bili smo premoreni, zgaženi, visjeli smo cijelu utakmicu. Uništilo nas je stizanje njihove goleme prednosti. Gubili smo, pa smo vodili, pa su se oni vraćali. Sjećam se jedne sulude Matoševićeve obrane. Čudna i strašna utakmica je to bila", prisjetio se za Index Mirza Džomba.
"Bila mi je to vjerojatno najbolja utakmica u životu. Igrao sam u transu. Znate onaj osjećaj kad ste uvjereni da će sve što šutirate završiti u golu. Takva je to večer bila. Kako bi rekao moj prijatelj Saračević, bila je to večer kad zabijaš i iz svlačionice'', kazao je za Index Slavko Goluža.
Hrvatska na tronu
Tko je tek mogao predvidjeti ishod finalnog susreta s Njemačkom, još jednom neporaženom momčadi kojoj je samo tadašnja Jugoslavija uspjela uzeti bod. U polufinalu su s golom razlike uspjeli svladati jaku Francusku i u finale su ušli samouvjereno, ali opet oprezno.
Nijemci su bolje otvorili utakmicu i vodili sve do 9. minute, kada su naši poveli. Tijekom cijele finalne utakmice Hrvatska je bila bolja, vodili su i 3-4 razlike. Nijemci su uz pomoć sudaca stizali rezultat, ali suci nisu mogli sami, a Nijemci nisu uspijevali zadržati vodstvo dulje od dvadesetak sekundi. Na poluvrijeme smo otišli s dva gola prednosti. U nastavku je Nijemce izluđivao Vlado Šola svojim obranama, a onda su suci dosudili nekoliko sedmeraca protiv Hrvatske za izjednačenje. Jović i Džomba zabijaju, a Lacković ponovo s posljednja dva gola postavlja konačnih 34:31 za prvo svjetsko zlato.
Početak nove generacije
Bio je to nevjerojatan uspjeh hrvatskog rukometa i hrvatskog sporta koji je označio novo vrijeme, eru Line Červara i ekipe koja je postala rukometna velesila.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati