SAMO tri godine nakon što je zbog ritualnog klanja pijetla na centru Poljuda pred susret polufinala Kupa kupova protiv Tottenhama UEFA kaznila Hajduk (igranjem prve iduće domaće europske utakmice na stadionu barem 200 kilometara od Splita), splitski klub je zbog nezapamćenog incidenta navijača na uzvratnom susretu drugog kola Kupa pobjednika kupova bio drakonski kažnjen. 

Hajduk je u uzvratu prije točno 35 godina dočekao Olympique Marseille, nakon što je prvu utakmicu izgubio 0:4. U Splitu je danima poticana euforija da Hajduk uz pomoć navijača može nadoknaditi ogroman zaostatak, ali umjesto uobičajenog pirotehničkog arsenala, ovaj put je aktiviran i suzavac. Uslijedio je stampedo i na tribinama i na terenu, svi su sa suzama u očima bježali, a susret je prekinut.

Nakon pola sata kad se dim razišao, njemački sudac Dieter Pauly je nastavio susret, a Hajduk je pobijedio 2:0 golovima Asanovića i Bursaća. No, UEFA je taj susret registrirala s 3:0 za Francuze, a Hajduk je drakonski kaznila. Hajduk je dodatno kažnjen izbacivanjem iz Europe na dvije godine, ali ne kalendarske, nego za dvije sezone u kojima izbori to u nacionalnom prvenstvu i kupu.

Iduće sezone se Hajduk nije plasirao u Europu, ali je iduće dvije kad su momčad vodili Pero Nadoveza i Luka Peruzović. No, zbog kazne Splićani nisu smjeli nastupiti u europskim kupovima. Hajduk se 1990. žalio na tu odluku i tražio je od UEFA-e da mu se kazna ublaži, no dobio je odbijenicu. 

Hajduk je 1991. mogao igrati na Poljudu, no tada je u Hrvatskoj bjesnio rat, pa je splitski klub kao osvajač zadnjeg Kupa maršala Tita u Linzu dočekao Tottenham u prvom kolu Kupa pobjednika kupova. Hajduk je 1992. bio prvak i trebao je igrati u Ligi prvaka, no UEFA tada još nije priznala Hrvatsku kao svoju članicu, a sljedeće godine zbog rata Hajduk je domaći susret protiv Ajaxa u Kupu pobjednika kupova morao igrati u Ljubljani.

Tek iduće godine, u ljeto 1994., dakle, nakon sedam godina izbivanja s Poljuda, Hajduk je u pretkolu Lige prvaka protiv Legije iz Varšave igrao u svom dvorištu.