ANTE DELIJA u noći s petka na subotu postao je teškaški prvak PFL-a pobjedom nad Brazilcem Matheusom Scheffelom tehničkim nokautom u prvoj rundi. Bio je to vrhunac turnira koji se razvlači kroz šest mjeseci, a za titulu treba pobijediti četiri protivnika. Lani je na istom turniru izgubio u finalu pa je ova pobjeda bila još slađa, a za nju je dobio najveću nagradu karijere i zaradio milijun dolara.

Odmah nakon pobjede Deliju je nazvao dugogodišnji suradnik i prijatelj Mirko Filipović i čestitao mu, a čestitke je dobio i iz Katara, gdje nogometna reprezentacija igra na Svjetskom prvenstvu. Nakon borbe uopće nije spavao; on, trener Stipe Drviš i ostatak tima slavili su u hrvatskom kafiću usred New Yorka, a sve je to ispričao u razgovoru za Index odmah po slijetanju u Zagreb u nedjelju poslijepodne.

Kako si proživio borbu i ono što joj je prethodilo?

Kao i lani u finalu, borba je bila na pet rundi pa su pripreme bile jače, više smo trenirali i imali duži kamp, odlično sam spreman, vjerojatno u najboljoj formi života. Mislim da sam u borbi bio dobar, iznenadio sam ga, on je mislio da ću ići na naglo rušenje, ali jako sam napredovao u boksu u zadnjih godinu dana.

Namjerno sam skratio distancu borbe jer udaram jače od njega, znao sam da će prije on pasti kad ga zakačim nego obrnuto. Već sam se borio s njim, dobro sam znao situaciju.

Koliko ti je lanjski poraz u finalu bio dodatna motivacija za ovu borbu?

Uh, bilo mi je preteško lani. Kad sam sletio u Zagreb, bilo mi je katastrofa, a sad se vraćam s milijun dolara, tako da je razlika velika.

Što sad? Kakav ugovor imaš s PFL-om? Je li UFC izazov?

Ovo je bilo jedno poglavlje, ali sad tek kreće ono pravo. S ovim novcem moći ću uložiti više u sebe, dovoditi i bolje sparing partnere, iako su i ovi koje sam sad imao bili dobri. Može se očekivati da ću odsad samo biti bolji.

Ugovor s PFL-om mi se automatski produžio kad sam ušao u finale, tako da imam još dvije godine s njima. Nemam neki plan, zadovoljan sam što se borim kod njih i ne gledam dalje od toga.

Velik je tempo, imao sam četiri borbe u šest mjeseci, osam borbi u godinu i pol. Ove godine sam sve pobijedio pa je lakše, lani sam dvaput izgubio, a to automatski znači da sam dvaput dobio batine. Kad si dvije godine zaredom u finalu, to je stvarno velik tempo, puno ozljeda ima... Sljedeća sezona kreće u četvrtom ili petom mjesecu pa opet treba dobiti četiri meča.

Kako ste proslavili pobjedu?

Odmah pokraj Madison Square Gardena, u kojem smo se borili, neki Hrvat ima kafić, restoran. Tamo su bili Hrvati koji nisu uspjeli kupiti kartu jer je bila puna dvorana i gledali meč. Išli smo tamo popiti par pića. Bilo je stvarno puno naših ljudi, hrvatska radiostanica u New Yorku je promovirala meč, a puno Hrvata ih sluša, svi su znali za meč. 

Baš je puno ljudi došlo, presretan sam bio kad sam vidio koliko ih je, kao da sam bio na domaćem terenu. Oko 20 ljudi je došlo iz Hrvatske samo zbog moje borbe, a dolazili su i Hrvati iz drugih američkih gradova.

Odmah nakon pobjede nazvao te Cro Cop. Što ti je rekao?

Bio je sretan, zadovoljan kako sam odradio meč. On nije mogao doći u New York zbog obaveza, ali dugo smo radili i trenirali skupa, u glavi sam imao sve što me naučio, znao sam sve što trebam raditi.

Koliko dugo radiš sa Stipom Drvišem i koliko ti je pomogao?

S njim sam počeo raditi kad sam prvi put došao kod Mirka, kad se spremao za Japan, za zadnji Rizinov turnir. Naravno da ogromne zasluge za moj napredak u boksu idu njemu.

Je li bilo još čestitki koje bi istaknuo osim Cro Copove?

Uh, puno ih je bilo, Lovro Majer mi je poslao poruku, Dani Olmo, zaista puno ljudi, puno raznih boraca, Antonio Plazibat, Filip Hrgović, oni uvijek čestitaju.

Rekao si da ćeš s ovih milijun dolara ulagati u sebe, ali ima li nešto čime bi se počastio, za svoj gušt?

Iskreno, nema, skromno živim, ništa me posebno ne privlači. Eventualno neko putovanje na neku egzotičnu lokaciju, ali samo ako tamo mogu i trenirati.