BAYERN München je svladao Borussiju Dortmund s 0:1 u Der Klassikeru i napravio ključan korak prema novom naslovu prvaka Njemačke. Utakmicu nisu obilježili golovi, nije bilo ni spektakularnih uzbuđenja, ali je najveći derbi Njemačke pokazao zašto je to danas najkvalitetniji ligaški derbi u Europi. Ovaj je odlučio genijalnim golom Joshua Kimmich.

Sloboda unutar okvira za maksimalan gušt gledatelja

Uoči nastavka Bundeslige napisali smo tekst zašto je njemačka liga trenutno zakon. Njezin najveći (barem u izričito nogometnom smislu) derbi to je i potvrdio. Vjerojatno nigdje drugdje ne postoji takva koncentracija vrhunskih mladih igrača i progresivno orijentiranih trenera koji im omogućuju maksimalne uvjete za razvoj. 

Lige poput Primere i Premiershipa imaju veće zvijezde, ali najvećim derbijima u tim ligama često nedostaje jasnog plana i stila igre. Metodičnost njemačkih ekipa ogleda se u svim fazama igre, a tako je bilo i na današnjoj utakmici. Ona sama po sebi nije bila spektakularna, ali obje ekipe su pokazale jasne obrasce traženja rješenja u igri kojih su se strpljivo držali do kraja susreta. Igra Bayerna i Borussije možda nije bila spektakularna, ali je bila logična, čitka i nogometno izrazito „pismena“.

Naročito je bitna fleksibilnost koju pokazuju i Favre i Flick. Unutar okvira sustava daju svojim igračima punu slobodu što im omogućuje da pokažu svoj talent u punom sjaju. Sjajni rezultati njemačkih klubova u Ligi prvaka i eksplozija bundesligaških talenata ove sezone nisu plod slučajnosti. 

Utakmice Bundeslige dovoljno su strukturirane da zadovolje i najpedantnije analitičare. Istovremeno su i dovoljno slobodne da zadovolje i one koji smatraju kako se nogomet igra isključivo za „raju“. Bundesligaški nogomet po mjeri je gotovo čitavog nogometnog svijeta. Der Klassiker, iako su igrači očekivano daleko od najbolje forme, bio je utakmica na takvom tragu. Na kraju je odlučio trenutak genijalnosti.

Bayern dugo nije bio ovako napadački orijentiran

Postava u kojem Bayern igra s dva ofenzivno kvalitetna beka, Goretzkom koji igra u sredini terena i četiri ofenzivca teško je mogla rezultirati ičim osim maksimalno napadački postavljenom igrom. Bayern je veći dio utakmice proveo u 4-2-4 formaciji čime je nastojao opteretiti zadnju liniju Borussije i uz nekoliko križanja u završnici osloboditi jednog od napadača za dubinski pas. 

Njihov pozicijski napad u kojem su stoperi s loptom duboko u suparničkoj polovici, a bekovi igraju u razini krilnih igrača dovoljno svjedoči o mini-revoluciji koju je Flick proveo otkad je preuzeo momčad. Takva igra mogla ih je skupo koštati u situacijama kad su izgubili lopte, ali ovakav Bayern je neusporedivo zabavnije gledati.

Bayern ovog puta nije uspio kontinuirano stvarati višak na lijevoj strani gdje se Gnabry uvlači u sredinu kako bi oslobodio prostor za Daviesa. Borussia je to zaustavila dubokom 5-4-1 obranom u kojoj je imala dupli blok na bočnim pozicijama, ali Davies je u nekoliko navrata pokazao da izrasta u ponajboljeg lijevog beka na svijetu.

Posebno je impresivno vidjeti zalaganje Bayerna u fazi obrane i u onim trenucima kada ih je igra prošla i lopta otišla iza leđa. Povratni presing kojim su Muller i Lewandowski osvojili nekoliko jako bitnih lopti, a Davies spasio čisti zicer Haalanda dokaz su da se igrači sjajno međusobno osjećaju i nadopunjuju.

Borussia nije nadigrana. Dokazali su sebi da mogu svrgnuti Bayern s njemačkog trona

Borussia nije nadigrana i falilo je tek malo preciznijih dodavanja u završnici i boljih odluka da pobijede i odvedu Bundesligu u mnogo veću neizvjesnost. Favre je utakmicu morao započeti bez Witsela i Sancha, odnosno svojeg najkreativnijeg playmakera i igrača koji najlakše stvara višak.

Plan je bio jasan i u prvom dijelu je funkcionirao odlično. Borussia je igrom u zadnjoj liniji nastojala izvući Bayernovu napadačku četvorku što više prema naprijed, a onda dijagonalnim loptama pronaći Hakimija i Guerreira na bokovima koje Bayernovi veznjaci ne bi stigli zatvoriti.  

Najopasnije situacije bile su s desne strane gdje su Hazard i Haaland sjajno surađivali bez lopte. Kada bi Hakimi primio loptu na desnom boku, a Davies izašao da ga zatvori, Haaland bi odvukao svojeg čuvara prema sredini terena što je otvaralo ogromnu rupu između Daviesa i najbližeg stopera. U taj prostor se Hazard (rjeđe i Brandt) stalno ubacivao i Borussia je na efikasan način stizala u zadnju trećinu terena.

Jedina prava zamjerka na njihovu igru može biti pomanjkanje presinga u drugom dijelu. Je li uvjetovano specifičnim fizičkim stanjem u kojem se igrači nalaze ili je dio plana, teško je procijeniti, ali dojam je da su protiv samo dva igrača u sredini terena mogli i morali češće provocirati pogreške koje bi ih dovodile u lagane šanse.

Derbi je pokazao i kako ovakva Borussia može u razumnom roku napraviti ono što im je zadnji put pošlo za rukom dok im je trener bio Klopp. Osim pojačanja na vratima, na gotovo svim drugim pozicijama mogu talentom parirati bilo kome. Najveći izazov za ovu ekipu će biti ostati na okupu u idućoj sezoni ili dvije. Uz sjajnog Favrea na klupi to bi uskoro mogla postati generacija koja će nakon desetogodišnje vladavine konačno maknuti Bayern s trona najbolje njemačke ekipe.