POVODOM smrti Zlatka Kranjčara, u suradnji s Yugo Papirom, objavljujemo tekst iz časopisa Zdravo iz listopada 1976., koji govori o Cicinim počecima u Dinamu, a sam Kranjčar najavljuje buduće uspjehe svoje vrlo talentirane generacije.

BIO JE tako mali i žgoljav da stručnjaci koji su vršili selekciju nisu htjeli gubiti vrijeme s njim. Ipak, on ih je pet minuta kasnije natjerao da se oduševe...

Navijači zagrebačkog Dinama sve češće "prijete" simpatizerima drugih klubova:

"Kad se naši dečki razmašu, nitko im neće biti ravan. Cico, Zeka, Rajko, Bogdan... To su pravi talenti. Samo da još malo odrastu..."

Zaista, Dinamo ima najmlađi tim u Prvoj ligi (kapetanu je tek 20!), a jedan od predvodnika tih talentiranih momaka je Zlatko Kranjčar - Cico. Uz Zajeca, Janjanina i Bogdana on je najveća nada zagrebačkog nogometa, uzdanica navijača "modrih" koji su željni uspjeha i trofeja. Nije ni čudo, njihovi miljenici nisu osvojili državno prvenstvo već dva desetljeća! Zato ovu generaciju prati ljubav i briga svih.

"Pravo je uživanje raditi s takvim momcima", izjavljuje Mirko Bazić, trener Dinama. "Svi su neobično talentirani, ali i vrijedni. Još su mladi, no već je izvjesno da će izrasti u prave asove. Cicu pratim još otkad je bio mali dječak..."

Prvi strijelac Dinama i mladi reprezentativac

Devetnaestogodišnji Zlatko Kranjčar Cico prvi je strijelac Dinama. Višestruki je omladinski reprezentativac, član mlade državne selekcije (do 21 godine). Kažu da ima sve uvjete da se razvije u pravog topnika, u nogometaša kakvi su bili Wölfl, Jerković, Zambata, iako po fizičkoj konstrukciji ne sliči na svoje slavne prethodnike.

Kranjčar je visok 177 cm, dosta "nježan" za nogometaša, ali to što nije robustan nadoknađuje na drugi način: lukav je, izvanredan tehničar. Može s loptom učiniti sve. Svaki njegov gol je uživanje za gledatelje... Sigurno ga je dobro upamtio i Olja Petrović (vratar Crvene zvezde): u dva navrata dao mu je po dva gola na istoj utakmici, oba puta u drugom poluvremenu, jedan za drugim, oba puta jedan glavom i jedan nogom iz solo prodora. Miljenik je publike...

Što on kaže o tome?

"Sretan sam što igram u mladoj ekipi u kojoj je drugarstvo iznad svega. Mi igramo nogomet iz zadovoljstva i to onaj lijepi, kičasti nogomet, pun kombinatorike i mašte. Možda nam je to hendikep, ali mi ćemo mu ostati vjerni. Znam, mladi smo, neiskusni, ali smo zato naoružani strpljenjem. Budućnost je pred nama i bit će naša."

Zlatko Kranjčar je dobrom igrom već istaknuo kandidaturu i za najbolji državni tim, za A reprezentaciju. Danas svi vjeruju u njega. A kad je prije deset godina prvi put došao na stadion u Maksimiru upisati se u pionirsku školu Dinama, samo što mu se nisu smijali.

Bio je tako mali, mršav, naoko slabašan, da stručnjaci koji su vršili selekciju nisu ni obratili pažnju na njega. Izgledao je kao dijete koje je zalutalo u zemlju divova. Ipak, na njegovo navaljivanje pristali su pogledati što zna s loptom, uvjereni da samo gube vrijeme.

Ali, mali je imao što pokazati. Stručnjaci nisu vjerovali svojim očima - bio je to pravi žongleraj. Tako je Cico odmah primljen u nogometnu školu. S devet godina već je bio Dinamova nada. Ali, tek je trebalo raditi i dokazati se.

Tjerali ga da jede špinat kao Popaj, za mišiće

Kranjčarevo nogometno znanje dugo je išlo ispred njegove fizičke spreme. Zato je za njega bio napravljen poseban program, pojačan trening. Sve je isplanirano do tančina, pa i ishrana.

"Morao sam jesti zeleniš, špinat i te trave. Kao Popaj... Za mišiće... A nisam to volio. Ali, morao sam. Moje fizičke proporcije bile su stvarno nezavidne. Recimo, u trinaestoj godini bio sam visok samo 150 cm, a težak jedva četrdeset kilograma. Međutim, nisu me štedjeli, stalno sam igrao sa starijima od sebe: kao pionir s juniorima, a kao junior sa seniorima. Ipak, nije mi bilo teško. Možda mi nećete vjerovati, ali ja i danas volim juriti za loptom, šutirati, driblati...

U međuvremenu Cico je "nabacio mišiće", izrastao i već u 17. godini zaigrao za prvi tim, naravno uz specijalno liječničko uvjerenje.

S 19 godina zahvaljujući nogometu obišao svijet

"Do sada sam odigrao oko 170 utakmica za prvi tim Dinama", kaže ovaj ozbiljan mladić. "Ali i dalje učim. Standardni sam prvotimac i najveća mi je želja da za dvije-tri godine postanem i reprezentativac, da zaigram u državnom timu na prvenstvu svijeta u Argentini 1978. Nogometu sam posvetio mladost i ne kajem se. Nogomet mi je omogućio, na primer, da već s 19 godina obiđem cijeli svijet.

Igrajući nogomet Kranjčar nije zaboravio na druge obaveze. Redovno je pohađao školu i sad je maturant gimnazije. Uskoro će upisati studij prava.

"Volim pop muziku, dobar film", kaže popularni Cico. "Kad imam slobodnog vremena izađem s djevojkom... Ne, ime vam neću reći, ali zabavljam se ozbiljno... Općenito, živim kao ostali moji vršnjaci. To što sam postao poznat, što novine pišu o meni i što zarađujem - nije me promijenilo. Meni su i danas najbolji prijatelji oni koji su to i nekad bili, kad nitko nije znao za mene."

Rastajemo se od Kranjčara koji se simpatično smiješi, uvjereni da će se o ovom ozbiljnom i vrijednom mladiću tek znati i čuti.