DINAMO je u infarktnoj uzvratnoj utakmici play-offa Lige prvaka pobijedio Bodo/Glimt 4:1 i plasirao se u Ligu prvaka. Hrvatski prvak vodio je 2:0 golovima Oršića i Petkovića prije nego što je Gronbaek u 70. smanjio na 2:1 i gostima, koji su bili puno bolji u drugom poluvremenu, osigurao produžetak. U njemu su junaci bili Josip Drmić i Petar Bočkaj, koji su zabili za veliko slavlje na Maksimiru.

Bio je to susret velikih amplituda. U prvom dijelu Ante Čačić je iznenadio, a njegovi igrači su razbili goste. U drugom poluvremenu vidjeli smo velik pad hrvatskog prvaka, koji se doveo u situaciju da preživljava ispred gola Dominika Livakovića, a Norvežani su bili blizu drugom golu, koji bi im dao prednost. Plavi su se dovukli do produžetka, a tada je stvar riješio Josip Drmić.

Sjajno prvo poluvrijeme. Čačić ispravio najveći problem iz Norveške

Trener Dinama odlučio je ponovno ostaviti Ljubičića na boku, što je značilo da će u sredini terena igrati Luka Ivanušec, Arijan Ademi i Martin Baturina. Bilo je upitno koliko takva sredina može odgovoriti na obrambene zahtjeve, a posebno je neobična bila Čačićeva odluka da takvu momčad povuče u srednji blok.

Doduše, pokazalo se kako je Dinamo imao puno bolji plan nego u Norveškoj. Branio se u uskih 4-4-2, a Petković i Baturina su uskim postavljanjem zatvarali dotok lopte od stopera prema zadnjem veznom i ključnom igraču Bodoa u toj fazi igre, Hagenu.

Time Bodo više nije imao u otvaranju napada višak 3 na 2, koji je na domaćem terenu lagano koristio da kontrolira tempo susreta. Skoro sav posjed koji je imao u toj fazi utakmice bio je u neaktivnim zonama, daleko od pozicija koje su opasne.

Prema naprijed je Dinamov plan bio jednostavan i sjajno je koristio visoko postavljenu zadnju liniju gostiju. Petković nije samo zabio golčinu nego je ostavljao i spuštao lopte suigračima kao u najboljim danima te stalno otvarao prostor Oršiću i Špikiću da dijagonalno napadaju gol.

Ipak, vidjelo se u prvom dijelu da je Dinamo obrambeno upitan čim Bodo uspije izaći loptom iz prve faze. U drugom dijelu to se jako dobro vidjelo kada su Plavi u teško objašnjivim okolnostima nestali s terena i jedva se dovukli do produžetka u susretu u kojem su očito bili bolji suparnik početnih 45 minuta.

Dinamo je živio na rubu. Čačić nakon susreta nije ponudio objašnjenje za bizarno poluvrijeme

U periodu između 45. i 60. minute Dinamo je već očigledno povukao linije barem 15 metara unazad. Bodo je u takvoj situaciji lakše loptom dolazio do krila koja su Ljubičiću i Ristovskom radila velike probleme.

Normalno je da momčad koja stiže u goste preuzme inicijativu, ali kontrast između dva poluvremena teško je objašnjiv. U drugom je Bodo imao 67% posjeda, osam udaraca prema golu, dao je gol te imao još jednu veliku i dvije vrlo dobre šanse.

Čačić je u čitavom tom periodu povukao nekoliko vrlo čudnih poteza. Umjesto prijeko potrebnog igrača više u sredini terena, u svim zamjenama samo su se mijenjala imena na identičnim pozicijama, kao da je problem u kondiciji, a ne u sustavu.

Zamjene su bile i loše tempirane. Odradio ih je četiri u tri prekida, čime je izgubio pravo da napravi petu zamjenu sve do isteka 90 minuta. Ademijevom ozljedom Dinamo je praktički zadnjih 15 ili 20 minuta igrao s igračem manje jer je njegov trener napravio tehničku grešku.

Nakon susreta je Čačić bio dosta tajnovit. Rekao je kako je većina zamjena bila posljedica problema koji nije htio navesti ni objasniti. Teško da je riječ o umoru jer Dinamo stalno rotira i uvijek ima potrebnu razinu svježine.

Nije poznato ni je li riječ o ozljedama, ali od pet dostupnih zamjena Čačić je morao naći barem jednu da pomogne iscrpljenom Ademiju i Ivanušecu, koje je suparnik stalno opterećivao dodatnim veznjakom ili povlačenjem devetke u njihovu zonu.

Drmić je dokaz Dinamove moći

Uoči produžetka Čačić je konačno povukao pravi potez. Momčad je prešla na 3-5-2, a dodatnim stoperom dobio je igrača više za iznošenje lopte te mogućnost da agresivnijim iskakanjem pomažu veznom redu.

Dojam je bio da se ide prema penalima, ali onda se ukazao igrač s brojem 18. Najprije je s igračem na leđima odigrao fantastičnu dijagonalu kroz obranu i gurnuo Emrelija u matnu situaciju, a onda je još stigao i ispraviti njegovu grešku i zabiti gol.

Za 4:1 je išao driblati golmana, a onda je spretno i sretno asistirao Bočkaju za kraj priče. Sama činjenica da Dinamo takvog igrača, koji je lani utrpao 21 prvenstveni gol, a ne računajući pogotke iz penala, to je najviše u ligi, može držati na klupi 82 minute govori koliko je ova momčad moćna.

Uz ozljede dvaju prvih stopera (Josipa Šutala i Theophile-Catherinea), uz suspendiranog jedinog igrača za kojeg nema zamjenu (Mišić), uz nekoliko prisilnih zamjena i uz 45 minuta potpunog kaosa i pada, Dinamo je ušao u Ligu prvaka.

Ova momčad ima nevjerojatnu kvalitetu za rang kvalifikacija, a uspješne europske epizode već nekoliko godina učinile su je rutinerom. U šest utakmica koje je dosad odigrala u Europi, 15 puta je izgledala kao da je na rubu, ali baš svaki put je mirne glave sačuvala svoje mjesto među elitom.