RIJEKA i Dinamo podijelili su bodove u pravom spektaklu na Rujevici (3:3).

Nakon što je domaćin u potpunosti razbio prvaka i vodio s 3:0 na poluvremenu, Plavi su se do kraja utakmice vratili i uspjeti uzeti velik i važan bod. 

Utakmica će zbog razvoja događaja ostati u puno ljepšem sjećanju navijačima i igračima Dinama, ali prvo poluvrijeme još je jednom otkrilo probleme u igri i kadru najbolje hrvatske momčadi. Tu podjednaku krivicu snose Damir Krznar i Dinamova uprava.

Rijeka je razbila Dinamo u prvom poluvremenu. Sve je podsjećalo na horor u Tiraspolu

Prvih 45 minuta bilo je najslabije što smo vidjeli od Dinama u ovoj HNL sezoni. Plavi su tako loše još djelovali samo u Tiraspolu, kada ih je moldavski Sheriff nadigrao i uvjerljivo porazio u četvrtom pretkolu kvalifikacija za Ligu prvaka.

Iako je Dinamo igrao u sasvim drugom sastavu, problemi su u odnosu na tu utakmicu bili dosta slični. Momčad Damira Krznara bila je izrazito nestabilna u defenzivnoj tranziciji i Rijeka je s lakoćom nakon oduzete lopte osvajala prostor i šetala se kroz obranu Plavih kako god je htjela. Poraz Dinamovog trenera je u tome da je takav scenarij bilo lako predvidjeti.

Ivanušec se s desnog krila uvlačio u sredinu terena, što je, barem u teoriji, Dinamu trebalo dati višak u sredini i lakšu kontrolu susreta. U praksi se ta razlika nije osjećala jer nije postojao nikakav plan igre u posjedu, što je dovelo do velikog broja grešaka i stalnih gubitaka posjeda.

S obzirom na Ivanušecovu ulogu u sredini terena, Ristovski je morao kao desni bek davati širinu na toj strani i pokrivati cijeli bok, što je goste ostavilo ranjivima na toj poziciji. Na suprotnoj strani jednog od najbržih i najopasnijih igrača lige, Ampema, čuvao je Leovac, koji je stalno morao igrati "na zadnjoj nozi", a na širokom prostoru nije imao nikakve šanse protiv ganskog igrača.

Petković na desetki nije uspio uloviti ritam, a kod svake izgubljene lopte ostao je ispred nje, što je značilo da Mišić i Franjić, dva sporija igrača, moraju čuvati ogroman prostor u kontranapadu, i to uz oba otvorena boka. Jedini način na koji Dinamo ne bi imao te probleme je sigurniji i stabilniji posjed, ali za to je potrebno imati opcije u igri i jasne koridore kojima se lopta unosi u zadnju trećinu terena.

Bolno jednostavna Rijeka

Rijekin plan igre u napadu bio je prilično jednostavan. Vučkić je utrčavanjima u dubinu povlačio za sobom oba Dinamova stopera i kupovao ostatku momčadi više prostora za razigrati kontranapad.

Na postavljenu obranu Rijeka je igrala s vrlo široko postavljenim bokovima te je dijagonalama lako i brzo mijenjala težište igre. S obzirom na to da Rijeka igra u 3-5-2 formaciji, čekalo se kako će Dinamo braniti njene bekove, ali i krila i bočni igrači Plavih bili su predaleko da na vrijeme zaustave napad.

Činjenice da je Rijeka igrala vrlo efikasno, kompaktno, i da je Drmić još jednom dokazao kakva je klasa, ne smiju sakriti činjenicu da je Krznar jako loše pripremio utakmicu. Dozvolio je Rijeci da igra tamo gdje je najjača, dok se Dinamo u 45 minuta nije ozbiljnije ni približio golu domaćina. Blackoutovi nisu novost za Dinamo ove sezone. Nakon 21 odigrane utakmice u svim natjecanjima, odnosno manje od trećine sezone, na šest utakmica primio je barem dva gola. U čitavoj prošloj sezoni, u kojoj je Dinamo odigrao 56 utakmica, to mu se dogodilo 11 puta.

Drugo poluvrijeme otkrilo je najveći Rijekin problem, ali susret je usmjerila kriva sudačka odluka

Krznar je u drugom dijelu krenuo na sve ili ništa. Umjesto Leovca je na bok stavio puno bržeg Menala, što je bila opravdana i logična odluka u danim okolnostima. Dinamo do zadnjih 20-ak susreta i dalje nije iz igre kreirao sjajne šanse, ali je Rijeka povukla linije 15-ak metara unazad i omogućila Plavima da stalno igraju bliže njihovog gola.

Oba penala stigla su nakon prekida do kojih je Dinamo došao jer mu je Rijeka prepustila preveliki dio terena i nadala se da će zadnja linija uspješno iskontrolirati i blokirati suparničke udarce i centaršutove. Činjenica da se Rijeka ne može pouzdati u svoju obranu i da prečesto ima velike padove u igri najveća joj je prepreka u tome da još jednom šokira domaću publiku i osvoji HNL.

Grafika: Sofascore za IndexSport

Po gotovo svim obrambenim parametrima Rijeka je ispodprosječna defenzivna momčad. Zbog toga je velikim dijelom i najatraktivnija, ali u ligi u kojoj mora igrati 12 derbija protiv Dinama, Osijeka i Hajduka teško je očekivati da će napad svaki put biti dovoljan.

Treba reći i da je utakmicu u velikoj mjeri usmjerio drugi kazneni udarac za Dinamo. Lopta koja je Rijekinog igrača pogodila u ruku s metra, nakon što mu se odbila od noge, ni po jednom kriteriju i logici igre ne može biti penal, a kamoli prekršaj za žuti karton. Pajač je donio još barem desetak sumnjivih (poput poništenog gola Oršiću) ili u potpunosti krivih odluka. U periodu poslije afere Ivana Bebeka, koja je smanjila ionako poljuljano povjerenje u domaći nogomet, u sudačkoj organizaciji se trebaju prestati međusobno štititi i trebaju promovirati one suce koji su uistinu najkvalitetniji. 

Dinamo je pokazao zašto je favorit, ali ne bi se trebao dovoditi u ovakve situacije

Konačno, treba odati priznanje i Dinamu, koji se vratio iz nemoguće situacije i uzeo bitan bod. Na putu do remija imao je i dosta sreće, ali činjenica da se momčad nije predala i da je vjerovala da može spasiti utakmicu nije nešto što se smije podcijeniti. Dinamo je odigrao lošu utakmicu za svoje standarde, a uzeo je bod na jednom od najtežih gostovanja lige. Tako nešto nemaju ni Osijek, ni Hajduk, ni Rijeka i zato su Plavi veliki favoriti za još jedan naslov.

S druge strane, još se jednom mora naglasiti koliko je Dinamo sebi otežao tekuću sezonu. Prodao je tri ključna igrača, doveo je masu zamjena kojima nije našao ni ulogu ni minute i tako je sam sebi skratio rotaciju. Krznar je došao u situaciju da mu u derbiju Princea Ampema čuva Leovac, koji je ove sezone započeo samo susret protiv Hrvatskog dragovoljca, a u drugom dijelu ga je zamijenio krilni igrač Menalo.

Za klub koji ima budžet od oko 50 milijuna eura, i to u HNL-u, ne treba puno više dokaza o sasvim promašenoj sportskoj politici. Međutim, kad se vidi sastav Dinamove uprave, to možda i nije čudno. Lani je Dinamo imao fantastične preduvjete da zadrži dominaciju u domaćem prvenstvu i da se još snažnije etablira u Europi. Bila bi velika šteta da to propusti zbog neforsiranih pogrešaka svog vodstva.