Dinamo je dobio više od tri boda. Pokazao je što fali Osijeku
DINAMO je na Maksimiru svladao Osijek 1:0 golom Mislava Oršića. Derbi između momčadi koje su dosad bile bodovno poravnate obilježili su visok intenzitet i agresivna igra na rubu prekršaja.
Dinamo je bio dominantnija ekipa u prvom poluvremenu u kojem je Bruno Petković napravio razliku. U nastavku je Osijek imao inicijativu i stvorio nekoliko dobrih šansi, ali je vratar Dominik Livaković ponovno bio sjajan i sačuvao pobjedu svoje momčadi. Dinamo je ponovno ostavio dojam rutinskog prvaka koji je mentalno, fizički i taktički spreman izvući maksimum iz svake utakmice.
Zašto je ova pobjeda tako važna za Dinamo?
Prolom veselja i krikovi oduševljenja Dinamovih igrača nakon što je Lopa promašio slobodni udarac u sudačkoj nadoknadi govore koliko je domaćim igračima značila ova pobjeda. Dinamo od sezone 2016./2017. kada je Rijeka uzela naslov nije imao ovako dostojnog protivnika, koji ne posustaje ni nakon više od polovice prvenstva.
Ova pobjeda donijela je Dinamu puno više od tri boda. Mamićev klub dobio je i potencijalno važnu prednost po pitanju međusobnog omjera. Podsjetimo, u prvom ogledu ove sezone Dinamo je s 4:1 pobijedio Osijek na Maksimiru, a potom je u studenom Osijek pobjedom 2:0 uzvratio u Gradskom vrtu. Osijek i Dinamo igrat će još jednom, na proljeće u Gradskom vrtu gdje Osijek ovaj zaostatak može nadoknaditi samo pobjedom s dva i više golova razlike u posljednjem međusobnom susretu.
Bitnije od svega, aktualni prvak je dobio psihičku prednost nad glavnim konkurentom kojem su prekinuli veliki pobjednički niz. Medijske špekulacije i diskusija među nogometnom publikom o tome koja je ekipa bolja nisu zaobišle svlačionicu Modrih. Činjenica da su odnijeli tri boda iako su pali u drugom poluvremenu u kojem je i Osijek imao svoje šanse ostavila je dojam Dinama kao rutiniranog i nedodirljivog prvaka koji će u ključnom trenutku uvijek imati potez ili igrača koji će prelomiti susret.
Na sličan način su projurili skupinom Europa lige, a protiv Hajduka i Osijeka još jednom su pokazali nevjerojatnu sposobnost da izvuku maksimum i kad ne igraju briljantno. Momčad Nenada Bjelice je vrhunska, ali izgleda da nemaju onaj faktor X koji Dinamo nedvojbeno ima. Dinamo zna da će pobijediti utakmicu. To u većoj ili manjoj mjeri zna i suparnik, a uz kvalitetu koju Zoran Mamić ima na raspolaganju to je sasvim dovoljno da se ispuni proročanstvo.
Petković je radio razliku kakvu je Bjelica tražio od Miereza. Nije ju dobio
U prvom dijelu gledali smo dvoboj momčadi koje su igrale oprezno u fazi napada. I jedni i drugi su imali veliki broj igrača koji ostaje ispred lopte kako suparnik ne bi imao prostora u tranziciji. I Dinamo i Osijek su jako teško otvarali bokove. Ni u jednoj utakmici dosad bočni igrači obje ekipe nisu imali tako neprimjetnu ulogu u fazi napada.
U tako postavljenoj igri ključne su bile figure koje mogu napraviti razliku kroz sredinu terena, s gustim blokom igrača oko sebe. I dok je Mierez izgubio gotovo sve duele s Dinamovim stoperima na leđima, Petković je još jednom pokazao klasu. Osvajao je i zadržavao lopte, razigravao suigrače, navlačio obranu na sebe i otvarao prostor za Majera, Oršića i Ademija. Sudjelovao je u gotovo svim najboljim Dinamovim akcijama u prvom dijelu, a najčešće je u njima bio najvažnija karika. Nekim bespotrebno izgubljenim loptama u drugom dijelu malo je pokvario dojam, ali se polako vraća na razinu forme iz svojih najboljih dana.
Mierezu se nema što zamjeriti. Fizički nije toliko moćan kao Petković i s Lauritsenom ili Theophile-Catherineom odmah na leđima nije imao prevelike šanse, posebno s obzirom na to kako su bili postavljeni njegovi suigrači. Bjelica je odlučio Bočkaja i Bohara postaviti sasvim na krilo kako bi raširio Dinamovu obranu. Kada tome pridodamo i kašnjenja vezne linije u prilasku argentinskom napadaču, jasno je da je Mierez imao premalo pomoći. U nastavku je Osijek odlučio više riskirati, dolazio je s više igrača u napad i podigao bokove. U tom periodu imao je nekoliko vrlo dobrih šansi, ali je Livaković bio nesavladiv.
Dinamov golman je svojom partijom najbolje utjelovio duh momčadi. Kada suigrač napravi grešku, pojavi se drugi koji to nadoknadi svojim učinkom. Kada momčad padne i dozvoli suparniku da kampira oko njihovog šesnaesterca, pojavi se golman koji sačuva prednost u kriznim situacijama. Baš kao i čitava momčad, Livaković je odigrao kao šampion.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati