DINAMO je na Maksimiru pobijedio Hajduk 4:1 u utakmici petog kola SuperSport HNL-a. Golove za Dinamo zabili su Mislav Oršić, Martin Baturina, Arijan Ademi i Amer Gojak, a za Hajduk Jani Atanasov. Hajduk je poveo u prvom poluvremenu, a Dinamo preokrenuo u drugom. Dinamo je ostao prvi na ljestvici s 13 bodova i bez odgođenih utakmica, dok je njegov najveći rival drugi sa šest bodova i dvije utakmice manje.

Osim prvih desetak minuta u kojima je Hajduk bio ravnopravan suparnik i posljednjih desetak u kojima je sve karte bacio u napad, Dinamo je potpuno izbrisao suparnika s terena. Plavi su preokrenuli rezultat u tri minute. između 61. i 64, ali dotad su već dulje od 40 minuta bili jedina ekipa koja je pokušavala igrati i koja je igrala.

Dambrauskas je i s taktičkog i strateškog aspekta donio neke čudne i teško objašnjive odluke, koje su njegovu momčad dodatno udaljile od mogućnosti za povoljan ishod. Ova utakmica potvrdila je da je Dinamo, uz sve svoje probleme, jednostavno bolja ekipa.

Osnovnu Hajdukovu ideju vidjeli smo u samo jednoj akciji

Osnovnu Hajdukovu ideju prema naprijed vidjeli smo u samo jednoj akciji na cijeloj utakmici. Igrala se 15. minuta kada se Marko Livaja uspio zagraditi ispred Dine Perića, koji je za njim otišao daleko od svojih vrata.

Hajdukov napadač se okrenuo i gurnuo Stipu Biuka u mat-situaciju, ali je Livaković upisao odličnu obranu. Dinamova zadnja linija u ovom sastavu ima problema s brzinom, posebno kada stoji daleko od Livakovića.

Dva na dva igra Biuka i Livaje jako je opasna u tim uvjetima, ali Hajduk nije pokazao ništa više od toga. Defenzivan, pasivan i potpuno nepovezan, uopće nije dolazio u situacije u kojima bi mogao koristiti brzinu i vještinu svojih napadača protiv izuzetno ofenzivno postavljenog Dinama.

Razlika u pristupima dvojice trenera prenijela se na teren

Tu se možda najbolje vidi razlika između Čačićevog i Dambrauskasovog pristupa. Jedan je aktivno tražio igru, dolazio s puno igrača naprijed i imao kontrolu nad tempom utakmice čak i kad je rezultat bio negativan. 

Drugi je čekao u formaciji s trojicom otraga, nadao se bljesku svojih igrača i još jednoj sjajnoj partiji Lovre Kalinića, koji je već spasio Hajduk od sličnog rezultata protiv Dinama na otvaranju sezone u Superkupu. Osnovni pristup prenio se i na igrače.

Dinamovi su griješili, ali su stalno bili u pravom ritmu, odlično su se u drugoj i trećoj fazi napada otvarali bez lopte. Hajdukovi su, zabarikadirani na svoje pozicije, jako teško mogli uopće otvoriti napad i prelako su gubili lopte. Pogodak Atanasova samo ih je još više uljuljkao u osjećaj lažne sigurnosti, ali ovog puta ni Kalinić nije mogao spasiti Bijele.

Hajduk nije izdržao dvije velike utakmice u tjednu

Teško je reći radi li se tek o krivoj procjeni Hajdukovog trenera, koji je na klupi ostavio igrače poput Melnjaka ili Sahitija koji mogu napraviti razliku na svojim pozicijama. A možda je Hajduk fizički i emotivno previše iscrpljen s obzirom na pravi rat koji je prošao u Portugalu dva dana prije derbija.

Gosti, za razliku od domaćih, nisu naviknuli na takve izazove i pitanje je kako bi se snašli kada bi stalno igrali u ritmu četvrtak-nedjelja. Ako kojim slučajem prođu Villarreal, ovo što trenutno imaju u kadru nije dovoljno za takav napor.

Najbolji Dinamo pod Čačićem

Svi vidljivi i manje vidljivi problemi Hajduka ne smiju oduzeti ni pola posto od onoga kako je Dinamo izgledao. Ukratko, bila je to daleko najkompletnija i najbolja utakmica Plavih otkako je na klupu opet sjeo Čačić.

Ivanušec i Baturina, koji je vjerojatno bio i najbolji igrač na terenu, stalno su stvarali opterećenje u lijevom međuprostoru, u kojem se Hajdukova duboka zona vrlo lako i brzo urušavala. I Špikić se kao krilo na suprotnoj strani mnogo češće uvlačio pa je Dinamo stalno imao višak igrača u sredini.

Sjajnu partiju odigrao je i Ristovski, čiji su ulasci u završnicu bili ključni za Dinamo pred golom. Plavi su lako dolazili do zadnjih 20 metara, ali onda je falilo rješenja. Makedonac je konstantno davao dubinu iz drugog plana i razbijao Hajdukov blok.

Antu Čačića smo često kritizirali, bilo da je riječ o igri ili njegovoj percepciji kako Dinamo treba izgledati i igrati. Sve ispod odavanja počasti za ovu utakmicu bilo bi nepošteno. Dinamo nije slučajno sinoć izgledao sjajno.

Nije važno samo ono što se vidjelo na terenu nego i na klupi

U širem kontekstu omjera snaga ovih ekipa, ovako dominantna pobjeda znači puno više od tri boda i svih onih emocija, rasterećenja i poboljšanja atmosfere, što pobjeda nad najvećim rivalom uvijek donosi.

Dinamo je razbio Hajduk dvaput u mjesec dana. Isti onaj Dinamo koji je izgledao loše protiv Ludogorca, a još gore protiv Shkupija i kojem je Varaždin u prošlom kolu itekako kvalitetno parirao i uzeo bodove.

Od pet nominalno najjačih igrača u veznoj i prednjoj liniji, onih od kojih se plaćom, vrijednošću i kredibilitetom očekuje da rade razliku, Dinamo je Mislava Oršića na klupi držao 76 minuta, a Josipa Drmića 80 minuta. Od preostale trojice, Ivanušec se traži već neko vrijeme, a Petković već godinu dana. Ademi je, kad god je zdrav, na visini zadatka, kao i sinoć.

Dinamo je (puno) bolja momčad

U tome je sva razlika između Dinama i Hajduka. Čak i kad većina udarnih snaga ne igra ili ne donese ono što se od njih očekuje, Dinamo može biti moćan. Uvijek iskoči neki Mišić, koji odigra doktorsku utakmicu, ili Baturina, koji je do jučer bio "tek" čudo od djeteta koje se igra nogometa, a danas je igrač koji igra nogomet.

S druge strane, kada Krovinović ili Livaja ne daju svoj maksimum, neovisno o tome je li riječ o njihovoj indisponiranosti ili činjenici da ih je trener stavio u loše uvjete za igru, Hajdukove šanse da pobijedi drastično opadaju.

Plavi se muče i traže, ali onih 5, 10 ili 15% detalja koji čine razliku između odlične i šampionske momčadi prevagne na njihovu stranu. Dinamo je trenutno jednostavno (puno) bolja momčad i nadmoćniji suparnik.