DINAMO je u prvom kolu grupne faze Europa lige remizirao s Feyenoordom na Maksimiru (0:0).

Nizozemci su bili bolja momčad u prvom dijelu, a Dinamov heroj bio je Dominik Livaković koji je još jednom pokazao o kakvoj se klasi radi. Modri su se u drugom dijelu oporavili i stabilizirali, a nakon isključenja Senesija bili bolja momčad koja je u posljednjih 20 minuta mogla upisati pobjedu.

Utakmicu se može analizirati s taktičkog gledišta iz više aspekata, ali sve što trebate znati o Dinamu na terenu i izvan njega stane u samo jednu rečenicu. Dinamo je na prvu utakmicu grupne faze u Europi došao pogledati 1271 gledatelj.

Pjesme sa Sjevera nisu ono što dijeli navijače

Otprilike jednu četvrtinu ukupnog broja gledatelja činili su Bad Blue Boysi na sjevernoj tribini. Nakon što je proteklog tjedna u javnost izašla snimka na kojoj redari pretresaju i izuvaju čak i djecu, šira je javnost mogla vidjeti što je danas maksimirski Sjever.

Ona više nije samo sjedište najžešćih Dinamovih navijača, ona je još jednom postala platforma na kojoj se oporba želi i fizički udaljiti s tribina maksimirskog stadiona i poslati jasnu poruku.

Ionako toksična atmosfera oko Dinama kojoj je direktni povod bio povratak Zorana Mamića, čovjeka koji je nepravomoćno osuđen da je pokrao Dinamo, ovih dana dodatno je zaoštrena. Iz te perspektive moglo se očekivati kakav će biti repertoar pjesama sa Sjevera koji sasvim sigurno neće pognuti glavu pred onima kojima u klubu nije mjesto.

Ali puno glasnija od Bad Blue Boysa bila je tišina praznih maksimirskih stolica.

Prazan Maksimir posljednji je urlik kluba kojem je dosta

Iako se može očekivati kako će se nogomet zbog novog vala pandemije ponovno igrati pred praznim tribinama, na Maksimir je došao svega 1271 gledatelj.

Vrhuška kluba danonoćno zapomaže zbog zle medijsko-aktivističke ruke koja buši klub, ali to je realna slika "njihovog" Dinama bez ikakvih filtera, uljepšavanja i alibija.

S jedne strane možemo prihvatiti da je to sasvim normalno stanje. Možemo u tom slučaju pričati i pisati kako je Dinamo prvo poluvrijeme izgubio na defenzivnoj nekompaktnosti u kojem je Feyenoord križanjem veznih i krilnih igrača kreirao višak, a Mamićevi igrači kasnili s pritiskom na loptu. Možemo pričati i pisati o tome kako je Dinamo u drugom dijelu dobio dozu sigurnosti u posjedu kada je Mamić spustio Majera niže u teren da pomogne neprepoznatljivom Jakiću. Možemo prognozirati je li još jedna blijeda partija rezultat objektivnih okolnosti prodaje bitnih igrača i nedostatka priprema ili ukazuje na dublji problem s kadrom i/ili trenerom.

Ali prazne maksimirske stolice vrište da za bližu i dalju budućnost ništa od toga nije pretjerano bitno. One su posljednji izraz očaja i urlik kluba kojem je dosta razvlačenja, trauma i uništavanja. Dinamo je umoran i tužan, njegovi navijači su frustrirani, a ratu se ne nazire kraj. Je li pošteno prema klubu takve povijesti i značaja zatvoriti oči pred tim podatkom?

Mamić, Antolić i Blažičko plasiraju svoju istinu 

Ranije ovog tjedna Zoran Mamić i Krešimir Antolić održali su konferenciju za medije. Na njoj su si još jednom dali pravo dijeliti navijače na podobne i nepodobne, na aktiviste i "one prave" i na one čije su vrijeme, novac ili ljubav manje vrijedni u odnosu na druge.

Istom retorikom se u prijenosu jučerašnje utakmice poslužio i Ivica Blažičko, vječni intimus Dinamove uprave koji je za vrijeme susreta protiv Flore čitao poslanicu dinamovcima koja izgleda kao šalabahter napisan u jednom hercegovačkom svetištu.

Teza da postoji podjela Dinamovih navijača unutar kojih postoje oni koji namjerno buše klub nije samo netočna. Ona je vrlo podla i skreće pozornost s pravih uzroka. Dinamova momčad na čelu s Nenadom Bjelicom imala je i na Sjeveru, ali i na drugim tribinama podršku kakvu nije imao nijedan trener još od Josipa Kužea. Dinamo je igrao dobro, imao je rezultate u Europi i ljudi su nakon dugo vremena počeli ići na Maksimir bez grča u želucu. Na Sjeveru su se vrtjele koreografije i šalijade, a Zapad i Istok su navijali skupa s Boysima i nosili ekipu naprijed. Stanje nije bilo idealno jer je duh braće Mamić i dalje snažno obavijao Maksimir, ali se puno lakše disalo.

Podjela Dinamovih navijača, ako ona u pravom smislu te riječi uopće i postoji, stiže jedino iz usta i dijela onih koji o njoj najviše pričaju. Danas u Dinamu ponovno imamo rektalne preglede na ulazu na Maksimir, represije, shizofrene konferencije i novinske članke u kojima glavna vijest jučerašnje utakmice nisu ni rezultat ni posjeta, nego 100 tisuća eura koje je Dinamo zaradio zahvaljujući tome što je igrao Gvardiol. Glavna tema uoči utakmice nije bila Gavranovićeva forma ni analiza Feyenoorda, nego ročište na Osijeku na kojem se Dinamovom treneru sudi zbog optužbi za pljačku kluba.

Takva atmosfera se nužno osjeti i na terenu. Igrači koji su u posljednje dvije godine ulazili u susrete kao gladni vukovi spremni da do zadnje sekunde sprovedu u plan svaku trenerovu ideju, danas nemaju impuls koji ih gura naprijed. On ne postoji s desetkovanih tribina, ali ni unutar svlačionice u kojoj glavnu riječ vodi čovjek kojeg mnogobrojni navijači ne žele vidjeti na toj poziciji. Samo dva sata ranije, na Rujevici smo vidjeli potpuni kontrast. Iako je Rijeka izgubila, navijači su gromoglasnom podrškom i pjesmom nakon utakmice zahvalili svojim igračima.

Dinamo s 1271 čovjekom na tribini je klub skrojen po mjeri Mamića i Antolića i rezultat njihovog rada u posljednjih nekoliko mjeseci. Ako netko i dalje misli da se radi o orkestriranom napadu onih koji Dinamu ne žele dobro, neka još jednom poslušaju zaglušujuću buku praznih stolica na Maksimiru.