DINAMO je u nedjelju u 13. kolu HNL-a remizirao na Maksimiru s Istrom 1:1 i dodatno produbio krizu rezultata i igre koja traje sad već treću utakmicu.

Nakon remija s Rijekom na Rujevici (3:3) i poraza u Beču od Rapida (1:2), momčad Damira Krznara odigrala je još jednu slabu utakmicu. Nije kraj svijeta kad se ne dobije nikoga tri utakmice, ali ne kad je Dinamo u pitanju. Dinamo je u Hrvatskoj svijet za sebe i ovakav drastičan pad u formi potpuno očekivano podiže brojne upitnike iznad trenera i momčadi, a navijači polako očekuju radikalne rezove.

Tri utakmice - tri postave

U spomenute tri utakmice samo su četiri igrača bila u početnoj postavi u svakoj od njih; Livaković, Theophile-Catherine, Franjić i Oršić. U svakoj od te tri utakmice Krznar je krenuo s različitim sustavom igre koji je na Rujevici i u Beču mijenjao i na poluvremenu tražeći dobitnu kombinaciju kojom bi momčad izvukao iz letargije. No, osim drugih 45 minuta protiv Rijeke u kojima je Dinamo stigao 0:3, njegova momčad izgledala je loše, da ne upotrijebimo neku težu riječ, a trenutačno ne izgleda kao da će se nešto tako brzo promijeniti.

Objektivne okolnosti su i brojne ozljede, o prirodi kojih bi se također dalo raspravljati, no činjenica je da su glavni igrači potpuno izvan forme, a neki od njih, odnosno Bruno Petković, nedopustivo se i ponašaju. Umjesto da je frajer na terenu, kao što je nekad znao biti, Petković se “frajeriše” izvan njega što se najbolje vidjelo u Beču. Prvo je vlastitim automobilom otputovao na utakmicu umjesto klupskim kako je bilo dogovoreno. Nakon toga je preokretao očima kad ga je Krznar vadio iz igre da bi se nakon toga “u civilu” vratio na klupu gdje je do kraja gledao utakmicu. Krznar, barem do zaključenja ovog teksta, nije reagirao na takvo njegovo ponašanje, a nije ni klupska uprava koja ga je također mogla kazniti zbog nepoštivanja klupskog kodeksa koji u Dinamu, nadamo se, postoji. Nikome se takvo ponašanje ne bi trebalo tolerirati, a osobito ne jednoj od najvećih zvijezda u momčadi koja je za sve to jako dobro plaćena i koju je Nenad Bjelica mrtav-hladan poslao na tribinu uoči derbija s Hajdukom jer je zakasnio na promotivne klupske obveze.

Petković, naravno, nije jedini Dinamov trenutačni problem iako nije nevažan. Krznar luta sa sastavom i formacijama, ne uspijeva popraviti formu glavnih igrača, a istovremeno mladima ne vjeruje previše. Dinamo je u zadnjih godinu dana doveo desetak novih igrača poput Marka Bulata, Darija Špikića, Daniela Štefulja i Marka Tolića za koje se uopće ne može reći jesu li loši ili nisu budući da praktički ne igraju. Uza sve to ozbiljan problem postaju vrlo slične ozljede koje svako toliko igrače izbacuju iz pogona. No to ne opravdava Krznara da kraj tri lijeva beka tu poziciju igra Bartol Franjić ili u Beču Luka Menalo (???), da Luku Ivanušeca nepotrebno troši u sredini veznog reda te da i dalje nije uspio standardizirati prvu momčad i sustav u kojem ona igra.

Krznar ostaje, ima puno povjerenje uprave

Puno je pitanja na koje bi Dinamov trener mogao dati odgovore, ali oni se, kako doznajemo, u Maksimiru još ne traže. Dinamova uprava smatra da razloga za uzbunu još nema te Krznar i njegovi ljudi i dalje imaju maksimalnu podršku uprave. Da bi trenerova smjena i njegov eventualni nasljednik došli na dnevni red, morao bi se dogoditi potpuni raspad sistema i streloviti rezultatski pad koji bi ugrozio naslov prvaka i poziciju u Europi.

Ovako u Dinamu smatraju da Krznar i dalje sve ima u svojim rukama, ali da definitivno mora početi pokazivati liderske crte jer su one u ovakvim kritičnim razdobljima važnije od taktike ili treninga. To je rizik u koji su u Maksimiru svjesno ušli jer su momčad u jako teškoj sezoni dali treneru kojemu je to prva prava trenerska sezona u karijeri. Krznar je godinama radio kao član stručnog stožera brojnih trenera, a u Maksimiru tvrde da je bio desna ruka Zorana Mamića i čovjek odgovoran upravo za slaganje igre. No, jedno je biti pomoćni trener, a drugo glavni koji ima puno više i ovlasti i odgovornosti.

Do reprezentativne pauze mora prodrmati ekipu

Ono što svakako ide u prilog Krznaru je činjenica da Dinamo trenutačno na tržištu nema puna opcija za njegovu eventualnu zamjenu kad bi se za nju i odlučio. Prvi na pamet pada bivši trener Gorice Valdas Dambrauskas kojemu bi Dinamo sigurno bio zanimljiv, a pokazao se jako dobrim trenerom, te Samir Toplak, čovjek koji godinama čeka priliku u nekom od najvećih hrvatskih klubova, ali nikako da je dočeka, a konkretno u Dinamu vjerojatno ni neće.

Pred Krznarom su četiri utakmice u kojima mora pokušati podići momčad te pokazati da ima sve kapacitete da vodi klub kao što je Dinamo. Do reprezentativne pauze igra s Bijelim Brdom u Kupu, Goricom, Rapidom te Lokomotivom i tu će morati nešto napraviti jer ni veći treneri od njega na Maksimiru ne bi preživjeli podužu lošu seriju koliko god u Dinamu trenutačno u njega imali povjerenja.