DINAMO JE u prvoj utakmici 3. pretkola Lige prvaka remizirao s varšavskom Legijom. Pokazao je da je bolja momčad, ali je napravio previše pogrešaka i san o Ligi prvaka sveo je na 90 ili više minuta utakmice u Poljskoj.

Kada na to dodamo neuvjerljiv start u HNL-u u kojem Plavi imaju četiri boda iz tri utakmice, očito je kako nisu na vrhuncu svoje snage. Štoviše, više je nego očito da Dinamo igra i djeluje umorno. Postoji više objektivnih uzroka, ali veliku odgovornost snosi i Damir Krznar. Dinamov trener ne vjeruje svojoj momčadi i to bi hrvatskog prvaka moglo jako koštati.

Ključni igrači Dinama spojili su tri sezone. To se nikad nije dogodilo

Dinamova sezona počela je prije manje od mjesec dana. Sedmog srpnja pobijedili su islandski Valur na Maksimiru s 3:2. Europsko prvenstvo još uvijek je trajalo, a prošlo je samo devet dana od utakmice između Hrvatske i Španjolske na kojoj je bilo pet Dinamovih igrača. Na turniru je imao još trojicu igrača - Marija Gavranovića, Arijana Ademija i Stefana Ristovskog.

Sinoćnja utakmica bila je osma koju je Dinamo odigrao u 28 dana, što znači da je u tom periodu igrao utakmicu svaka tri i pol dana. Jasno je kako se radi o ogromnom naporu u bilo kojoj fazi sezone, a posebno je problematično kada je riječ o samom početku u kojem je fizička forma daleko od optimalne. Današnja saznanja iz kondicijske pripreme i tjelesnog oporavka otprilike se slažu u ocjeni kako je između dvije profesionalne nogometne utakmice nužno barem tri dana odmora. Naravno, rok oporavka se produljuje što je raspored zgusnutiji i što sezona više odmiče kraju.

Raymond Verheijen, nizozemski trener i jedan od najcjenjenijih stručnjaka na temu periodizacije treninga i tempiranja forme u svojoj knjizi Condition for Soccer govori kako se nakon svake tri utakmice između kojih pauza nije veća od tri dana, nužna faza za oporavak produžuje za otprilike jedan dan. Kada se sve to uzme u obzir, jasno je kako Dinamo nema raspored koji omogućava njegovim igračima uvjete u kojima će biti na vrhuncu svoje sportske izvedbe, u kojima će kroz dulji period utakmice moći zadržati istu razinu energije i koncentracije te u kojoj će rizik od ozljede biti sveden u normalnije okvire. Dojam nakon prvih mjesec dana to i potvrđuje.

Dinamo pada u igri i griješi. To nije ni slučajno ni čudno jer je premoren

Zbog izvanredne situacije i pandemije, pretprošla i prošla sezona u HNL-u su se spojile. Između njih nije bilo nikakve prilike za odmor, oporavak i pravilan raspored trenažnih procesa u pripremi momčadi. To je bio problem čak i u onim ligama koje su imale pauzu, pa se tako broj nekontaktnih ozljeda u engleskom Premiershipu prema The Athleticu povećao za oko 15%. Od dvije spojene sezone gore su samo tri spojene sezone, a upravo se to dogodilo većini Dinamovih ključnih igrača.

Osim što veliki dio njegove momčadi čine reprezentativci koji ne odmaraju u pauzama za klubove, velik broj njih imao je i jako aktivno ljeto. Gvardiol, Ivanušec, Franjić i Majer su devet dana nakon završetka klupske sezone igrali četvrtfinale U-21 Eura protiv Španjolske. Gvardiol i Ivanušec samo su produžili na okupljanje seniorske reprezentacije i u narednih mjesec dana nastavili s treninzima i utakmicama. Naravno, nisu svi nabrojani imali velike minutaže, ali umor nema samo fizičku komponentu. Konstantan pritisak rezultata i stres koji sa sobom nosi uključenost u kompetitivni sport iscrpljujući su emocionalno i psihički. To dobro zna svaki navijač hrvatske reprezentacije, koji je na kauču ostario nekoliko godina i iznojio više litara znoja dok je gledao infarktnu utakmicu protiv Španjolske u osmini finala Eura.

Ukratko, Dinamo je premoren. Njegovi ključni igrači nisu imali pravi odmor predugo. I protiv Valura i protiv Belupa i protiv Rijeke i protiv Legije Dinamo je imao periode u kojima je prepustio kontrolu susreta suparniku. Ne radi se o drastičnim razlikama, ali na ovom nivou suptilni detalji rade razliku. Malo kašnjenje u presingu, malo slabiji intenzitet duela i malo manje koncentracije u predaji lopte dovoljni su da suparnik iskoristi ponuđeno.

To potvrđuje i velik broj individualnih grešaka na startu prvenstva. Protiv Belupa je Livaković kardinalnom greškom poklonio vodeći gol suparniku, a pogodak za 0:2 stigao je nakon što su gosti s pet igrača, bez ikakvog pritiska, probili Dinamo kroz srce veznog reda. Protiv Valura je Dinamo imao penal za 4:0. Ademi ga je promašio, a nakon toga je bizarnim greškama dao Islanđanima vrlo aktivnih 3:2. Rijeka je izvukla bod na Maksimiru eurogolovima, ali su dvama pogocima prethodile velike greške u predaji lopte. Konačno, i Legia je nekoliko šansi dobila zahvaljujući dekoncentraciji stoperskog para, a golu Poljaka prethodila je velika greška u završnici napada i loša obrambena reakcija na odbijenu loptu. Te greške su logične s obzirom na objektivne okolnosti, ali najveću odgovornost snosi stručni stožer koji uporno ponavlja iste greške.

Dinamo je pokupovao pola HNL-a. Za što ako ne za ovo?

Dinamo je protekle zime i ovog ljeta ostvario čak sedam ulaznih transfera. Doveo je Štefulja, Nevistića, Bulata, Čabraju, Špikića, Čopa i Jurića. Otkupio je Mišića, s posudbe su mu se vratili Kulenović, Gojak, Menalo, Moubandje, Atiemwen, Šutalo, Andrić i Ćuže. Ukratko, Dinamo je u novoj sezoni mogao sastaviti tri podjednako jake momčadi od kojih bi se svaka borila za naslov prvaka. Čak i nakon što je sedam igrača poslao na posudbu, Dinamo je zadržao daleko najširi i najbogatiji kadar koji je ikada imao.

Većina tih kupovina djelovala je bespotrebno, posebno s obzirom na to da su svi ključni igrači ostali, osim Gvardiola koji je davno potpisao za RB Leipzig. Kada je doveo Čopa i Jurića kao četvrtog i petog napadača, činilo se kako kupuje igrače samo da okupi sve što valja u HNL-u (a dostupno je) s nadom da će nekada u budućnosti od svega toga dobiti nekoliko korisnih igrača. Jedini logičan razlog tako širokog kadra bio je upravo taj da momčad može što bezbolnije prebroditi igranje na tri fronta i omogućiti ključnim igračima odmor koji im raspored ne pruža. 

Treba uzeti u obzir dvije vrlo bitne stavke. Prva je ona da Dinamo s Osijekom konačno ima konkurenta protiv kojeg ne može osigurati titulu u prosincu. Druga je ona da je Dinamo ionako ovisan o novčanim nagradama UEFA-e, a ulazak u Ligu prvaka je s obzirom na širok kadar i nemogućnost prodaje najboljih igrača sada vjerojatno bitniji nego ikad. Krznar je imao i više nego dovoljno opcija da pomiri te izazove. Odlučio je to ne iskoristiti.

Krznar mora snositi odgovornost. Odgoda protiv Istre šalje momčadi krivu poruku

U svakoj europskoj utakmici dosad izveo je najjaču postavu. Ono što je problem su utakmice u HNL-u. Protiv Slaven Belupa utakmicu su izgubili grozno umorni Livaković, Ristovski, Ivanušec, Oršić i Gavranović. Tjedan dana kasnije su protiv daleko najslabije momčadi HNL-a, Hrvatskog dragovoljca, od prve minute igrali Majer, Jakić, Ristovski, Ivanušec, Gavranović i Mišić koji je postao ključan otkako se Ademi ozlijedio i jedina je prava zamjena za kapetana ekipe. Konačno, protiv Rijeke je od početka igralo osam ili devet igrača iz prve postave.

Krznar jednostavno ne vjeruje dovoljno svojim igračima. Ne zna dobro iskalkulirati rizik, a posljedica toga je velik broj grešaka, pet izgubljenih bodova u prva tri susreta i loša, umorna partija protiv višestruko slabije Legije. Njegov odabir momčadi u totalnoj je suprotnosti s klupskom transfer politikom.

Posebno je kriva gesta odgoda utakmice s Istrom. To je direktna poruka igračima iz drugog plana kako im ne vjeruje ni u jakim europskim utakmicama, ali ni protiv jedne od najlošijih ekipa lige. Umjesto da s drugom momčadi stane na crtu momčadi koja će se vjerojatno boriti za ostanak, Dinamo je zatražio odgodu do trenutka u kojem će Oršić, Petković i Ivanušec biti manje umorni. Problem nije samo u tome što u momčadi postoji desetak igrača koje se nikako ne stimulira. Problem je i taj što izgleda da postoji jezgra od 14 ili 15 igrača čije su pozicije nedodirljive. Koliko god Dinamo doveo igrača i koliko god oni bili umorni, nitko drugi neće dobiti ni priliku da im radom i igrom oduzme mjesto u ekipi.

Situacija nije alarmantna. Broj ozljeda i podbačaja u igri i rezultatima je prihvatljiv te Dinamo i dalje ima apsolutnu kontrolu i u ligi i u Europi. Ali, ove godine razlike i detalji koji će odlučiti vjerojatno će biti suptilniji nego ikad u zadnjih nekoliko godina. Malo odmorniji igrači koji će napraviti nešto manje grešaka mogu biti prevaga u takvoj sezoni. Krznar mora reagirati prije nego što bude prekasno.