HAJDUK je pobijedio Dinamo na Maksimiru 2:0. Gosti su zasluženo uzeli tri boda protiv aktualnog prvaka, a klasa Marka Livaje samo je dokrajčila nemoć Plavih.

Najgora vijest za Dinamo, osim poraza, je činjenica da Hajduk nije odigrao ništa posebno. Bio je prosječan, nije radio kardinalne greške i takav je bio za klasu bolja momčad. Ovako loš Dinamo protiv najvećeg rivala nismo vidjeli godinama, a derbi je podsjećao na one otprije pet ili šest godina, ali u sasvim zamijenjenim ulogama.

Šok nije uspio. Gledali smo još bljeđi, sporiji i nelogičniji Dinamo od Krznarovog

Nakon niza loših igara i rezultata, Dinamo je netom prije derbija pribjegao šok-terapiji. Iako je Damir Krznar formalno sam podnio ostavku, njegov odlazak s klupe kuhao se, u većoj ili manjoj mjeri, još od poraza protiv Sheriffa gdje je simbolično počela prilično slaba Dinamova polusezona.

Terapija je, ako je derbi ikakav indikativ, bila u potpunosti promašena. Dosadan, blijed i spor Krznarov Dinamo zamijenio je Kopićev koji je bio sve to na steroidima. Gotovo je nevjerojatno s koliko je očitih problema u igri prvak večeras bio postavljen. Plavi su u fazi obrane igrali s napadačkom linijom u pasivnom bloku i s trojcem Ademi-Ivanušec-Mišić od kojih svaki čuva jednog veznjaka Hajduka. S visoko podignutom zadnjom linijom, to je bio recept za katastrofu.

Hajduk je vrlo lagano iznosio loptu iz prve faze. Nije bilo pritiska na stopere koji su jednostavnim dijagonalama lako nalazili krilne igrače. Oni su davali širinu napadu ili su direktnim dubinskim loptama gurali loptu iza leđa Dinamove obrane. Hajduk je u prvih 20-ak minuta imao ravno osam ulazaka u zadnju trećinu terena s igračem viška, ali su krivim dodavanjem, lošom završnicom ili neforsiranim ulaskom u zaleđe upropastili te prilike.

Hajduk je dominirao susretom bez da je njegova vezna linija napravila išta bitno i važno u posjedu. Najbolji Hajdukov playmaker bio je Dinamo koji se razvlačio preko cijelog terena, s veznjacima predaleko od obrane  i zadnjom linijom ostavljenom na milost i brzinu suparničkih napadača.

Kao da to nije dovoljno, Kopić je u igru od prve minute na lijevi bok gurnuo Štefulja. Ako je već Dinamo bio postavljen tako da obrana mora igrati daleko od Livakovića, onda je namještanje ofsajd-zamke bitan dio tog plana. Staviti u tu liniju novog igrača bio je eksperiment koji nije uspio. 

Zapanjujuće je bilo gledati s kakvom tvrdoglavošću Dinamo ustraje u rasporedu na terenu u kojem se ne može obraniti niti može uspostaviti bilo kakav ritam u napadu. Pred kraj prvog poluvremena dogodilo se nešto što se nije dogodilo dugo - Dinamovi navijači jedva su čekali da sudac svira kraj protiv Hajduka s nadom da će nakon odmora na teren izaći neki drugi Dinamo. U prvom dijelu je to bila utakmica u kojoj se samo čekalo da Hajduk zabije gol. A susret je prelomio najbolji igrač HNL-a ove sezone.

Livaja je još jednom dokazao klasu, ali ova utakmica bila mu je lakša od onih protiv Istre i Dragovoljca

Marko Livaja nije imao "samo" gol i asistenciju u kojima je pokazao kakvu klasu posjeduje. Osim toga je primio skoro svaku loptu koja mu je upućena među Dinamovim stoperima, sjajno je kao mantinela razigravao suigrače i uvijek je činio napad Hajduka malo opasnijim svaki put kad bi lopta prošla kroz njegove noge.

Livaja je loptu na susretu taknuo "samo" 26 puta. Kada to usporedimo s njegovim utjecajem na igru protiv momčadi poput Istre ili Dragovoljca, kada loptu dotakne 50 ili 60 puta na susretu, on je u teoriji mnogo manji. Ali to koliko netko često dira loptu nije jedini kriterij, važno je i gdje je dira.

Livaja je protiv Dinama dobivao loptu gdje god je htio. Koristio je njegove razbijene linije, utrčavao iza leđa obrane ili ispred nje, izvlačio se na krilo i radio što je htio. S obzirom na to da se zna koliko on znači Hajduku, dodatno je nejasno zašto je Kopić postavio igru u kojoj su vezni igrači daleko od obrane te ne mogu pomagati u preuzimanju najboljeg Hajdukovog igrača. Njegov učinak iz ove utakmice dugo će se pamtiti, ali za njega je ovo bila jedna od najlakših utakmica sezone.

Dinamo dugo nije izgledao gore. Sad je napokon došao Hajduk koji je sposoban to ogoliti

Sve je uoči derbija najavljivalo veliki spektakl. Činjenica da je Dinamo ove sezone pao, a Hajduk se digao, približio je ove momčadi po kvaliteti i tablici, što je bilo sasvim dovoljno da se ovo shvati kao najvažnija, barem u emotivnom smislu, utakmica polusezone u oba tabora. Tenzije, pozivi i najave navijača danima uoči susreta, žestoka atmosfera na tribinama: derbi je na momente posjetio na verziju sebe iz najboljih dana.

Jedino što je bilo debelo ispod razine je Dinamova igra. Navijače Plavih posebno može boljeti činjenica da Hajduk nije odigrao nikakvu izvanserijsku partiju. Nije radio kardinalne greške u obrani, suzio je linije kompaktnim blokom, a u napadu je koristio hektare prostora između Dinamovih linija. I imao je Livaju, igrača koji probleme suparnika pretvara u golove.

Nemoć domaćina podsjećala je na nemoć Hajduka u većini derbija posljednjih deset godina. Čak je i govor tijela domaće momčadi od prve minute djelovao kao da samu sebe doživljava inferiornom.

Hajduk je došao, uzeo ponuđeno i zahvalio domaćinu. Odigrao je solidnu utakmicu, Livaja se rastrčao i povukao dva mat poteza. Za ovaj Dinamo to je i više nego dovoljno.