NE BUDE li sutra nekih neočekivanih komplikacija na liječničkom pregledu u Njemačkoj, Bartol Franjić potpisat će ugovor s Wolfsburgom koji vodi Niko Kovač. Nijemci će Dinamu isplatiti 7.5 milijuna eura i još 15 posto od eventualnog budućeg transfera 22-godišnjaka.

Tako je Dinamo prodajom veznjaka namirio sve što je potrošio u ovom prijelaznom roku, a doveo je Roberta Ljubičića za 2.2 milijuna eura, Boška Šutala za četiri milijuna te Josipa Drmića kao slobodnog igrača iz Norwicha. No, osim što je jako dobro zaradio, Dinamo je još jednom potvrdio kolika je razlika između njega i konkurencije u HNL-u.

Nestao iz kruga prve momčadi

Bartol Franjić je na Maksimiru od prvotimca pod Damirom Krznarom u manje od godinu dana postao klasični višak. Na njegovoj prirodnoj poziciji veznog igrača Dinamo ima barem trojicu koji su ispred njega, na sekundarnoj stoperskoj poziciji također i za Franjića jednostavno više nije bilo mjesta u ekipi. 

On uopće nije loš igrač, dapače. U bilo kojoj drugoj momčadi HNL-a bio bi prvotimac. Danas se traže igrači koji mogu pokriti dvije ili više pozicija u momčadi, a Franjić je upravo takav igrač.

U Dinamu su od njega očekivanja bila velika, ali se pogubio u lutanjima Damira Krznara koji ga je koristio i kao lijevog beka. Pred kraj sezone se ozlijedio, a dolaskom Ljubičića postalo je jasno da u Maksimiru na njega ne računaju.

Franjić je postao rezervni igrač kojeg se Dinamo želio riješiti. Takvog igrača, na kojeg praktički ne računa, prodao je za nevjerojatnu cifru koja može i narasti ako Wolfsburg jednog dana proda Franjića.

Za pet milijuna eura iz Dinama se više ne može dobiti nikoga

Dinamo je u europskim okvirima u takvoj poziciji da je za Franjića, igrača iz drugog plana, bez imalo razmišljanja odbio pet milijuna eura. Tražio je osam, našli su se na 7.5 i sve je dogovoreno u samo par dana. Pet milijuna eura je iznos za koji se u Dinamu više ne može dobiti ni rezervni igrač, a kamoli netko iz početne postave.

Zadnji igrač koji je iz Dinama otišao za pet milijuna eura bio je Marcelo Brozović 2016. godine. Bilo je jeftinijih prodaja, poput onih Lirima Kastratija i Petra Stojanovića, ali to su bili igrači koji nemaju potencijal kao Franjić i kojih se Dinamo želio riješiti.

Usporedbe radi, Hajduk je za po dva milijuna eura prodao Adriana Ismajlija i Stanka Jurića, odreda važne prvotimce (ne rezerve), a Mario Vušković, perspektivni mladi stoper, prvo je posuđen HSV-u za 1.2, a onda i prodan za još tri milijuna eura.

Konkurenti prodavali glavne igrače za bitno manji novac

Nešto uspješniji je Osijek koji je Boška Šutala, koji je sad došao u Dinamo, 2019. prodao Atalanti za četiri milijuna eura, četiri i pol je dobio za Mirka Marića, 3.3 za Antu Majstorovića, a prošle sezone je prodao Petra Bočkaja Dinamu za 2.7 i Igora Silvu Lorientu za 2.5 milijuna eura.

Rijeka je ovog ljeta prodala svojega kapetana Hrvoja Smolčića Eintrachtu za 2.5 milijuna eura, lani Stjepana Lončara Ferencvarosu za 2.5, a sezonu ranije Čolaka i Nevistića za po tri milijuna eura te Halilovića i Pandura za po milijun i pol.

Svi ti igrači bili su važni kotačići u tim momčadima i svi do jednoga prodani su za znatno manji iznos od onoga koji je Dinamo dobio za Franjića koji nije ni u početnoj postavi, a Dinamo je njegovom prodajom pokrio sve što je potrošio ovog ljeta.