MASOVNOM popularizacijom i globalizacijom sporta posljednjih dvadesetak godina, došli smo do toga da nam je dostupno sve izvan okvira lokalnog sporta. Razvojem televizije i interneta, od svega nas dijeli samo jedan klik. Samim time, stotine milijuna ljudi obožavaju LeBrona Jamesa, ali i desetak milijuna ljudi ne može smisliti dotičnog. Prvi će reći kako je igrao osam NBA finala, od čega sedam uzastopnih, drugi će mu spočitati da je napucan raznim "pomagalima" (što nije dokazano) i kako je "choker", odnosno osoba koja nestaje u ključnim trenucima utakmice, i da upravo zbog toga ima pet poraza u finalima. Ta borba traje i danas, raspravlja se o tome je li on drugi najbolji igrač u povijesti, što vjerojatno neće prestati još dobrih desetak godina.

 

No ovo nije tekst o LeBronu, ovo je tekst o njegovu dobrom prijatelju koji je također okusio svoju porciju omalovažavanja.

 

"Chris Paul najbolji je playmaker 21. stoljeća." To je izjava koju neki ljudi neće dočekati s oduševljenjem, ali ja to odgovorno tvrdim. Ne zbog toga što obožavam Chrisa, nego zato što je to moguće potkrijepiti brojkama i viđenim. Sjećam se kao klinac kako sam gledao Svjetsko prvenstvo 2006. godine u Japanu i bio opčinjen igračem s brojem 10. Najmanji na terenu, jedan od najmlađih, no ujedno, uz Jamesa i Howarda, najbolji igrač ekipe. Od tog dana, New Orleans Hornetsi (sada Pelicansi) postali su moj klub, a CP3 moj najdraži igrač. Više nije, ali ga i dalje iznimno cijenim.

Rođen u Winston-Salemu u Sjevernoj Karolini, odmalena je bio predodređen za sport. Tijekom srednje škole bio je najbolji igrač ekipe koju je odveo do državnog finala i odličan učenik koji je preko ljeta radio na djedovoj benzinskoj postaji kako bi naučio vrijednosti marljivog rada i zarađenog novca.

 

 

Tri dana obilježila su njegov mladi život. U petak je dobio punu košarkašku stipendiju za Sveučilište Wake Forrest, isto ono kojim je dominirao Tim Duncan. Dan poslije, Nathaniela Jonesa, djeda kojeg je često spominjao kao uzor, pretukla su petorica maloljetnika i ukrala mu novčanik na parkingu ispred kuće. Preminuo je nekoliko sati kasnije. U nedjelju, Chris je izašao na teren i vodio svoju ekipu do pobjede uz misiju - postići poen za svaku godinu djedova života. Nekoliko minuta prije kraja imao je 59, ušao je u reket i postigao dva poena uz dodatno slobodno bacanje. Iako mu je falilo svega pet poena do državnog rekorda, nije bilo ni govora o tome. Slobodno bacanje završilo je u autu, promašio je cijelu tablu i izašao suznih očiju, uz 61 poen za pokojnog djeda.

 

 

Dvije sezone na sveučilištu pretvorile su ga u jednog od najboljih igrača generacije, što su iskoristili Hornetsi da ga uzmu 4. izborom na draftu. U prve dvije sezone bilo je problema s ekipom, nedovoljno igračke kvalitete i poteškoća sa stalnim seljenjem franšize zbog situacije u New Orleansu (uragan Katrina), no početkom treće sezone problemi su riješeni i tada počinje njegov uspon. Igračka eksplozija sekundarnih opcija i dodatni iskorak mlade zvijezde odveli su Hornetse do 56 pobjeda, najviše u klupskoj povijesti. Paul je vjerojatno bio zakinut za nagradu najkorisnijeg igrača koja je otišla u ruke Kobea Bryanta, no od tada nije bilo sumnje - najbolji play lige došao je po svoju krunu.

 

Završnih nekoliko sezona u New Orleansu prožeto je ozljedama i lošim potezima franšize, koji su natjerali Paula na drastičan potez. Zatražio je razmjenu. Predloženi trade koji bi Paula odveo u Los Angeles Lakerse, blokirao je povjerenik David Stern i nekoliko dana poslije, Paul je završio u Clippersima. Uz Blakea Griffina i DeAndrea Jordana, popularizirao je Lob City, iznimno atraktivnu i brzu košarku s puno zakucavanja i efektnih poteza, no takva košarka ne prolazi najbolje u doigravanju. U šest uzastopnih sezona, u kojima su ispadali u prvoj ili drugoj rundi playoffa usprkos velikim ulaganjima vlasnika i konstantnim plaćanjem poreza za prekoračenje salary capa, pomaka nije bilo. 

 

 

Dvanaest sezona u ligi, bez finala konferencije. Kako on može biti najbolji playmaker lige, a nikad nije prošao drugu rundu? To pitanje bilo je najčešće postavljano oko Paula, kao da je ispadanje isključivo njegova pogreška i krivnja. Bilo je utakmica u kojima je prosuo šanse svoje ekipe, ali puno je više onih u kojima je svojim herojstvima ekipi donio pobjedu.  

 

Uz to, koliko igrača visokih 183 centimetra možete nabrojati da su bili najbolji igrači svoje ekipe i odveli ekipu do finala? Paulove brojke iz regularne sezone i doigravanja redovito rastu s približavanjem najvažnijeg dijela sezone. On je igrač kojem treba ili idealni scenarij kakav su imali Dallas Mavericksi protiv Miamija Heata, kad su na račun odlično posložene petorke i klupe uz "X factor" Dirka slavili protiv „Velike trojke“, ili ekipa poput prvih Warriorsa koji su, uz Curryja kao najboljeg igrača i uz vrhunski posložen ostatak od pet graničnih ili all star igrača, došli do naslova. Blake Griffin i DeAndre Jordan nisu taj kalibar. 

 

 

James Harden i društvo iz Houstona jesu. Omjer od 50 pobjeda i 8 poraza iz regularne sezone kada Paul igra i 15-9 kada ne igra - nije slučajan. General na terenu, prijeko potreban Hardenu kojega je bilo prelako braniti prošlih sezona jer nije bilo drugih kreatora, sada uskače kao ta druga violina koja je bila potrebna orkestru Mikea D'Antonija. U prvim utakmicama protiv Jazza i Timberwolvesa imao je 13 izgubljenih lopti, u preostalih osam te u dvije serije samo šest. Jedna utakmica bila mu je dovoljna za proučavanje protivnika, kako drastično smanjiti broj izgubljenih lopti i prilagoditi se protivniku. Nakon poraza od Jazza kod kuće i izjednačenja na 1-1, prozvao je sebe i ekipu zbog loše igre i time pobudio prkos u suigračima. Spremno je preuzeo ulogu pomoćnika koji će uskočiti kada ostali zaštekaju, što se i dogodilo u petoj utakmici kada je ubacio 41 poen i dodao deset asistencija. Bez izgubljene lopte. 

 

Napisao sam na početku kako je dobio svoju porciju omalovažavanja. Većina toga sažeta je u nemogućnosti prolaska dalje od druge runde doigravanja. Igrač koji košarku igra poput šahovskog velemajstora, upravo je kritičarima uzeo kraljicu. 

 

Dame i gospodo, koji je vaš sljedeći potez?